DW: Zabrana plastike nije donijela gotovo nikakve rezultate

Prošle su tri godine otkako je Njemačka zabranila lagane plastične vrećice, no plastični otpad i dalje je sveprisutan.  Unatoč zabrani iz 2021., plastične slamke, pribor za jelo i stiroporne posude za hranu i dalje se mogu vidjeti na pultovima ugostiteljskih objekata diljem Europe.

Europska unija odlučila se na zabranu nakon što je utvrdila da čak 85% otpada pronađenog na njezinim obalama čini plastika. DW je istražio kako se Europska unija i druge regije bore s problemom plastike i zašto su proizvodi za jednokratnu uporabu još uvijek lako dostupni.

Ideja je bila jednostavna: zabraniti prodaju, proizvodnju i uvoz najvećih zagađivača i problem će se riješiti. No stvarnost se pokazala znatno složenijom.

Zabrana na papiru, plastika u praksi

Istraživanje nevladine udruge Okolišna akcija Njemačke (DUH) iz 2024. pokazalo je da gotovo 70% restorana s hranom za van u Berlinu i dalje nudi zabranjene plastične proizvode. Slično potvrđuje i izvješće pet europskih nevladinih udruga, prema kojem su zabranjeni proizvodi i dalje široko dostupni u većini zemalja EU-a.

Godišnje se u svijetu proizvede više od 400 milijuna metričkih tona plastike, što iznosi oko 50 kilograma po osobi. Uz stalni rast proizvodnje i neučinkovite globalne regulative, znanstvenici upozoravaju da će se problem dodatno pogoršavati.

Jedno od objašnjenja za trajnu prisutnost jednokratne plastike odnosi se na višak zaliha iz vremena pandemije, kada su narudžbe hrane za van snažno porasle zbog zatvaranja restorana. No stručnjaci upozoravaju da to objašnjenje ne drži vodu.

“Zabrana je stupila na snagu 2021. godine. To je bilo prije četiri godine”, rekla je za DW Britta Schautz iz berlinske organizacije za zaštitu potrošača, koja se već desetljeće bavi smanjenjem uporabe plastike.

Prema njezinim riječima, većina restorana ne bi mogla skladištiti velike količine ambalaže toliko dugo. Plastika s vremenom postaje porozna i ima ograničen rok sigurnog korištenja za hranu i piće. Najvjerojatniji razlog, kaže Schautz, jest jednostavno nepoštivanje propisa.

Kazne i slaba kontrola

Mnoga mala poduzeća koja su prešla na papirnate ili aluminijske alternative suočavaju se s višim troškovima. “To je katastrofa. Ne možemo nabaviti odgovarajuće papirnate tanjure, a i vrlo su skupi”, rekao je jedan vlasnik restorana za DW.

Drugi ugostitelj priznao je da mu dijeljenje plastičnih slamki ima i “sentimentalnu vrijednost”. No takav stav mogao bi ga skupo stajati, kazne za kršenje zabrane u Njemačkoj dosežu i do 100.000 eura.

Problem je i provedba zakona. Kada je DW kontaktirao vlasti u pet najvećih njemačkih gradova s pitanjem kako nadziru poštivanje zabrane, nijedna nije mogla navesti konkretan primjer izrečene kazne. Većina je priznala da reagira tek po prijavama građana ili provodi povremene, nasumične kontrole.

“Dosljedno kažnjavanje i jasnija komunikacija zabrane potaknuli bi poduzetnike da se pridržavaju pravila”, smatra Thomas Fischer iz DUH-a. Situaciju uspoređuje sa švercanjem u javnom prijevozu: ako ljudi znaju da će biti kažnjeni, rjeđe krše pravila.

Neke zemlje otišle su znatno dalje. Kenija je još 2017. zabranila plastične vrećice, a kazne za kršenje zakona dosežu i do četiri milijuna kenijskih šilinga, odnosno oko 26.300 eura, ili čak četiri godine zatvora. Dvije godine nakon zabrane zabilježene su stotine uhićenja i sudskih postupaka, uključujući i slučajeve prodavača voća koji su koristili plastične vrećice.

Internetska prodaja

Internetska trgovina pokazala se kao jedna od najvećih “slijepih točaka” zabrane. Plastične slamke i pribor za jelo i dalje se bez problema mogu kupiti na platformama poput Temua, eBaya ili Fruugoa.

“Vrlo je lako naručiti zabranjenu plastiku iz zemalja izvan EU-a”, upozorava Schautz. “Ti proizvođači ne moraju poštovati europske propise.”

Ni unutar EU-a situacija nije puno bolja. Neki proizvođači zaobilaze zabranu tako što proizvode nešto deblje jednokratne proizvode i označavaju ih kao “za višekratnu uporabu”.

“Višekratno ne znači da je već korišteno”, ističe Nathalie Gontard iz Francuskog nacionalnog instituta za istraživanja u poljoprivredi, hrani i okolišu. Prema njezinim riječima, u nekim je slučajevima zabrana čak dovela do povećanja potrošnje plastike.

Najmanje 90 zemalja uvelo je neku vrstu zabrane plastike, ali propisi se znatno razlikuju. Stručnjaci upozoravaju da takav fragmentirani pristup ne daje željene rezultate.

U Njemačkoj su, primjerice, zabranjene samo plastične vrećice debljine između 15 i 50 mikrometara, iako je čak 87% vrećica distribuiranih 2022. spadalo upravo u tu kategoriju. Čak i u Keniji, gdje se zabrana smatra relativno uspješnom, napredak je usporen jer plastične vrećice dolaze iz susjednih zemalja koje nemaju slične propise.

Globalni problem traži globalno rješenje

Istraživanje iz SAD-a iz 2025. pokazalo je da su zabrane na nacionalnoj ili međunarodnoj razini najučinkovitije. “Ideja da se problem može riješiti isključivo na razini pojedinih država više ne funkcionira”, rekla je Ximena Banegas iz Centra za međunarodni okolišni zakon.

Na pregovorima UN-a o plastičnom otpadu prošlog ljeta raspravljalo se i o ograničavanju same proizvodnje plastike. No konsenzus nije postignut. Koalicija zemalja proizvođača nafte, među kojima su Iran, Saudijska Arabija, Kina i Rusija, zalagala se za nacionalna rješenja i fokus na upravljanje otpadom. Suprotni blok, predvođen Norveškom, Ruandom i Kanadom, tražio je šire zabrane i smanjenje proizvodnje.

Danas se čak 98% plastike proizvodi iz fosilnih goriva. “Strože politike su nužne”, zaključuje Nathalie Gontard. “Moramo krenuti. Čak i smanjenje uporabe plastike od 10% u idućih deset godina bilo bi velika pobjeda.”

D.M. /Foto:123rf