Uz obljetnicu vukovarske tragedije u emisiji Nedjeljom u dva gostovao je Predrag Mišić – Peđa, Srbin koji je branio Vukovar. U emisiji se prisjetio ratnih dana, komentirao aktualne događaje i status branitelja u društvu.
Mišić je 100 dana je proveo na Mitnici, ranjen je na Kukuruznom putu, a pukim slučajem preživio je strijeljanje na Ovčari.
Brat mu je na početku rata prešao na drugu stranu – kod srpskog agresora. Brata nije vidio i čuo 26 godina. Vjerojatno će tako ostati zauvijek. Kratko se čuo s njim 1996. i nikad više niti, kaže, nema potrebe. Nije htio da ga ekipa emisije Nedjeljom u dva potraži i spoji s njime.
“Odgojen sam u kršćanskom duhu”
“Rođen sam u Vinkovcima, a došao sam u Vukovar kao beba. U vrijeme mladosti Vukovar je bio u procvatu. Imao je 45.000 stanovnika, 29.000 zaposlenih, jako bogat grad, s puno firmi i jakim gospodarstvom. U ono vrijeme vjerojatno jedan od najbogatijih gradova, prisjetio se Predrag Mišić.
U Borovom Selu je vidio na stotine četnika i tada je shvatio da neće biti dobro. Bio je zaposlen u privatnoj firmi, supruga je radila u Borovu, pričajući o 1989. godini. Odgojeni smo u kršćanskom duhu, nikada nije razmišljao o ljudima u koju je crkvu tko išao. S time nisam imao ni tada ni sada problema, rekao je. Kao obitelj su se podijelili na samom početku ratu.
Moja mati je s mojim polubratom (majka se ponovno udala) bila do 18.11. s Hrvatima u podrumu, a ja sam bio na položaju na Mitnici. Razmišljao sam da je brat s druge strane, ali jednostavno na to nemam odgovor, rekao je.
Spas na papiru od kutije cigareta
Dan 18.11.1991. pamtim kao dan kad sam umro. Naime, nakon toga čovjek više ne može biti isti, objasnio je. Odveli su nas na Ovčaru. Sačuvala nas je Božja ruka jer smo čuli kako bageri kopaju rupe za mrtve. Nizozemac je nas 192 popisao na komadiću papira od cigareta i vjerojatno nas je to spasilo da nas nisu ubili na Ovčari. Tamo samo prenoćili i sutradan su nas prevezli u logor u Mitrovicu, izjavio je Mišić.
Bio je 271 dan u Mitrovici. O tim danima ne voli govoriti.
“Tamo su samo bili neljudi, ljudi nije bilo. Josip Boldić, 5-6 godina stariji od mene, dobio je dijete, saznao za dijete, i onda su ga za tri dana ubili batinama. Podlegao je od batina.
Kad su me 14. 8. 1992. vozili na razmjenu za Nemetin, skoro nije došlo do razmjene. Tada sam počeo razmišljati o samoubojstvu, što bih i učinio da nije došlo do razmjene. Na sreću, ipak je do razmjene došlo. Dugi period je trebalo da se vratim u normalu – trajalo je 5-6 mjeseci kad sam se isčupao”, objasnio je vukovarski branitelj Predrag Mišić.
Godine 1997. se između Božića i Nove godine vratio se u Vukovar i promašio je kuću jer su sve bile srušene. Vraća se 15. 1.1998. kad mu počinje obnova kuća, a obitelj stiže za Božić te godine.
O Milakoviću i Pupovcu
“Ljudi poput Srđana Milakovića (zamjenik gradonačelnika Vukovara) nas opterećuju. Loš je učenik kod Milorada Pupovca. Na izborima je dobio 7% glasova, dobio je glasove 420-430 ljudi. Ja sad da izađem na ulicu dobio bih tri puta više, no nije to problem On ne brine o srpskoj zajednici, ne brine o gradu.
Imamo gradonačelnika Ivanu Penavu i dogradonalčelnika Marijana Pavličeka i brinu za dobrobit grada. Uvuike govorie građani Vukovara. Milaković samo brine za užu svojtu, i tih 430 glasova ako bi izuzeli one koji dolaze iz Srbije vjerojatno ne bi prošao. Problem je Ustavni zakon gdje srpska nacionalna manjina je jednakija od ostalih.
U Ustavnom zakonu imate da su pred zakonom svi isti. Ispod tog pasusa stoji da oni imaju još nešto dodatno. Ako svi ljudi u Hrvatskoj proživljavaju tragediju ili besparicu ili žive idiličnim životom – svi će onda tako živjeti. Izdvajat se iz nečega, a upravo to oni rade, na razini Vukovara to radi Milaković, a na razini Hrvatske to radi Pupovac.
Problem je dok 145.000 ljudi u ovoj državi se izjašnjava kao Srbi, Pupovac dobija 8.000 glasova – ma koga on to predstavlja? U tome je problem, to je osnova problema. Koriste novac od hrvatske države, a oni ne predstavljaju srpsku nacionalnu manjinu nego predstavljaju SDSS koji je dobio 8.000 glasova. Ostalih 137.000 živi za ovu Hrvatsku, smatra Mišić.
Do gradonačelnik Penava i njegovi zamjenici Pavliček i Ivana Mujkić razmišljaju u jednom smjeru da bude svima dobro, imamo kočnicu Milakovića. Vukovar je mjesto posebnog pijeteta. Ne želim da netko tko je dobio 430 glasova, tko zna odakle, da non-stop izvlači neke probleme. Moramo se baviti mladima, moramo se baviti pozitivom. Kad u tom smjeru budu išli svi mi ćemo ostati bez problema, rekao je.
O ćirilici u Vukovaru
“Zašto nam se ćirilica stalno vraća. U Vukovarsko-srijemskoj županiji je izdano samo 517 osobnih dokumenata izdanio na ćirilici. Gdje su ostali? Zbog čega nam treba ćirilica ako je samo 517 osoba tražilo dokumente. Oni žive u Srbiji. Tražimo promjenu zakona. Sada će se napokon kroz ministarstvo branitelja vidjeti što ćemo s time”, izjavio je Mišić.
Aco u “građanskom ratu”
U završnom dijelu emisije Stanković je Mišića pokušao uvjeriti da se u Hrvatskoj vodio građanski rat:
“Defincija građanskom rata je sukob u kojem se sukobljavaju strae koje pripadaju istoj političkoj zajednici, istom društvu, istoj kulturi”, citirao je Satnković pripljemljeno pitanje.
“Ne, gospodine Stankoviću, ovo nije bio građanski rat. Istina je da moj brat i ja pripdamo istoj zajenici, ali ovdje je rijeć o agresiji jer je Srbija uz pomoć JNA napala Hrvatsku”, kazo je vukovarski branitelj Mišić.
MP /Foto: hrt
