Roman Leljak: Tito je pomilovao Ludviga Pavlovića jer se kandidirao za Nobelovu nagradu

svibanj 18, 2015 maxportal
Share Button

U Muenchenu je nastavljeno suđenje Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču. Danas je trebao svjedočiti bivši agent Udbe Vinko Sindičić, ali se nije pojavio na sudu zbog zdravstvenih razloga. Svjedočio je slovenski istraživač Udbinih arhiva Roman Leljak.



Sindičić je kao Udbin ubojicar trebao iz prve ruke svjedočiti u postupku Perkoviću i Mustaču za pomaganje u ubojstvu Stjepana Đurekovića. Sindičić obavijestio je jutros sud u Münchenu da se iz zdravstvenih razloga danas ne može pojaviti na suđenju.

Sudac predsjedatelj dr. Manfred Dauster rekao je kako će od talijanskih vlasti tražiti pravnu pomoć oko Sindičićeva što skorijeg dolaska pred sud u Münchenu. Leljak je trebao svjedočiti  u ožujku ove godine, no otkazano je zbog bolesti jedne od sutkinja.

Roman Leljak je bio zaposlen u tajnoj službi sigurnosti JNA koja se ranije, do 1957. godine zvala KOS, a obrađivali su ga nakon što je istupio i izdao knjigu ” Sam protiv njih”. Govorio je o akciji JNA u Sloveniji kodnog imena „Mladost“ protiv CIA-e i talijanske tajna službe.

Nakon prestanka rada u KOS-u, 1988. godine objavio je knjigu „Sam protiv njih“, u kojoj opisuje metodologiju rada tajnih službi u SFRJ.

„U prosincu iste godine, predloženo je da me se uhiti zbog izdaje JNA. U vrhu politike odlučeno je da se to ne učini jer bi to bio još jedan pritisak na trenutnu situaciju u državi. Od tada pa sve do sada, imam problema zbog svog rada“, rekao je Leljak. 8perkovicsudjenje4_1012_16x9_02[1]

Sudac Manfred Dauster pitao je o arhivima. Slovenska Udba uništila ih je u proljeće 1990., polovicu dokumenata o emigraciji, rekao je Roman Leljak.

„Tek 2006. arhiv Udbe je otvoren – 90 posto dokumenata o unutarnjem neprijatelju bio je već uništen. Istraživači prema Janšinom zakonu bili su dužni štititi žrtve, ali ne i počinitelje“, rekao je svjedok te dodao kako je Pahorova vlast ponovno zatvorila arhiv.

„Nema naznaka da je građa u arhivima u Beogradu bila uništavana“, rekao je Leljak

Leljak je donio plan rada slovenske Udbe za godinu 1975. U tom planu se navode poimenično osobe za obradu, akcije koje će se provesti i sl. sa svim detaljima kao: koji je cilj, tko će provesti, kako, kojim metodama i u kojim rokovima.

U planu je nekoliko stotina imena osoba protiv kojih će se provesti neki oblik Udbine djelatnosti te godine.

Takav isti plan, po pravilniku o radu SDS-a koji je važio za cijelu Jugoslaviju, morala je raditi svaka republička Udba svake godine. Radio ju je uvijek načelnik Udbe i davao na odobrenje Savjetu za zaštitu ustavnog poretka  u svojoj republici. Na saveznoj  isto tako, načelnik savezne Udbe i Savezni savjet za zaštitu ustavnog poretka (SUZUP).

Udba je kao i svaka druga organizacija radila plan rada za godinu unaprijed. Iako nije naišao na plan rada za 1983. godine, sudeći po onima pronađenima iz ranijih godina, Leljak vjeruje da je za tu godinu plan napisao Zdravko Mustač.

Mustać je  morao napraviti isti takav plan za 1983. godinu i podnijeti ga na odobrenje republičkom MUP-u  i tu su morale biti navedene konkretne mjere protiv Đurekovića.

Posebno značenje ima obrada kodnog naziva “Pevec”:

„U dosjeu akcije ‘Pevec’, našao sam pisma koje je Milan Dorić pisao Stjepanu Đurekoviću i obratno. Milan Dorić je agent Udbe, kodnog imena Hanzi“, rekao je Leljak te dodao: „Da je Tito imao saznanja o likvidacijama, vidljivo je u dokumentima o ubojstvu Stjepana Crnogorca i na slučaju grupe Hrvatskog revolucionarnog bratstva, poznate skupine Feniks koja je 1972. godine upala u Jugoslaviju.”

„Iz protokola sjednice CKSKJ  vidljivo je da nisu uhvaćena samo četvorica članova skupine koji su na smrt osuđeni u Sarajevu. Više članova skupine se predalo,  ostali su ubijeni bez suda. Najmlađem među njima, Ludvigu Pavloviću, smrtna kazna

Ludvig Pavlović

Ludvig Pavlović

streljanjem je promijenjena u dvadesetogodišnje izdržavanje kazne zatvora zato jer je neka pametna glava te godine Tita predložila za Nobelovu nagradu za mir. Radi publiciteta je to učinjeno“, istaknuo je.

O  umiješanosti Partije, rekao je da je iz svega očigledno da je Partija bila umiješana na dva načina:

„Prvo, u svim tijelima su bili isključivo članovi Partije, uobičajeno radilo se o istim ljudima i u predsjedništvu republike i u Centralnom komiteti i u Savjetu za ustavni poredak i svi su morali biti članovi Partije“, rekao je te predložio je da sud o tome pita Milana Kučana, bivšeg predsjednika Slovenije koji je u bivšoj Jugoslaviji bio i predsjednik slovenske Partije i predsjednik jugopartije.

„U Udbu nitko nije bio primljen, a da nije bio član Saveznog komiteta. Godine 1983. načelnik SKJ u Sloveniji bio je Milan Kučan, on bi bio odličan svjedok za odnose između Udbe i vrha politike“, ocijenio je Leljak.

Zrinka Pavlović, odvjetnica Gizele Đureković kaže da je iz Leljakova svjedočanjea “vidljivo je da su hrvatska i slovenska Udba bile ne samo najrigidnije, nego su sva ubojstva koja su činile bila najokrutnija, i to prema svim političkim neistomišljenicima Jugoslavije”.

 

D. Lukić/



Komentirajte kao i prije. Jednostavno se prijavite putem Facebook-a, Gmail-a ili Twittera.


Share Button