ŠKORO SE POJADAO: Bajaga i Balašević u Osijeku mogu dobiti dvoranu gratis, a ja moram platiti mjesec dana unaprijed

siječanj 21, 2018 maxportal
Share Button

Novopečeni doktor znanosti Miroslav Škoro Večernjem listu se pojadao kako u rodnom Osijeku ima ponižavajući tretman u odnosu na glazbenike koji dolaze iz susjedne Srbije.



 

 

Škoro je svojedobno nastupio u Srbiji, odnosnou Vojvodini, kada su ga tamošnji Hrvati pozvali na“Bunjevačko prelo”u Suboticu. Na toj glazbenoj svečanostiotpjevao je voj svevremenski hit “Ne dirajte  i travnicu”, najpoznatiju pjesmu Domovinskog rata.

“Kad su me pozvali na Bunjevačko prelo, otišao sam i pjevao isti repertoar koji izvodim i u Zagrebu, Osijeku ili Torontu. Pjevao sam “Ne dirajte mi ravnicu”, “Matu”, a drugi dan su osvanuli naslovi u novinama ‘Ustaški dernek u Subotici’.

Vjerujem da mi mediji tamo nisu skloni jer oni, za razliku od hrvatskih medija, imaju vrlo jasno definiranu politiku. Kod nas mediji prozivaju one koji imaju što reći i o nekim izvođačima iz Srbije, ne usuđuju se te izvođače, koji su ikone u Hrvatskoj, ni dirati.

Bajaga i Đorđe Balašević u Osijeku mogu dobiti dvoranu gratis, a ja moram platiti mjesec dana unaprijed. Mi smo malo zbunjen narod i zato nam je tako kako jest – iznosi.

Upravo s Balaševićem znali su ga i uspoređivati, no o njemu Škoro ne želi puno govoriti.

“Ima ljudi koji svakoga tko pjeva nekakvu priču doživljavaju poput Balaševića. Ne gledaju ga ni poput Arsena Dedića, ni poput Zorana Predina ili Johnnyja Casha, u njihovim glavama postoji samo Balašević.”

U usporedbi s BalaševićeM:

“Bilo je priča i prije Balaševića, bit će ih i poslije njega, kao i poslije mene. Ako netko misli da su pjesme poput “Mate” i “Sude mi” nešto što bi pjevao i gospodin Balašević, onda mi jesmo slični. Ali ja mislim da nismo – poručuje. Upita li ga se pak je li zadovoljan odnosom domaćih medija s nacionalnom koncesijom, osobito javnih, prema domaćoj glazbi, kaže kako uopće nije važno je li on zadovoljan ili nije.

Govoreći o odnosu domaćih medija s nacionalnom koncesijom, osobito javnih, prema domaćoj glazbi, kaže kako uopće nije važno je li on zadovoljan ili nije.

“Bitno je, ističe, da je medijski prostor doživio i još uvijek doživljava veliku transformaciju uzrokovanu digitalizacijom i pojavom interneta. Oni su neuspješni glazbenici

Jedna vrsta novinarsko-uredničke diskriminacije na razini aparthejda. Postoje podobni i nepodobni. Podobni smiju sve i sve im se tolerira i sve je njihovo dobro, ma kako loše i glupavo bilo, a nepodobni mogu ponovo sagraditi Sikstinsku kapelu, neće valjati.

Doduše, i sva sreća, sve je manje ljudi koji ih prate, podržavaju i uvažavaju. Internet je omogućio svima da zaobiđu te bezvezarije i sami odaberu što će konzumirati. Za nekoliko godina će to biti tako da će, barem što se tiče glazbe, stalno i svugdje nešto svirati niotkud, jer je glazba već sad samo kulisa, a ostale sadržaje će nam nuditi softver koji će složiti naš profil i tako sortirati i servirati nama gotovanima ono što bi nas moglo zanimati.

Škoro je nedavno kupio dva vinograda u kutjevačkom kraju, u Mitrovcu i Vetovu. Njegovo je to, isticao je tada, vraćanje duga Slavoniji. Odradio je dosad tri berbe, a u proizvodnji vina nije mu cilj količina.

– Bože zdravlja Antunu Adžiću i njegovoj obitelji, inače bismo nosili gaće na štapu. Prošla je godina bila teška za one koji žive na slavonskoj zemlji, za koju politika već desetljećima nema sluha, pa smo tako i mi imali osrednji urod. Imam neke planove, nije da nemam, ali mi se uglavnom smiju i pitaju me što će mi to. Ne znam ni sam. Po prirodi sam borac i ne odustajem lako, pa ću i ovo gurati dok mogu. Dat će Bog bolje dane i više pameti – kaže.

Sa suprugom Kanađanskom Kim, koju je upoznao za turneje po Sjevernoj Americi, Miroslav Škoro ima kćer Ivanu i sina Matiju. Sin je krenuo glazbenim stopama, gitarist je grupe “Pravila igre” i pri kraju je studija komunikologije.

“Hvala Bogu, Ivana je završila svoje fakultete i sve se više bavi diskografijom, a Matija razvozi vino i pomaže u podrumu koliko mu obveze dopuštaju. Za sada su u Hrvatskoj i to nam je najveći uspjeh, no ne znamo dokad će biti tako. Što se tiče Matijine karijere, to bi valjalo pitati njega. Kad uđemo u kuću, karijere i cipele ostavljamo u hodniku – zaključuje.

MP/vecernjilist/foto:pxll

 



Komentirajte kao i prije. Jednostavno se prijavite putem Facebook-a, Gmail-a ili Twittera.


Share Button