U slučaju huškačkog napada na novog ministra kulture u pozadini se krije – novac. Naime, iza lažnih antifašista koji su se pobunili zbog jedne, činjenično potpuno točne rečenice, kriju se udruge i aktivisti koji su lijepo svih ovih godina živjeli na – da se poslužim rječnikom njihove propale partije – grbači radnog naroda. Ili kako bi se to lijepo sada nazvalo – državnom proračunu.
Piše: Sivana Oruč Ivoš
Bila je to predstava kakvih smo se nagledali. Štoviše, devedesetih je to bila ustaljena praksa. Nekakve samoprozvane, tobože jako važne i neovisne udruge, mahom ekstremno lijeve, prepune članova koji su u nekim mračnim totalitarnim vremenima bili najveći zagovornici tog i takvog totalitarizma kao i zabrana javne riječi i djelovanja, opet su priredili igrokaz u kojem su glumili brigu za demokraciju. Naravno po njihovoj mjeri.
Novi ministar kulture Zlatko Hasanbegović znanstvenik, doktor povijesti, nije po njihovoj mjeri. Predomoljuban je i ponešto zna o povijesti i zato ga je trebalo na sve moguće načine, pa i prije nego što je imenovan – kamenovati.
Hasanbegović, naime, nije zadivljen nekim novokomponiranim tumačenjem povijesti u kojem se najveće režimlije i mračnjaci naglo transformiraju u najveće demokrate kako bi nesmetano režali na sve one koji se usude konzumirati slobodu i demokraciju. I trebalo mu je napakovati.
U tu je svrhu izvučen citat: „Domovinski rat je jedini u 20. stoljeću u kojem su Hrvati izašli kao istinski pobjednici i jedini temelj na kojem se treba graditi Hrvatska. Duhovi i zlodusi prošlosti izazivat će stalni rascjep i beskrajne debate. Antifašizam nije temelj ove države već floskula koja nema utemeljenje u ustavnom tekstu, ne spominje se nigdje u Ustavu.“ I što je u njemu sporno. Ili preciznije, što je u njemu neistina? Da je Domovinski rat temelj na kojem se treba graditi Hrvatska? Ili da se pojam antifašizam ne spominje u Ustavu?
Već sam nekoliko puta u ovoj kolumni napisala da treba napraviti jasnu razliku između antifašizma i komunizma. Komunizam nije i ne može biti baštinik antifašizma, a antifašistički pokret treba sagledavati objektivno sa svim njegovim dobrim i lošim stranama. Sramotno je da se u današnjoj Hrvatskoj sve one koji pokušavaju kritički govoriti o totalitarnom režimu – a komunizam jest takav režim, kao i njegovim vođama i ideolozima – odmah stavlja na stup srama jer su tobože protiv antifašizma?! Staljin je bio antifašist, ali to ga ne amnestira od zločina koje je počinio kao komunistički diktator.
Zašto bi Tito bio iznimka. Uostalom, Hrvatska je kao članica Europske unije dužna jednako osuditi sve režime i zločine.
No, u slučaju napada na novog ministra kulture u pozadini se krije još nešto. Novac. Naime, iza lažnih antifašista koji su se pobunili zbog jedne, činjenično potpuno točne rečenice, kriju se udruge i aktivisti koji su lijepo svih ovih godina živjeli na – da se poslužim rječnikom njihove propale partije – grbači radnog naroda. Ili kako bi se to lijepo sada nazvalo – državnom proračunu. Ovih dana u medijima je objavljeno, a bilo bi dobro da javnost zna precizne podatke, da godišnje preko milijardu kuna odlazi na financiranje takvih udruga. Među njima su i one koje izravno rade, ne samo protiv temeljnih vrijednosti ovog društva, već i protiv same države.
Nelagodno je bilo slušati pojedine zastupnike oporbenog SDP-a na raspravi prigodom potvrđivanja Vlade, kako siju žuč, manipuliraju podatcima, iznose neistine. S jednim ciljem da istina ne izađe na vidjelo, da se ne zaustavi financiranje tih svetih krava. Nevladinih udruga koje mogu opstati samo ako ih Vlada financira. Pa gdje toga ima?! Uostalom, kakve su to nevladine udruge ovisne o državnim jaslama.
Zanimljivo, kada je bivša Milanovićeva vlada 2011. došla na vlast među prvim potezima bilo je ukidanje najstarijeg hrvatskog dnevnog lista Vjesnik. U Vjesniku je tada bilo preko sto stalno zaposlenih i dvadesetak dugogodišnjih honoraraca. Vjesnik je preko noći ugašen, ljudi su ostali bez posla, a Milanovićeva Vlada je to pravdala uštedom.
Međutim, toj istoj Vladi nije bio nikakav problem financirati tiskovine koje se izruguju hrvatskoj himni i drugim simbolima hrvatske državnosti.
Ni u jednom niti u drugom slučaju nitko od tih dušobrižnika i velikih demokrata iz udruga nije se oglasio, a kamoli da je organizirao kakav prosvjed. Nisu jer ih je bivša vlada u milijunskim iznosima financirala i tako ubijala dvije muhe jednim udarcem: kupovala mir i nametala svoja ideološka uvjerenja.
Za dobrobit ove zemlje s tim treba prekinuti. I tržište i pravila igre neka budu jednaki za sve. Jer i grbači radnog naroda dosta je sisavaca.
Foto:MP
