POKOLJ U PARIZU: Zagovara li George Soroš revoluciju u Europi?

studeni 14, 2015 maxportal
Share Button

Maxportal donosi skraćeni prijevod autorskog teksta poljskog analitičara Adriela Kasonte, člana uredničkog vijeća The Central European Journal of International and Security Studies, stručnog časopisa za sigurnosnu politiku u Srednjoj Europi, i urednika Konserwatyzm.pl, utjecajnog poljskog portala specijaliziranog za tumačenje konzervativnog političkog svjetonazora.



Analizu je prvi objavio mjesečnik The American Conservative u 11. studenog 2015. godine.

“Sve je više ozbiljnih naznaka koje sugeriraju kako je George Soroš, američki poslovni magnat mađarskog podrijetla, odlučio usmjeriti svoj politički utjecaj i značajnu financijsku moć prema uništenju ideje nacionalne suverenosti na europskom kontinentu, koju je procijenio kao glavnu prepreku ostvarenju vlastitog ideološkog programa „Otvorenih granica“.

Prije nekoliko tjedana mađarski je premijer Viktor Orban optužio američkog milijardera koji sebe naziva „političkim filantropom“ da je upravo on glavni financijer mreže organizacija koje potiču i aktivno pomažu stotinama tisuća muslimanskih migranata na kršenje zakona europskih suverenih država koje reguliraju čuvanje njihovih granica, te na posljedičnu masovnu nelegalnu migraciju preko tih granica u države članice Europske unije.

Viktor Orban je potpuno u pravu, ne samo u činjeničnom opisu Soroševog zaplotnjaštva, nego i stoga što je odlučio prvi javnim govorom izraziti osjećaje mnogih Europljana vezano uz poziciju njihovog zemljopisnog kontinenta u Svijetu kao i strahova za budućnost načela nacionalne suverenosti na kojem počivaju temelji njihovih država kao matičnih domovina, mjesta rođenja i ishodišta kulturnog naslijeđa, te duhovnih i identitetskih vrijednosti koje su ih formatizirale kao osobe.

Prema podacima Međunarodne organizacije za migraciju (IOM) u državama članicama Europske unije tijekom 2015-e godine zahtjev za azilom podnijelo je 760.979 osoba, dok je samo u Listopadu europske granice ilegalno prošlo 218.394 osobe, od kojih više od 80% u toj prigodi nije raspolagalo ili je odbilo dati na uvid bilo kakav dokument koji bi potvrđivao njihov identitet, a kako se navodi u službenom izvješću Agencije za izbjeglice Ujedinjenih Naroda (UNHCR).

Brojevi su alarmentni, pogotovo kada se usporede sa prošlogodišnjim brojem pristiglih migranata u države članice EU, kada je tijekom cijele 2014-e službeno evidentirano 219.476 novopridošlih tražitelja azila. U kontekstu navedenih brojeva pojavljuje se nužnost sagledavanja ne samo ekonomskih, političkih i humanitarnih aspekata krize nego također i stanja kolektivne europske psihe kako bi se shvatilo što se događa u svijesti naših građana i sunarodnjaka dok nastoje spoznati kakva budućnost čeka njih, njihove potomke i države koje su izgradili i do razine blagostanja doveli njihovi preci, i to ne da bi korist od tog blagostanja uživali potpuni stranci, nego oni sami i njihova djeca.

Mađarski premijer Orban iskreno je i srčano artikulirao stanje psihe najvećeg broja nas Europljana kada je rekao: „Sve što se događa pred našim očima prijeti eksplozivnim posljedicama za cijelu Europu, ukoliko Europa vrlo brzo ne odluči napustiti bolesnu ideologiju koja joj se nameće i ne vrati se promišljanju utemeljenom u zdravom razumu vrlo će se brzo naći u krvavim bitkama u kojima će se boriti za opstojnost vlastite sudbine“.

Prozvani George Soroš odgovorio je mađarskom premijeru kratkom izjavom neslaganja u kojoj činovnički utvrđuje: „Orbanov plan ima za cilj zaštitu državnih granica, a izbjeglice (migrante op.a.) vidi kao prepreku. Moj plan ima za cilj zaštitu izbjeglica (migranata op.a.), i ja vidim državne granice kao prepreku ostvarenju mog cilja“.

Ono što je George Soroš prešutio u tom odgovoru jest njegova osobna i dokazana umiješanost u poticanje muslimanskih migranata koji su već bili egzistencijalno zbrinuti, najvećim dijelom u Turskoj, da napuste svoja dotadašnja boravišta i oforme ljudsku lavinu koja se sunovratila na granice suverenih nacionalnih država u Europi, negirajući – u do sada neviđenim razmjerima – sve međunarodne i nacionalne zakone, pa tako i samu suverenost država koje su se tim kolonama našle na putu. Sve to se činjenično, stručno pa i povijesno može nazvati jedinom aktom teritorijalne agresije.

Oružje te agresije jest medijsko i propagandno umrtvljivanje racionalnog promišljanja i njegova zamjena izazivanjem iracionalnih reakcija odnosno, vršenje brutalne agresije na emocionalna čula i duhovne vrijenosti europskih naroda, te zloupotrebu plemenitih ideala na kojima su sazdali svoje države, odnosno nacionalne domovine.

Osim samih migranata, istaknuti vojnici u toj agresiji jesu novinari i mediji koji su privrženi postulatima različitih ideologija koje promiče George Soroš, kao i aktivisti brojnih ne-vladinih organizacija diljem svijeta, a osobito u državama na europskom kontinentu koje je ustanovio i obilno financira upravo George Soroš.

Ti novinari i takvi aktivisti inteligenciju nas koji im se protivimo nastoje ili umrtviti ili – ako u tome ne uspijevaju – izvrijeđati i stigmatizirati kao baštinike „kršćanskog identiteta“ kojeg Soroš i njegova ideologija smatra „zastarjelim“ i tu postavku argumentira gotovo identičnim navodima koje su koristili i svi ideolozi zločinačkih komunističkih režima baš u Europi, i baš u državama koje se nalaze na ruti Soroševih muslimanskih migranata. Soroš je dobrim dijelom uspio u svojem naumu – pomogle su mu čak i Vlade nekih od država na migrantskoj ruti koje su asistirale transportu hordi njegovih novodobnih osvajača tako što su i same, ponekad i nasilno, asistirale njihovom ubacivanju u slijedeću državu preko također nelegalnih graničnih prijelaza ili čak i preko legalnih prelaza, u jednom slučaju forsiranjem cijelog vlaka sa naoružanom policijskom pratnjom u teritorij susjedne države, a bez dozvole te države, žrtve željezničkog desanta na svoj teritorij.

Kao i uvijek u povijesti, kada se granice ne štite, kada su suverene države izložene vanjskoj agresiji, a Vlade neučinkovite u obavljaju svoje elementarne zadaće  -zaštite nacionalnog teritorija i svojih građana – dužnost zaštite vlastitog imanja, zemlje, prijatelja, obitelji pa i vlastitih života u ruke mogu preuzeti jedino građani sami.

Motivirani iskrenim i prirodom bića usađenim domoljubljem, koje će Soroševi mediji vrlo brzo etiketirati kao „zli nacionalizam“, a ljude koji brane svoje nazivati će „avetima prošlosti“ i koristit će još niz sličnih ponižavačkih pogrda koje su nama u srednjoj Europi možda poznatije nego čitateljima u drugim dijelovima Svijeta koji tijekom devedesetih godina nisu bili izravno izloženi propagandi i specifičnom obliku ispiranja mozga kakvog je u našim zemljama vršila tadašnja udarna šaka Soroševe ideološke imperije, zaklada „Otvoreno društvo“.

U srazu tako poticanog nacionalizma kao iskrivljenja iskrenog domoljublja i Soroševe ideologije svekolike „otvorenosti“ Europi prijeti gubitak mira i gubitak stečenog blagostanja. Francuski mislilac Alexis de Tocqueville večer uoči izbijanja prve od mnogih revolucija koje su se 1848. proširile europskim kontinentom u svom pariškom stanu prije odlaska na počinak zapisao je u svome dnevniku: „Liježem spavati na vrhu vulkana. Vjetar revolucije udara prozorskim oknima, na dalekom horizontu naziru se olujni oblaci“.

Je li George Soroš taj koji je započeo revoluciju u Europi i koji je odlučio uništiti sve naše države?

Adriel Kasonta / The American Conservative

Prijevod i adaptacija: S.B. / Novi Pogledi



Komentari
Share Button