Moj sin je u Zagrebu pretučen zbog naglaska! Ovo je moje pismo purgerima

travanj 12, 2015 maxportal
Share Button

Foto: Ilustracija



Ja sam majka napadnutog, isprebijanog mladića koji je zbog dalmatinskog govora, splitskog naglaska završio na traumatologiji zagrebačke bolnice. Išao je proslaviti dvadeseti rođendan s prijateljima koji studiraju u našem glavnom gradu.

Nisam sina poslala u Afganistan ili Siriju gdje bi mu život trebao biti u opasnosti, ali ipak imala sam neke crne misli i kao svaka majka koja je na neki poseban način povezana sa svojom djecom, rekla sam mu da se pazi. Vrijeme je za osvetu i kažu da je najslađa kada se servira hladna. Stoga čuvajte se purgeri…

Doći ćete vi na derbi, Ultru ili na more…

Onda kad ja dohvatim jednog, izvučem mu uši na vrh glave kao našem tovaru, pa ga odvedem na silu kod sebe doma, pa ga na silu posjednem za stol, onda ga i dalje na silu nahranim s našim dalmatinskim specijalitetima, i onda mu dam telefon u ruke da se javi roditeljima, ne da tražimo otkupninu nego da im javi da je s njim sve u redu, da se ne brinu.

 >> Na Trnju pretučen 20-godišnjak, drvenim palicama slomili mu nogu

Nisu ni oni poslali sina u Afganistan i Siriju nego na svoje more, u svoj grad… To bi trebala biti naša Hrvatska. Mogli su, umjesto upotrebe palica, sjesti s momcima, popričati i steći nove prijatelje. Ne moraju imati prijatelje samo u Trnju, slobodno možete imati prijatelje i u Splitu, imati nekoga kod koga možete doći na jedan vikend. Kod nas ste, unatoč nemilom događaju, dobrodošli.

Pretučen nije samo mladić nego mladići, četvorica, većinom studenata iz Splita, i nisu pretučeni od strane trojice nego sedmorice. Razlog je, kao i više puta do sada – dalmatinski naglasak.

Lijepo je od policije i novinara što ne žele dizati tenzije između Splita i Zagreba, ali imamo pravo znati što se događa u našem glavnom gradu, imamo pravo biti upozoreni da naša djeca nisu tamo sigurna. Ovdje se ne radi samo o običnoj tučnjavi ili napadu, ovdje se radi gotovo o pokušaju ubojstva. Mladić koji je završio u bolnici i kojeg se spominje u medijima je tamo jer je imao otvoreni prijelom potkoljenične kosti.

Znate li kolika je snaga potrebna da bi se slomila potkoljenična kost dvadesetogodišnjem mladići koji je u punoj fizičkoj kondiciji, i to da dođe do otvorenog prijeloma? Onda znate kolika je količina mržnje i bijesa bila potrebna za izazvati jedan takav udarac. Srećom ovdje se radi samo o jednoj operaciji, nekoliko tjedana oporavka i to je to. Ovaj put je završilo ovako, kako će proći neki drugi student iz Dalmacije ili dalmatinac koji je odlučio izaći navečer vani, u Zagrebu?

Treba li nam još jedan Luka Ritz, ovaj put iz Dalmacije?

S poštovanjem,
Meri Čizmić Kraljević



Komentirajte kao i prije. Jednostavno se prijavite putem Facebook-a, Gmail-a ili Twittera.


Share Button