Zovem se Antonija, moj muž Mato. Za vrijeme rata oboje smo bili hrvatski branitelji. Mato je 1994. obolio od strašne bolesti. Dijagnoza: šizofrenija , šizoafektiva, psihoza, PTSP-teški oblik. Pio je sedam-osam tableta tri puta dnevno. Liječnici nisu mogli pomoći. Onda je otišao u Međugorje.
Tako svoje pismo započinje supruga hrvatskog branitelja, majka dvoje djece, koje je objavio portal Međugorje info.
Nekoliko puta u dvije godine bio je hospitaliziran na psihijatriji, mijenjali su mu više puta terapiju bez nekog većeg uspjeha. Njemu je bilo strašno, no obitelji puno teže.
Pio je po sedam-osam tableta tri puta dnevno, stalno je imao prisilne misli, misli na samoubojstvo, ništa pozitivno. Kad bi vidio drvo, prva pomisao je bila-kako je dobro za objesiti se, balkon- dobar za skočiti s njega i sl.
Bojao se samoće, bojao se veće grupe ljudi, bojao se svega. Ja tu bolest nisam mogla razumjeti, nisam shvaćala da osoba koja ima sve udove, sve zdrave organe, može biti bolesna. Po cijele dane je samo spavao i ustajao samo radi hrane, u toku dana od njega nisam mogla izvući dvije riječi, nisam ga smjela ostaviti samog, niti ga kuda povesti sa sobom. Svi su nas prijatelji napustili, bili smo osuđeni sami sebi. Jednom riječju PAKAO na zemlji.
Liječnici su mi rekli da će cijeli život biti na tim ljekovima jer je ta bolest neizlječiva, a kad ne budem više mogla s njim izlaziti na kraj da će ga smjestiti u ustanovu za takve bolesnike.
Jedne prilike vidio je plakat s pozivom u Međugorje i odlučio se otići tamo potražiti pomoć. Nije znao moliti niti je to bio u stanju. Kad su došli u Međugorje pred Gospin kip obuzeo ga je grčevit plač nije se mogao kontrolirati i kao da je sva tjekoba, bol, tuga i strah otišla Gospi u ruke. U Međugorju se dalje nije ništa posebno događalo, uobičajena procedura hodočašča. Na povratku kući žene su molile krunicu i on je osijetio želju da moli, međutim nije znao i samo je prebirao po krunici praveći se da moli.
Kad je došao kući zamolio je mene da ga naučim moliti krunicu, međutim kako sam bila sva već frustrirana njegovim stanjem, grubo sam mu odbrusila da neću ‘konja od četrdeset godina učiti moliti’ i dala sam mu brošuru s uputama kako moliti krunicu i ostavila ga na milost i nemilost bolesti jer mi je već bilo dosta i njega i bolesti, a uz to sam imala i brigu o dvoje male djece.
On je uzeo brošuru i od tog dana svakodnevno moli barem jednu gospinu krunicu i od tada on nije popio niti jednu tabletu. POTPUNO I CJELOVITO JE OZDRAVIO zahvaljujući samo Gospi i moljenju krunice.
Moj muž Mato danas je sasvim druga osoba,stekli smo nove prijatelje, član je molitvene zajednice -čak jedan od voditelja – postao je brižan otac i muž, ukratko, vrlo ugodna osoba.
Njegovi nalazi su sasvim uredni. Kod liječnika nije htio lagati. Rekao je da ga je ozdravilo Međugorje i moljenje krunice. Liječnička komisija oduzela mu je status HRVI ali neka, neka bude Bogu i Gospi na čast i slavu a nama na korist. Niti jedna bolest nije jača od Boga i zato mu neizmjerno hvala i slava!
Megy M. /Foto: medjugorje.info
