Čitav lijevo-liberalni Zapad je desetljećima – razočaran totalitarnom ideologijom i praksom SSSR-a – jedinu utjehu i nadu vidio u Titovoj Jugoslaviji: “Pa zamislite, tamo radnici upravljaju tvornicama, svi imaju pasoše i mogu putovati. Narodi su se zbratimili i uspješno grade socijalizam. Znači da i mi na Zapadu, imamo šanse !”
Ali, onda su se opet ispriječili “zloglasni” Hrvati koje već tisuću godina prati “crna legenda”, od Domagoja (“pessimus dux Croatorum“), preko Tridesetgodišnjeg rata, Jelačića i Pavelića, sve do “fašista” Tuđmana, koji je konačno uspio “istrgnuti” Hrvatsku iz Jugoslavije, te najdraže “dudice” lijevo-liberalnog političkog infantilizma.
Doista, suverena Hrvatska za većinu zapadnih vlada, medija i univerziteta bila “neželjeno dijete” koje su samo zbog ustavno-pravnih razloga morali priznati, ali sa škrgutom zuba (na pr. SAD – tek poslije Ruske Federacije !)
Otuda sve te inicijative i “projekti”, podzemni i nadzemni, o suradnji ili integraciji “regiona”, čitava, dobro usuglašena i koordinirana propaganda da se “beatificira” Jugoslavija kao politički entitet, čak i kao kulturno-umjetnički fenomen, a zapravo – da se legitimizira Titov model komunizma.
Pri tome, danas – kao zamjenski “ideal” za Jugoslaviju – zapadnim silama i njihovim “visokim predstavnicima” služi model “građanske”, ustvari, unitarističke BiH. Od tri tamo konstitutivna naroda samo je hrvatski prozapadni i prodemokratski, a ostala dva naroda su izrazito proruski ili neootomanski orijentirani.
Ali, “demokratski” Zapad za nefunkcionalnost i nerješive probleme u BiH, najviše osuđuje upravo – hrvatski narod. Kao i uvijek do sada u povijesti!
A članica EU Republika Hrvatska, pored uloge izvoznog tržišta i “bazena” za izvoz kvalitetne radne snage, ima još samo jedan zadatak: da bude “facilitator” proširenja na zemlje Zapadnog Balkana, “brvno” preko kojega će Vučić – ako se “udostoji” – slavodobitno ući u EU.
Na Academia.edu svakodnevno se spotičem o nesnosne sociološke, historiografske i svake druge članke, analize i doktorate sa zapadnih sveučilišta koji opravdavaju ili žale za Jugoslavijom i Titom, a gotovo da se ne sjećam ijednog novinskog članka u kojima zapadni novinari ne citiraju nekog od naših, domaćih “hejtera” ili se ne zgražavaju nad “mračnim, nacionalističkim režimima i državama” koje su naslijedili Jugoslaviju.
Zbog te opće političke i intelektualne histerije, o 30-oj obljetnici stupanja Slobodana Miloševića na mjesto predsjednika SR Srbije (1989.), sve više cijenim njegov život i djelo.
Da nije bilo Slobe, Jugoslavija – to najdraže čedo “demokratskog” Zapada – danas bi još i formalno postojala!
Dr. Darko Bekić/ foto:Tanjug
S ruskog ratnog broda ispaljen je danas upozoravajući hitac na jahtu koja im se približila u La…
Saborski zastupnik Domovinskog pokreta (DP) Stipo Mlinarić demantirao je teze premijera Andreja Plenkovića da DP…
Kraljevina Butan formalno je priznala Hrvatsku, što će učvrstiti suradnju dviju zemalja predanih stabilnosti, miru…
Komentiraj