VINKO SINDIČIĆ, svjedok na suđenju protiv Josipa Perkovića i Zdravka Mustača pred Visokim državnim sudom u Münchenu, rekao je da su Stjepana Đurekovića ubili bivši djelatnici Službe državne sigurnosti Luka Sekula i Branko Bijelić.
Josip Perković nije izabrao ubojice nego osobe koje su izabrale ubojice. Samo ubojstvo su izvršili Branko Bijelić i Luka Sekula“, rekao je Sindičić, a na pitanje tko su ti ljudi koji su izabrali ubojice svjedok je odgovorio da su to bili Blagoje Zelić u Splitu i Salkan Merdžadić u Rijeci.
„U ubojstvu su posredno sudjelovala još dvojica koji su Branka Bijelića dovezli u Njemačku. To su bili Josipović Petar i Marin Modrić iz Rijeke. U Münchenu je bila i jedna žena koja je organizirala logistiku“, rekao je Sindičić. Logistika, a to znači prijevoz oružja je išla preko tvrtke Jadroagent, dodao je.
Branko Bijelić je pod nerazjašnjenim okolnostima preminuo 2004. a Luka Sekula još živi u Švedskoj.
Bivši djelatnik Službe državne sigurnosti Vinko Sindičić je zbog pokušaja ubojstva hrvatskog emigranta Nikole Štedula u Škotskoj odslužio desetogodišnju zatvorsku kaznu. Bio je optužen i za ubojstvo Brune Bušića, ali je 2000. oslobođen optužbi.
Na pitanje suca Daustera zašto je osporio svoje svjedočenje tijekom procesaKrunoslavu Pratesu koje je 2008. okončano doživotnom kaznom za Pratesa zbog sudjelovanja u Đurekovićevom ubojstvu i koje također tereti optužene Perkovića i Mustača, Sindičić je objasnio kako je to učinio kako bi se zaštitio.
„Perković me nazvao i rekao da kod državnog odvjetnika u Berlinu poništim svoju izjavu pred sudom u Münchenu. Za povlačenje svjedočenja Perković mi je dao 13.000 eura“, rekao je Sindičić i dodao kako je Perković financirao i obranu Pratesa.
Sindičić je nadalje kazao da spoznaje iz slučaja Đureković ima jer je nakon ubojstva Đurekovića Centralni komitet SKJ osnovao komisiju koja je trebala istražiti okolnosti pod kojima je provedeno ubojstvo, a on je bio član te komisije. Tom prilikom mu je optuženi Josip Perković iznio detalje vezene uz Đurekovićevo ubojstvo.
Sindičić je u Italiji uskratio svjedočenje, a danas je rekao sucu kako je od tada iz Hrvatske primio mnogo prijetnji. Anonimnih – pisama, isječaka iz novina. Posljednje su intervjui gospodina Nobila, koji me naziva Udbinim ubojicom, rekao je Sindičić sucu.
Sudac Dauster pitao ga je u kakvom je odnosu s optuženima. Mustaća ne poznaje, a s Perkovićem se dugo zna jer su surađivali.
U Münchenu i Rijeci protiv Sindičića su u tijeku dva postupka zbog navodnog lažnog svjedočenja. Sudac Dauster upozorio ga je da ima pravo uskratiti iskaz jer zbog njega može kazneno odgovarati. Hoću dati iskaz, rekao je Sindičić. Upoznao je, kaže, Perkovića u Zagrebu preko Đure Lukića, kratko poslije smrti Đurekovića. General Koljević bio mu je prvi kontakt, zatim je došao do Jerka Dragina u centru SDS-a Rijeka. Udbu su ukidali tada i stvarali SDS, rekao je svjedok. Vrbovali su ga u Berlinu, kontakti su mu bili vojni izaslanici u veleposlanstvu, kaže Sindičić te dodaje da ga nije vrbovao SDS, nego politika.
Sindičić je zatim objašnjavao strukturu sigurnosno-policijskog sustava u Jugoslaviji. Sudac Dauster pitao je odakle to sve zna. Od 1967. imam posla s tim ljudima, rekao je Sindičić.
Bio sam dvostruki i višestruki agent, kontaktirao sam sa Službom za zaštitu ustavnog poretka Njemačke, rekao je sucima. Davao im je informacije u interesu sigurnosti Njemačke i emigranata. Udbi ništa nije skrivao. Imali su sve informacije. Naveo je kako je poznavao Melkiora Baranovića, šefa službe, važnoga u Komunističkoj partiji. Radio sam tehnički za SDS Hrvatske, ali nisam bio špijun, kaže Sindićić. Doktor Jelić nije ubijen, umro je prirodnom smrću, dodao je.
Dijaspora je bila utjecajna i velika, Sindičić je pokušao uvjeriti suce kako je, iako u emigraciji, bio partner SDS-a, a ne špijun. Kaže da je 1972. morao u Jugoslaviju zbog ubojstva u Italiji i Bugojanske skupine.
Od sredine 70-ih bili ste suradnik, rekao je sudac. Nisu mi davali novac, nisam bio špijun, stavio sam im svoje znanje na raspolaganje, kazao je Sindičić. Što je povod da upozna Perkovića, pitao je sudac. Komunistička partija bila je tajna služba. Svaka epoha imala je svoj način rada, Savkina, Tripalova, poslije ’72., poslije Titove smrti, kontinuitet je bio samo da su ubijali ljude, rekao je Sindičić.
Odjel za borbu protiv emigracije u SDS-u bio je skrivena obavještajna služba za sebe, kazao je. U istrazi o ubojstvu Đurekovića trebali su ga jer je znao njemački i poznavao je način rada njemačke policije. Srećko Šimurina, glavni za tajne operacije, dao je nalog za istragu. Bio je u SDS-u, a u pozadini je bio glavni, rekao je bivši agent i objasnio sucima da su pregledali dokumente o ubojstvu. Sve se znalo o njemačkoj policiji, rekao je.
Naredbe su dolazile iz Centralnog komiteta, dva mjeseca je trajala istraga, kaže Sindičić. Centralni komitet je velik, rekao je sudac Dauster. Dva su bila šefa službe – jedan operative i jedan politički postavljen, to su ova dvojica – Mustač je bio politički šef. Nije znao mnoge stvari, nije bilo hijerarhije, rekao je Sindičić i dodao kako ga progoni partija – kriptokomunisti, SDP, SPD. Optužio je Račana. Ja sam navodno Udbin ubojica, a Račan je demokrat, rekao je sucima svjedok.
Sudac je zatim prekinuo političke izjave. Neću više govoriti, uhitite me, imam pravo štititi svoju glavu, kazao je svjedok. Ne provocirajte, rekao je sudac. Imao sam prometnu, rekao je Sindičić. Postavljali ste uvjete, prekidam 10 minuta dok se saberete, rekao je sudac.
U nastavku Sindičić tvrdi “Perković je nalog za ubojstvo proslijedio u Split i Rijeku. Plaćeni ubojice su Branko Bijelić i Luka Sekula”, kaže Sindičić. “Jesu li bili sami u Wolfratshausenu”, pitao je sudac Dauster. “Ne. Split je imao Sekulu u Švedskoj, govorio je jezike, drugi je bio analfabet, nije znao ni slova. 1974. nije sam mogao putovati, zato ih je bilo više, dvojica iz Münchena su ga pratila, morali ste ga dovesti da izvrši ubojstvo”, odgovara Sindičić.
“Pratnja ubojicama bili su Josipović Petar i Marin Modrić. Ivan Cetinić, voditelj odjela iz Rijeke, ga je podupirao. Oružja su u Bavarsku došla odvojeno. Tajna organizacija je postojala koja se bavila samo logistikom, imali su tvrtke. Imali su agente posvuda, kapetane na brodovima.
Problem nije govoriti o ljudima iz SDS-a, nego o političarima iz partije, rekao je svjedok. Naveo je Josipovićev opis putovanja kamionom i osobnim vozilima.
“Tri-četiri dana bili su u Münchenu, sve im je bilo pripremljeno, ključ i oružje.”
Je li politika reagirala na izvješće Centralnom komitetu, pitao je sudac. “Pokušali su pokazati ubojstvo kao obračun emigranata”, rekao je Sindičić pokazujući fotografije pištolja iz svežnja dokumenata koji je donio.”
MP/Hina/Foto:hrt
