Pogledajte veličanstvenu priču koju je Vijoleta Antolić Viky ispričala Branku Kuzeleu. Suze nećete moći suzdržati.
Piše Marko Marković
U slijetanju osobnog automobila oko 17 sati u Miševečkoj ulici nedaleko od zagrebačke toplane poginula je hrvatska braniteljica i ratnica HOS-a, heroj obrane Vukovara, Vijoleta Antolić – Viky.
Vijoleta je Vukovaraka koja je živjela blizu Vojarne i kad je vidjela da neki čudni ljudi dolaze u grad, da se nešto opasno događa, osjetila se kao građanin drugog reda u vlastitom gradu. U svibnju 1991. prijavila se u Zenge i Vukovar branila do zadnjeg dana. O tom vremenu je pričala:
“Došla sam u HOS, među meni totalno nepoznate ljude, ali s obzirom da su ljudi došli braniti moj grad, osjećala sam da moram stati s njima rame uz rame. Nije bilo lako, bili smo brojčano slabiji, lošije naoružani, ali branila sam svoj kvart, branila sam naš grad, svoje Sajmište. Sajmište je bilo najžešće napadano, to će reći svi Vukovarci jer mi smo se, doslovce, borili kuća za kuću. Nije bilo predaha ni odmora, borba je trajala 24 sata. Bili smo i bez hrane i bez vode, ali smo se herojski držali.”
Vijoleta je tad imala malo dijete i morala se brinuti za njega:
“Sin je bilo u podrumu, a ja s puškom u ruci u rovu. Bilo mi je teško premjestiti ga u centar grada, na sigurno. Smjestila sam dijete i vratila se u rov. Bog mi je dao snagu, Bog je dao snagu svima nama jer smo branili svoje. Na tisuće i tisuće granata dnevno su padale na grad. Bilo je trenutaka kad nas je smetala tišina, zbunjivalo nas kad za pola sata ne bi pala ni jedna granata na naše položaje.”
Vijoleta je Vukovar branila do zadnjeg dana.
“U proboj nisam htjela ići jer su moji suborci ostali u gradu, vjerovali smo da se borimo za pravdu i istinu. Pred sam pad grada osjećali smo se da smo na neki način izdani. Tri mjeseca smo živjeli u uvjerenju da nam dolazi pomoć, vojska i oružje, hrana i lijekovi. Unatoč svemu ostala sam u gradu, a Vukovar je bio pakao. Većeg pakla od Vukovara nije bilo, ali sam odlučila ostati u tom paklu, drugo nisam željela. Krv, barut, ruševina, paljevina, to je bio moj grad. Ostala sam i rekla sebi neka Bog odluči što će biti.”
Vijoleta je zarobljena je s ostalim suborcima. Zarobljena je i ona i dijete. Batine, pijetnje, teror. Sina su htjeli odvesti u Srbiju i “odgojiti ga kao četnika”. Spasila ga je jedna žena s porukom “brinut ću se o njemu kao je moj”. U koncentracijskom logoru u Srbiji Viky je provela mjeseca dana.
„Stara moja ratnice, prijatelju moj… Prošla si pakao Vukovara, s nama bila do kraja, ostala sa sinom i u logoru završila. I to si preživjela, sve si preživjela. Nikad te život nije mazio. Nikad, uvijek si se borila kroz život, život je uvijek bitka…
Danas mi je pukao dio srca. Kao i svim Hosovcima s kojima si do kraja bila u Vukovaru. Do kraja si bila. Falićeš nam, uvijek ćeš faliti, ti ćeš faliti… Viki moja, nikad te neću zaboravit, nikad…Laka ti hrvatska gruda ratnice“, napisao je na svom facebook profilu Damir Markuš iz Kutina, ratnik i suborac Vijolete Antolić – Viky.
Prijateljica iz Amerike je napisla:
„Ovog trena u dalekoj Americi pročitala sam najtužniju vijest. Ne mogu vjerovati, draga moja Vikice…prije dan-dva smo se šalili na tvoju sliku gdje pecaš…!
Draga moja Vikice ti ćes u mom srcu ,duši i sjećanju ostatiti zauvjek osoba sa najljepšim osmijehom, žena ratnica koja se borila za svoj Vukovar, ponosna majka, heroina za sva vremena! Počivala u miru božijem, anđeli te čuvali! Samo jednom se rađa žena kao ti!
Nemam riječi kojima bih opisala kako se osjećam draga moja Vijoleta Vicky
Viky na Sajmištu u listopadu 1991.
Kroz glavu mi prolazi sjećanje na naš prvi susret, naše sate i sate razgovora, na izlaske, druženja… doživljavala si me sestrom, prijateljicom…
Nedavno smo si i “kuckale”, prepričavale mnoge događaje; pravedne, nepravedne…
Prije nekoliko sati… bolna vijest, šok, nevjerica… Danas te više nema, ne mogu to niti zamisliti jer neopisivo sam tužna, povrijeđena, ljuta, šokirana
Jedino što sada znam jest… srest ćemo se opet, među zvijezdama, to svakako.
A do tada, grlim te puno i volim draga moja prijateljice! Zauvijek ćeš mi ostati u sjećanju kao pravi prijatelj, kao čovjek, kao žena braniteljica koja si toliko voljela svoju domovinu, u mom si životu ostavila neizbrisiv trag!
Ljube moja, neka ti je laka hrvatska gruda, svjetlost vječna neka ti svijetli, počivaj u miru Božjem! Na krilu dobrog Anđela uđi u vječni život jer ti to i zaslužuješ!“
Od obožavane Viky biranim riječima oprostio se i Johnathan Kizo Teodanov:
„Teta moja Vijoleta, gledao sam na tebe kao na najsjajniju zvijezdu na nebu, najveću heroinu mog života. Neka ti je laka hrvatska zemlja. Počivaj u miru Vicky naša! Dušu sam isplakao, ne mogu vjerovati, jednostavno ne mogu i ne želim!
Hvala ti na svakom osmijehu i na svakom herojskom pokušaju da obraniš naš Vukovar! Volimo te svi!
-Samo je mali dio poruka tuge i oproštaja na neugašenom FB profilu Vijolete Antolić – Viky …
-Neka ti je vječna SLAVA I HVALA za sve što si u najtežim danima za Hrvatsku uradila kao ratnica, a u miru si nastavila zajedno sa svojim suborcima i prijateljima daljnju borbu za svoj i Hrvatski VUKOVAR!!!!!
Pogledajte veličanstvenu priču koju je o Vukovaru kolegi Branku Kuzelu ispričala Vijoleta Antolić Viky.
Pogledajte i lijepi opoštajni video koji su za svoju Viky priredili prijatelji s Braniteljskog portala
