Čitav lijevo-liberalni Zapad je desetljećima – razočaran totalitarnom ideologijom i praksom SSSR-a – jedinu utjehu i nadu vidio u Titovoj Jugoslaviji: “Pa zamislite, tamo radnici upravljaju tvornicama, svi imaju pasoše i mogu putovati. Narodi su se zbratimili i uspješno grade socijalizam. Znači da i mi na Zapadu, imamo šanse !”
Ali, onda su se opet ispriječili “zloglasni” Hrvati koje već tisuću godina prati “crna legenda”, od Domagoja (“pessimus dux Croatorum“), preko Tridesetgodišnjeg rata, Jelačića i Pavelića, sve do “fašista” Tuđmana, koji je konačno uspio “istrgnuti” Hrvatsku iz Jugoslavije, te najdraže “dudice” lijevo-liberalnog političkog infantilizma.
Doista, suverena Hrvatska za većinu zapadnih vlada, medija i univerziteta bila “neželjeno dijete” koje su samo zbog ustavno-pravnih razloga morali priznati, ali sa škrgutom zuba (na pr. SAD – tek poslije Ruske Federacije !)
Otuda sve te inicijative i “projekti”, podzemni i nadzemni, o suradnji ili integraciji “regiona”, čitava, dobro usuglašena i koordinirana propaganda da se “beatificira” Jugoslavija kao politički entitet, čak i kao kulturno-umjetnički fenomen, a zapravo – da se legitimizira Titov model komunizma.
Pri tome, danas – kao zamjenski “ideal” za Jugoslaviju – zapadnim silama i njihovim “visokim predstavnicima” služi model “građanske”, ustvari, unitarističke BiH. Od tri tamo konstitutivna naroda samo je hrvatski prozapadni i prodemokratski, a ostala dva naroda su izrazito proruski ili neootomanski orijentirani.
Ali, “demokratski” Zapad za nefunkcionalnost i nerješive probleme u BiH, najviše osuđuje upravo – hrvatski narod. Kao i uvijek do sada u povijesti!
A članica EU Republika Hrvatska, pored uloge izvoznog tržišta i “bazena” za izvoz kvalitetne radne snage, ima još samo jedan zadatak: da bude “facilitator” proširenja na zemlje Zapadnog Balkana, “brvno” preko kojega će Vučić – ako se “udostoji” – slavodobitno ući u EU.
Na Academia.edu svakodnevno se spotičem o nesnosne sociološke, historiografske i svake druge članke, analize i doktorate sa zapadnih sveučilišta koji opravdavaju ili žale za Jugoslavijom i Titom, a gotovo da se ne sjećam ijednog novinskog članka u kojima zapadni novinari ne citiraju nekog od naših, domaćih “hejtera” ili se ne zgražavaju nad “mračnim, nacionalističkim režimima i državama” koje su naslijedili Jugoslaviju.
Zbog te opće političke i intelektualne histerije, o 30-oj obljetnici stupanja Slobodana Miloševića na mjesto predsjednika SR Srbije (1989.), sve više cijenim njegov život i djelo.
Da nije bilo Slobe, Jugoslavija – to najdraže čedo “demokratskog” Zapada – danas bi još i formalno postojala!
Dr. Darko Bekić/ foto:Tanjug
Lokomotiva je pobijedila Rijeku 3:1 u 32. kolu SuperSport HNL-a u Kranjčevićevoj i napravila ogrman…
Novinar Večernjeg lista Tomislav Krasnec, autor knjige “Neprijatelji iz čista mira”, gostovao je u emisiji HTV-a…
Kada je krenulo neprijateljstvo između Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića? Jesu li i u mladosti…
Komentiraj