Slobodan Prosperov Novak u emisiji Pola ure kulture osvrnuo se na Ivicu Todoriću i na zanimljiv način objasnio kako je Todorić mogao izbjeći pad Agrokora te zašto Hrvatske ne treba kihnuti ako se Todorić dobio upalu pluća.
“Dok Agrokor, taj najveći hrvatski gospodarski div, kao omamljeni boksač tetura od jednog do drugog kraja ringa, od hrvatske Vlade do ruske banke, malo će tko, gledajući to posrtanje, pokazati bilo kakvu zabrinutost. Moramo li svi kihnuti, ako se Todorić prehladio,a, kako se ovih dana zapitao Nino Raspudić”, zapitala se u uvodu priloga urednica Branka Kamenski.
“Kihnuti za Todorića sigurno neće ni hrvatska kultura. Jer, dok je gazdi dobro išlo nije bilo te kulturne institucije koju bi uzeo pod svoje ni nagrade koja bi nosila novac i njegovo ime, ili zapuštenog dvorca, osim njegova, koji bi obnovio.”
Sobodan Prosperov Novak spomenuo je knjigu koju je Todorić trebao pročitati, a vjerojatno nije, i zato mu se dogodio kolaps Agrokora:
“To je knjige dr. Ive Pilara, potpisna njegovim pseudonimom, a tiskana na samom kraju Prvog svjetskog rata, a zove se Južnoslavensko pitanje. ( Prvo izdanje te knjige tiskano je 1918. godine u Beču na njemačkom jeziku. Naslov originala DIE SÜDSLAWISCHE FRAGE UND DER WELTKRIEG; objavljeno pod pseudonimom L. v. Südland, Prijevod na hrvatski jezik: Fedor Pucek; op.a.)
“U toj knjizi, da ju je pročitao – nastavio je Novak – Todorić bi našao mnogo toga, pa se ne bi dogodilo da Zagrebom u vojnoj uniformi paradira ruski ambasador, da prijeti Hrvatima, Hrvatskoj i gospodinu Todoriću zbog nekih ekonomskih problema koji ima s njime ili njegovom državom. Jer bi se sjetio da postoji nešto što se zove Zavjet cara Petra, pa bi pročitao što je to Petar veliki radio, pa bi se možda sjetio da su Rusi ovu zemlju, odnosno Dubrovnik, prvi put bombardirali 70-ih godina 18 stoljeća, sjetio bi se ideje o ekspanziji Rusije.
( Petar Veliki, 1672. – 1725. je imao ambiciju da od Rusije napravi veliku morsku državu te je pozvao pomorce iz Dubrovnika, Dalmacije i Boke Kotorske, koji su bili poznati po svojim morskim tradicijama da žive i rade u Rusiji, op. a.))
Čovjek koji je uzdramao ne samo hrvatski budžet nego i ugrozio geostratešku poziciju Hrvatske i prodao ga onoj strani i onoj banci gdje ona ne pripada, počinio je veliki grijeh.
Kad mi iz kulture govorimo o Todoriću, a mislim da imamo pravo ovako govoriti, jer mi se čini da cijeli sustav donacija, sponzorstva i kulture koju je on , kao najmoćniji čovjeka Balkana sprovodio, je naprosto sramotan
Vidljivo je da ta institucija (Agrokor, op.a.) nikad nije stala iza pravih projekata što je lako dokazati. Sponzorirao je mažoretkinje, afirmirao kulturu mažoretkinja, a kao vic spominje se i sponzorstvo srpske nogometne reprezentacije. Spominje se da je sponzorirao Hrvatski šahovski savez, a tu moram biti ironičan i reći da bih i ja rado sponzorirao šahovski savez jer oni nemaju ni dresove ni publika se ne tuče pa ne trebaju zaštitu, šahovske ploče su jeftine, a ne trebaju ih ni kupovati jer ih organizator već ima.
Što se kulture tiče, zbrojiti tih nekoliko knjiga koje je Agrokor financirao ili donirao nešto Dubrovačkim ljetnim igrama, da je građanima prodavao margarin da bi donirali nešto za Ladimirovce, naprosto je smiješno.
Agrokor je morao stati iza hrvatskih institucije i npr. reći: Mi stojimo iza Matice hrvatske.
Mogu sjetiti 90-ih godina, i to ću javno reći, na sve naše zahtjeve koje smo upućivali prema toj ekonomskoj instituciji s adrese Matice hrvatske ili Hrvatskog centra PEN- a, a tada nam Soroševi janjičari nisu davali novac za naše projekte, a iz Agrokora nam je također odgovoreno NEMA!.
M. Marković/foto:screenshot
