Nitko nije savršen, pa tako ni naš izbornik Niko Kovač. Nisu ni igrači savršeni i bez grijeha, zapravo daleko su od perfekcije i puni su ega. Ali su naši i takve kakvi su treba ih podržati i voljeti. Znamo da ni vi novinari niste cvijeće, ali svejedno vas čitamo. Uostalom, tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen.
“Puni su novinski stupci analiza, koji god portal otvoriš – sve same rasprave i analize. Ovih dana je nemoguće izbjeći tu riječ i taj pojam. Bas slikovita riječ analiza – kad je ideš raščlaniti, otkriješ skrivenu poruku koja najbolje govori o čemu se zapravo radi. Smatram kako je kod nas vrhunac sportskog novinarstva upravo ANAL LIZA TORSTVO.
Ljude koji imaju opširne analize smatramo kompetentnima i jako stručnima. Analizatori uvijek imaju pravo i nikad ne griješe, jer ne mogu pogriješiti. Anallizatori uvijek igraju na sigurnu kartu, jer biti iza anala provjerena je karta.
Analizatori se teško snalaze u svijetu prakse. Odlično barataju riječima, žongliraju pojmovima i za sve imaju objašnjenje. Nepredvidljivost u sportu za njih ne postoji, oni ne razumiju nepredvidljivost, nemaju respekt prema toj riječi, jer u njihovom svijetu analize sve je tako lagano i predvidivo.
Kod nas u Hrvatskoj živi i obitava najveći broj ANAL lizatora po kilometru kvadratnom. Sve sami analizatori. Već smo pokazali u praksi da skoro svi bolujemo od ove opake bolesti. Ovih dana ima više analiza nego što ljudski mozak i želudac mogu provariti. Prava epidemija analiza. Sve do jedan analizator…
Ipak… Ne uzimajte ovo osobno, i ja sam jedan od vas. Raspisale se novine i portali o (ne)uspjehu jedne generacije koja je dugi niz godina prezentirala i branila boje naše države na sportskom polju.
Uviđam da smo mi kao nacija pravi ovisnici o anallizi u bukvalnom smislu ove riječi. Kako se anal nalazi otraga ili iza, onda mi volimo sve raditi nekako iza leđa.
Novinari biraju novog ozbornika
Guglaju novinari sve po redu, analiziraju, traže i provjeravaju godišta igrača, prave selekciju starih, istrošenih i onih igrača koji su dali svoje. Toliko su se uživili da i ne primjećuju kako zapravo rade izbornički posao. Predlažu i analiziraju vise nego ijedan stručni stožer, znaju vise i bolje nego Mourinho i Anchelotti skupa.
A kad ne znaju, onda se prave ankete. Onda oni pitaju vas za mišljenje: palac gore ili palac dolje za izbornika? Stvarno odrađuju svoj posao savjesno i profesionalno. Tko se oprašta dobrovoljno? Tko su igrači na koje izbornik neće računati? Tko će biti nova svježa krv? Tko i na kojoj poziciji bi mogao biti dugoročno rješenje? Već sad znaju šta treba napraviti da bi bili konkurentni na predstojećem EURU koji se igra za dvije godine u Francuskoj. Sljedećeg izbornika Hrvatske reprezentacije treba definitivno tražiti, već pogađate gdje – kod novinara.”
Novinar / izbornik . Čitajući onako površno zapravo uviđamo kako se određenim igraćima šalje poruka: požurite se! Sami donesite odluke o povlačenju, olakšajte sebi, a i nama novinarima. Predstavnici sedme sile imaju neviđenu moć u svojim rukama i nalivperima. Nakon ispadanja u prvom krugu naoštrili su pera i postavili pred sebe tri mete, tri sveta zadatka.
Target br. 1 – smijeniti izbornika
Target br. 2 – pritisnuti određene igrače da završe reprezentativnu karijeru
Target br. 3 – onako usput izračunati točno u lipu koliko su igrači i stručni stožer zaradili za tako brz povratak doma.
Njihov pokušaj da smijene Niku Kovača za sada nije urodio plodom. Zajebao ih el prezidente Davor Šuker. Glasno i jasno, i to odmah nakon našeg ispadanja stao je u obranu izbornika i tako ukrao novinarima najveću novinarsku draž. Vrijeme smjene i vrijeme biranja novog izbornika za novinare je zapravo vrijeme novinarskog orgazma. Sječa glava, pronalaženje krivca, to je zapravo ono što ih pali.
To je vrijeme kada se djelatnici medija tresu od sreće, jer im motiva i inspiracije ne fali!
Kao što je igračima neopisiv osjećaj kad zabiju gol, tako i novinare puca adrenalin od silnog uzbuđenja kad uspiju uvjeriti cjelokupnu javnost da je nužno mijenjati. Ako ne možeš izbornika mijenjat’, onda destabiliziraj. Udri iz svih raspoloživih sredstava. Udri po igračima. Traži saveznike bilo gdje samo da se nešto događa i mijenja.
Mijenjaj da bi se mijenjalo.
Mijenjaj jer nema iskustvo.
Mijenjaj jer nije taktičar.
Mijenjaj jer nije kapacitet izvuci najbolje od igrača.
Mijenjaj jer je šminker.
Mijenjaj jer nema poniznosti.
Mijenjaj jer griješi.
Mogao bih nastaviti nabrajati do sutra, ali kakva korist?!
Ono što me dodatno fascinira je činjenica kako nevjerojatno lako novinari pronalaze saveznike u svojim svetim misijama. Toliko su predani i sistematični da zovu sve po redu. Nema skoro ni jednog bivšeg i sadašnjeg igrača, a i trenera koji nije dao svoje viđenje i ponudio neka svoja rješenja, naravno uz prethodnu analizu.
Svi smo se, brate, izredali kao na traci u analizama. Neki od nas jedva čekaju da ih se zovne, neki od nas sami zovu, neki poput mene pametuju i pišu iz čista mira. Svi mi se natječemo tko će ispasti pametniji u anal lizama. Pametujemo i teoretiziramo do besvijesti. Rijetki su oni koji su držali jezik za zubima, rijetkima je broj mobitela bio zauzet i nedostupan. Rijetki su oni koji su na pozive sedme sile ostali ravnodušni. Njima svaka čast!
Oni koji ne pričaju su zapravo oni koji znaju više od nas brbljivaca. Oni znaju razlikovati teoriju i praksu. Oni znaju da su to dva totalno različita svijeta. Ti šutljivi ljudi iz svijeta prakse su puni znanja, ali na kraju kratkog izlaganja kažu da je lopta okrugla i da je nemoguće sve predvidjeti. Uh, kako sam sa guštom čitao izjavu mladog trenera Bjelice, koji je svima jasno poručio da ne budu licemjeri.
Koga ste vi trenirali
Ako ste tako iskusni i pametni, zašto vi ne trenirate velike klubove? Zašto ste bez posla i zbog čega vi niste prolazili skupine? Zašto po vas ne dolaze privatnim avionom? Bravo za Bjelicu!
Vrhunac našeg licemjerja je vrijeme u kojem živimo. Zar postoji igrač koji ne griješi? Zar trebamo imati trenera koji ne griješi? Ja bezgrešne nisam upoznao, a ni vidio. Ako vi znate gdje žive i rade, molim vas recite i meni da tamo ne idem. Ja tamo definitivno ne pripadam i poprilično sam siguran da je u tom svijetu jako dosadno. Pa Capello je ispao sa Rusijom! Halo – Capelo!
Čovjek je osvojio sve što se osvojiti može, a ispao. Plaćaju ga Rusi suvim zlatom, naftom, plinom i hrpom casha. Jedino što je Rusima falilo za povijesni uspjeh je jedan provjereni strateg pun znanja, titula i autoriteta. Zato su odriješili kesu, a zauzvrat dobili ćorak.
Izračunajte dragi novinari kolika je njegova plaća za tako brzi odlazak kući. Kad već računate koliko će naši igrači dobiti za tako brzi povratak kući, onda malo otvorite oči i razmišljate globalno. Pogledajte ostale Europske nogometne sile. Da raspravimo do kraja pitanje novca koji je pokretač svega. Oko love se sve vrti, zar ne? Te pare i premije za ispadanje igrači i stožer su dobili od FIFA-e. Ta lova je došla izvana, nije ukradena i nije opteretila nijednog hrvatskog građanina. Nije bilo nikakvih nameta. Nije osnovan nikakav holding, niti se novac dijelio iz privatno-javnih partnerstava. Nije bilo javnih natječaja, a niti rođaka i kumova u vrhu Vlade. Stožer i igrači su svoj novac zaradili plasmanom na Svjetsko prvenstvo i njih plaća netko tko nema veze sa hrvatskom ekonomijom i politikom. Zato je glupo od vas što dodatno navlačite bijes javnosti spominjanjem premija i eura koje su igrači pošteno zaradili. Nećete i ne možete vjerovati da nešto i kod nas može biti pošteno. Eto, može.
Tko je bez grijeha
U biti, sve je jednostavno. Zar ne možemo prihvatiti da je netko bio bolji od nas? Zar ne možemo s mrvicom dostojanstva prihvatiti poraz i izvuci neke pouke? Izgleda da su nas na sve pripremali, osim na poraze. Ja ovdje nikoga ne branim, ja napadam. Ova kolumna je čista ofenziva. Djelomično napadam vas novinare, ali vam ne zamjeram. Vi samo radite svoj posao, a to što pojma nemate, to je prirodno. Druga meta, puno veća i krupnija, su licemjeri koji se kriju iza anala to jest opširnih analiza. Svaka čast izuzecima, kako novinarima tako i vjerodostojnim i umjerenim analizatorima. Već sam pisao o tome kako prevelika analiza postaje paraliza, a mi svi skupa smo došli u stadij paraliziranog društva.
P.S. Nitko nije savršen, pa tako ni naš izbornik Niko. Nisu ni igrači savršeni i bez grijeha, zapravo daleko su od perfekcije i puni su ega. Ali su naši i takve kakvi su treba ih podržati i voljeti. To da ni vi novinari niste cvijeće, i to znamo ali svejedno vas čitamo. Uostalom, tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen…
(Mario Stanić, igralište.hr)
P.S. Najljepši gol od svih Hrvata, i jedan od najljepših u povijesti nogometa uopće, Stanić je postigao u susretu Chelsea i Wes Hama na Stamford Bridge 19. kolovoza 2000. Pogledajte na you tube i uživajte.
