Obrana Splita bila je prva velika hrvatska pobjeda u Domovinskom ratu

studeni 15, 2017 maxportal
Share Button

Danas se navršava 26-ta godina od probijanja pomorske blokade koju je Hrvatskoj nametnula bivša Jugoslavenska ratna mornarica. Opća blokada, koja je zapovjeđena iz Beograda, izvodila se u okviru agresije Jugosoldateske s kopna, mora i zraka na Republiku Hrvatsku, s ciljem izoliranja Dalmacije od ostalog dijela Hrvatske, a stanovništvu usloži životne prilike do granice preživljavanja.



U samom početku agresije JNA na Republiku Hrvatsku brodovi Jugoslavenske ratne mornarice ustrojili su se od 10. rujna 1991. po borbenoj formaciji na borbene i taktičke grupe iz sastava tzv. „udarnih pomorskih snaga“ sa zadaćom provedbe blokade luka i pomorskih prometnica, od Pule do Dubrovnika.

Potpune blokade započele su 17. rujna, kada je bio potpuno zabranjen promet svim plovilima.

Dotada vrlo živ, pomorski promet je zapao u velike teškoće. Na širem dalmatinskom području tih dana su bile na povratku kolone turista koji su se koristili pomorskim prijevozom, te su uskoro trajektne luke bile pune putnika svih nacionalnosti koji su tražili put u sigurnost izvan Republike Hrvatske.

Kao odmazdu za zauzimanje vojarni JNA od strane ZNG-a i policije brodovi i zrakoplovstvo JNA su otvarali vatru po svemu što su procijenili da može poslužiti ZNG-u. Ujedno su granatirali energetska postrojenja, električna i vodna postrojenja, a posebno su se usmjerili na repetitore i ostale prijenosnike radio signala, kako bi stanovništvu uskratili informaciju o tome što se događa u ostalom dijelu zemlje.

Ne samo domaći ljudi već i mnoštvo stranih turista bili su svjedocima bestijalnim napadima zrakoplova JNA na nebranjene trajekte, mostove, puteve…  U Kaštelima su napadnuti objekti kemijske industrije koji su mogli izazvati ekološku katastrofu nesagledivih razmjera. Itd.

Stoga se danas s ponosom prisjećamo tih dana kada su se pripadnici HRM-a, koja je bila u osnutku, vođena velikom željom svojih pripadnika i stanovnika Dalmacije, pružila neočekivano veliki otpor do tada neprikosnovenoj vojnoj sili – tadašnjoj JRM.

Niti dva mjeseca od svoga osnutka, HRM je predvođena prvim zapovjednikom, admiralom Svetom Leticom Barbom, i svojim stručnim kadrovima koji su se većim dijelom skinuli iz JRM-a, kao i brojnim dragovoljcima, uspjela se organizirati i pripremiti za obranu. Naoružana oružjima iz zauzetih vojarni na obali sredinom rujna mjeseca, ustrojene su postrojbe unutar HRM-a, od minera, topnika, diverzanata, PZO-a, plovnih sastava i drugih.

Pored oružja koje je bilo zarobljeno i većinom oštećeno, te na brzu ruku popravljeno i dovedeno u kakvo takvo borbeno stanje, HRM se opremala i sredstvima koje su izrađivali sami građani i poduzeća. Uskoro su se pojavili čamci na daljinsko upravljanje, mnoga eksplozivna sredstva i mnoštvo sličnih naprava koje je trebala obrana obale.

JRM je u to vrijeme još uvijek bila kudikamo borbeno i tehnički nadmoćnija od HRM, ali uspjeh u ratu, kao i u bilo kojem drugom pothvatu ovisi umnogome o znanju što treba učiniti, u koje vrijeme i na kojem mjestu. I, naravno, uz to što se ne treba i ne smije učiniti.

Razarač JRM “Split”

Sve je započelo u večernjim satima 14. studenog, kada je minitorpedom pogođen patrolni brod 175 „Mukos“, nakon čega je oštećeni brod napustila njegova posada. Ovo je inače bila svjetska premijera novog, vrlo opasnog oružja, koju su razvili hrvatski stručnjaci.

Sutradan su brodovi JRM-a u znak odmazde imali namjeru granatirati grad Split i održati lekciju stanovništvu grada i vodstvu HRM-a. Time su brodovi JRM-a neočekivano upali u klopku koju im je dugo spremala HRM. Jer, pobjeđuje samo onaj tko točno zna kad se treba boriti, a kada ne.

Na topničku paljbu brodova TG „Kaštela“ odgovorili su topnici HRM-a. Bilo je to potpuno iznenađenje za brodove JRM-a koji su odmah prestali s paljbom po Splitu i počeli se povlačiti Bračkim kanalom. Bitka se nastavila 16. studenog u Neretvanskom i Hvarskom kanalu, kada su se oglasili topnici s Pelješca i Korčule, nakon čega su ostaci jugoarmade podvijena repa uplovili u luku Vis.

JRM je u tom sukobu izgubila 3 broda (1 zarobljen, jedan nasukan, a jedan potopljen) i dva zrakoplova. Nikad više brodovi JRM-a nisu borbeno djelovali na ovom području, već su sa o. Visa pojedinačno i u grupama odlazili u Crnu Goru. Zadnji brod JRM-a je napustio višku luku krajem svibnja 1992. godine.

Ova bitka je ujedno i prva velika pobjeda hrvatske strane u Domovinskom ratu. Ista se dogodila u vrijeme pada Vukovara 18. studenoga 1991., koji je veličinom žrtve zasjenio događaje o kojima je ovdje riječ.

Pripadnici HRM-a, , te stanovnici čitave Dalmacije imaju se razloga ponositi na te dane, kao i obnoviti sjećanje na šezdeset i sedam svojih pripadnika koji su ostali na ratnom putu.

Tko dobro poznaje sebe i protivnika, ne može izgubiti, sma­tra Sun-Cu. Naravno, protivnika se ne napada tamo gdje je najjači, nego se čeka njegova slabost ili pogreška.

Stjepan Bernadić dipl. ing.,

kapetan bojnog broda u mirovini, jedan od osnivača Hrvatske ratne mornarice



Komentari
Share Button