SRPSKI GENERAL: Ni danas ne shvaćam kako su nam Hrvati u Vukovaru razbijali tenkove i rušili avione

studeni 17, 2017 maxportal
Share Button

“Gubici Ratnog zrakoplovstva JNA na Vukovaru bili su prilično veliki jer su dejstva izvođena neprekidno – najviše ih je bilo u studenom”, ispričao je za tjednik Vreme general Živan Mirčetić, načelnik Štaba RV-a i PVO-a JNA u vrijeme agresije na Vukovar.



“Mi smo neprekidno djelovali jer nije bila uspostavljena linija fronta. Oni su raspolagali izuzetnim naoružanjem – protuavionske topove su uzeli iz Teritorijalne obrane, au međuvremenu su dobili protuavionske rakete.

Ne bih mogao reći precizan broj, ali izgubili smo više od dvadeset letjelica, što helikoptera, što aviona. Izgubili smo najviše letjelica manjih borbenih sposobnosti – “galebova” i “jastrebova”, najmanje MIG-ova 21. Srušili su nam nam i nekoliko helikoptera.

General Života Panić, zapovjednik Prve armijske oblasti do 1992. i načelnik Generalštaba JNA 1992./93. objasnio je srpskoj javnosti kako su im branitelji Vukovara razbili veliki broj tenkova i likvidirali generala Mladena Bratića

“Vojarna je bila u obruču, pa je donesena odluka da se oslobodi. Akcija je počela, ali, po meni, nije bilo odlučnosti da se što prije završi. Jedinice su narastale – poslan jedan bataljon iz jedne jedinice, poslan je drugi iz druge i tako su pomiješale jedinice na prostoru sjeverno, južno i zapadno od Vukovara. oni su imali jake separatističke snage u Vukovaru. Cilj im je bio da se slomi JNA.

Zašto su oni držali Vukovar? držali su ga iz jednog jednostavnog razloga: Vukovar je na Dunavu i ako je Vukovar u sastavu Hrvatske, Hrvatska će biti podunavska zemlja; ako Vukovar izađe iz Hrvatske, ona neće biti podunavska zemlja “, objašnjava general Života Panić, zapovjednik I armijske oblasti do 1992. i načelnik Generalštaba 1992/93

 Ali, vojarna Petrova gora u Vukovaru bila je deblokirana do 20. rujna?

Ona je bila deblokirana, ali su stalno trajali napadi prema vojarni. Ako smo mi deblokirali vojarnu, ne znači da smo bili potpuno mirni. Napadi na vojarnu i na pripadnike JNA bili su stalni i zato smo morali odraditi taj posao. Ili da njih izbacimo s prostora Vukovara, ili da se na neki način sklone, da vojska ne trpi nikakve gubitke.

Zašto je grad bio izložen onakvim razaranjima?

Kada su mene su postavili za zapovjednika armije, reorganizirali smo jedinice na tom prostoru i krenuli da konačno završimo s Vukovarom; da se više ne muči ni jedna ni druga strana, nego da se što prije završi i da bude što manje žrtava. Zašto se Vukovar razarao? Borba za svako naseljeno mjesto je karakteristična borba. U svijetu i u ratnoj povijesti do sada se to uvijek tako pokazalo. Evo, vidite što su Rusi i njihova moćna armija učinili s Groznom.

Da bi uzeli Grozni, morali su na neki način da ga osvoje, a ako ga osvajaju dok se brani svaka kuća, morali su svaku kući i da ruše. Vukovar je imao lijepih građevina, ali one su pretežno stare, male, pa su se i lako rušile, ne od toliko jakog djelovanja, ali su se uglavnom rušile. Kad to pogledate izgleda stravično, ali bolje ga je i srušiti i što prije osvojiti da ljudi ne ginu.

Ginulo je mnogo ljudi koji su živjeli u Vukovaru, nisu bili zaštićeni, i ginuli su i sa jedne i sa druge strane. Hrvati su se na tim prostorima jako dobro branili. Oni su doveli fanatike i ti fanatici su se branili od kuće do kuće.

Na primjer, postoji ulica s onim šahtovima – ako zauzmete taj prostor, oni se sutra pojavljuju iza nas. Onda smo donijeli odluku da se sve šahte zavare da ne mogu koristiti. Vukovar je imao jako veliku i široku kanalizaciju, a oni su to pretvarali u skladišta i tamo su mogli godinama da se brane jer su raspolagali velikim materijalnim sredstvima.

Vukovar je bio okružen njivama s kukuruzom – oni su te njive koristili za dovlačenje pojačanja i za opskrbu. Kada smo Vukovar hermetički zatvorili, taj problem je bio potpuno riješen i za 17 dana, kad sam ja primio dužnost, završili smo problem s Vukovarom i tu se stalo.

Zašto se stalo? Tadašnje državno vodstvo donijelo je odluku da se zaštite samo mjesta sa srpskim stanovništvom. Jer, kad je Vukovar pao, mi smo već ušli u Osijek, ušli smo i u Vinkovce, donijeli smo odluku da se produži da bismo sačuvali Jugoslaviju koliko je mogla da se sačuva.

Trebalo je da jedna grupacija vojske krene podravskom, a druga posavskom magistralom i mi bismo brzo stigli do Zagreba. Sve te hrvatske separatističke jedinice bile su dezorganizirane, nisu mogle brzo da se povrate i mi bismo sigurno brzo došli do Zagreba i sačuvali Jugoslaviju. Ali, nije postojala takva odluka državnog rukovodstva i stali smo tu gdje jesmo.

Tijekom vukovarske operacije uništen je značajan broj tenkova. Tenkovi su ukoloni ulazili u Vukovar. Kako to objašnjavate?

Pogrešna uporaba. Ulice u Vukovaru su uske. Tenk M84 je širok. Ako on uđe u jednu ulicu i bude uništen, ostali tenkovi ne mogu dalje ići. Ako se izvlače, uvijek su meta za uništavanje. Postoji posebna tehnika upotrebe oklopnih jedinica u naseljenim mjestima, ali tu nije primijenjena. Kada sam ja primio dužnost, tenkove smo izvukli izvana, oni su davali određenu potporu dok smo mi sa specijalnim jedinicama išli i zauzimali ulice i kvartove. Kada su tenkovi mogli upotrijebiti, mi smo ih upotrebljavali.

Zašto se s tenkovima ulazilo u naseljeno mjesto?

Kada je došlo do te gužve u Vukovaru, postupno su se dovlačile manje ili veće jedinice. Kako je koja jedinica dovedena, uvodila se u borbena djelovanja. Kasnije se to promijenilo pa se svaka jedinica vratila u svoj sastav, a svaki zapovjednik je odgovarao za svoju jedinicu. To se sve povezalo, zapovjednici su imali sve u svojim rukama, lako su mogli zapovijedaju i lako su mogli izvršavati svoje zadatke.

Kod Vukovara su se pojavili teritorijalci iz Istočne Slavonije kojima jekomandovao Badža, srpski paravojne formacije, Arkanovi Tigrovi, Bijeli orloviitd. Kako je JNA gledala na srpskom dobrovoljačke i paravojne jedinice?

Naše državno rukovodstvo je donijelo odluku da se sve paravojne jedinice izbace. To smo mi djelomično proveli. Sve te jedinice su vraćene natrag, a neke smo i hapsili. Međutim, Arkanova jedinica – koliko mi je poznato, on nikada nije imao više od 50-100 ljudi – bila je u sastavu MUP-a. On za vojsku nije bio paravojna jedinica. MUP je držao sjeverni dio, pokojni Stojčić je bio zapovjednik i to je bilo izvan struktura vojske.

Jednom je on došao kod mene da vidi što može, ja sam mu dao određene zadatke koje bi taj MUP trebao izvršiti. Oni su to lijepo učinili. Međutim, kada je pala noć, oni su se povukli. Hrvatske jedinice su ponovo popunile taj prostor i sutra se ponovo ide na osvajanje. Jedinicama JNA u to vrijeme to nije moglo dogoditi – kad jedinica dođe i zauzme određeni prostor, drži ga dok ne dođe druga jedinica koja nastavlja djelovanja ili oni produžavaju djelovanja.

Inače, možda je bilo pojedinačnih skupina koje su ubijale ili išle iz neke materijalne koristi. To su bile skupine koje mi nismo mogli ni da uhvatimo. One dođu, završe posao i napuste tu teritoriju.

Postoje svjedočanstva da su te skupine prijetile časnicima JNA?

Ja to ne znam. Nije nitko mogao prijeti. Vojsci da prijeti? Pa, nema govora!

Koliko je pripadnika JNA poginulo, a koliko je ranjeno u Vukovaru?

Poginula su 1.503 vojnika, a koliko je ranjeno, taj podatak nemam.

Pogibija generala Bratića

General Mladen Bratić bio je zapovjednik sjevernog dijela. Dođem na osmatračnicu na bršadinskom silosu, vidim ja da ne ide kako treba i tu odlučimo da Bratić formira jednu operativnu skupinu, da zapovjednik te grupe bude Enes Taso, da se od bršadinskog silosa krene i izbije na Dunav, da se ne bi prelijevale hrvatske jedinice.

Bratić je tu odluku počeo provoditi u djelo i ujutro je došao na mjesto gdje su tenkovi prelazili preko jednog kanala. tu je bio s još desetak časnika i prvi put nije nosio zaštitni prsluk – zašto ga tog dana nije obukao, to mi nije jasno.

Uglavnom, meni na mom zapovjednom mjestu javljaju da je Bratić teško ranjen; ja sam onda naredio da Biorčević primi dužnost i da mi javlja kako je Bratić.

Poslije jednog sata javljaju mi da je umro. Kako se to dogodilo? Jedna jedina mina od minobacača 62 mm koju su Hrvati ispalili pala je između časnika, eksplodirala i samo je Bratića pogodila u predjelu trbuha. Svi ostali su bili neozlijeđeni. To je bila velika šteta za JNA, ali se u ratu svašta događa.”

MP/ Foto:screenshot brod,hr



Komentari
Share Button