Hodak: Nadam se da Tomislav Tomašević ima psa

“Samoupravni” hrvatski čovjek ne može se pouzdati u klimu. Osobito u političku klimu. Politička klima je pomalo histerična. Predsjednik države nam se upravo vratio iz Gruzije. Šteta što nije tamo ostao malo dulje da osjeti čari režima

Jutarnji se čudi: “Milanović u Gruziji dok režim progoni antirusku oporbu.” Tko će se tu snaći. Po jednom od brojnih medijskih političkih “analitičara” Milanović je svojim posjetom dao legitimitet “antieuropskom režimu”. Svašta! Ranije dogovoren posjet, realiziran u ne baš idealno vrijeme. I točka.

Usput se još napominje kako vlast u Tbilisiju traži petnaest godina zatvora za oporbene čelnike. Ako takova presuda bude donesena onda oporbenjaci ne trebaju čekati “sudnji dan”. Davno je Albert Camus napisao da nema smisla čekati “sudnji dan”. Danas je svaki dan “sudnji dan”. Osobito ako u Gruziji “popušiš” petnaest godina gruzijskog zatvora jer ne misliš i govoriš kao što to vlast od tebe očekuje.

Andre Gide je jednom rekao: “Lakše se osloboditi nego li biti slobodan!”

Neki su izdali domovinu, a Ivica Marijačić je izdao knjigu sa zgodnim naslovom “Ili će se viti il’ nas neće biti.”

Prebirem po fejsu. Telegram javlja: “Thompson održao koncert u Hercegovini: Navodno je urlao Za dom spremni”. Drugi neki portal objavio je kako su neki svećenici dobili nagradu pa su “urlali pjevajući”. Kako god okrenuli čini mi se da je bolje urlati nego cviliti. Telegram je vjerojatno očekivao da Thompson u Hercegovini zapjeva “Po šumama i gorama”. E, pa takve pjesme su danas za ogromnu većinu hrvatskog naroda “tempi passati” ili “bilo pa prošlo”.

Žalosno kako to napredni Telegram još nije skužio. Ipak su došla neka nova vremena u kojima se ljudi ne boje pjevati. Naravno osim ako im Tomašević i Možemo! ne zabrane. Thompson kaže “pjevajte ljudi”. A što se Tomaševića tiče, mnogi su kritizirali Bandića dok je bio gradonačelnik pa danas na fejsu zazivaju: “Vrati se Milane, sve ti je oprošteno!” Hrvateki nisu zlobni. Oni nađu za svakog opravdanje, osobito ako je u međuvremenu umro. Tako je nastala i ona: “Jest krao, ali je i nama dao.”

Škoti imaju staru uzrečicu koja otprilike glasi: “Bože daj da budem takav čovjek kao što moj pas misli da jesam.” Nadam se da Tomašević ima psa.

‘Dežurni historičar‘

O Hrvojici Klasiću, dežurnom “istoričaru“, pisao sam mnogo puta. Ovaj puta o njemu piše Tanja Belobrajdić u Hrvatskom tjedniku. “Obućara Špiljka pretvorio je u državnika, a hrvatske branitelje vrijeđa kao neobrazovane ljude.”

O “navijaču” za Miku Špiljka sve znamo. Ja sam ga malo “osvijetlio” u mojim ranijim kolumnama. Hrvojica i njegovi nakaradni stavovi već su pomalo dosadni jer se ni za dlaku ne mijenjaju neovisno o povijesnim argumentima.

Špiljak je Klasiću samo izlika da veliča jugoslavenstvo. Kad ne može otvoreno slaviti jugo-tiraniju onda piše apologiju o komunističkom šusteru kao velikom državniku. Na sreću Klasić je već odavno za većinu “pročitana knjiga”. Tako nam ostaje jedino sjećanje na Miku i viceve o njemu. Klasićeva apologija o “šusteru” kao državniku i njegova ravnodušnost i prijezir prema braniteljima je konstanta koja nas samo upozorava koliko još jugo taloga pliva oko nas. Za sada smo u prednosti i takvi kao Klasić et co. ne mogu ugroziti hrvatski put samostalnosti i razvitka, ali ako se naglo pojave sivi, crni oblaci, evo nas na novom početku.

Opet će jugo-nostalgičari krenuti s idejama o “bratstvu i jedinstvu” i okomiti na stare mete: Tuđmana, Domovinski rat, hrvatski nacionalizam, srpsko pitanje, i tako u nedogled. Za takve nikada “nema odmora dok traje obnova”. Stoga nas čeka još puno ozbiljnog posla kako bismo onemogućili razne pokušaje reanimacije jugoslavenstva i komunizma. Iako smo mlada država ne smijemo se vući na repu događaja. Moramo ih preduhitriti.

Francis Bacon je jednom rekao: “Nitko ne uspijeva tako brzo kao onaj koji se koristi tuđom pogreškom.“

Naš progresivni nadbiskup Mate Uzinić “proslavio” se ovih dana navodnom pomirbom molitelja krunice na trgovima gradova i prosvjednika okupljenih oko raznih udruga, ovaj puta inicijative “Dodirni mi koljeno”.

Navodno su i jedni i drugi ušli u crkvu i zajedno molili. To mi djeluje kao da su Isus i Beelzebub zajedno molili Boga u sinagogi. Međutim, taj jeftini marketinški trik našeg nadbiskupa ne samo da je dobro poslužio njemu, ističući njegovo (često) kontroverzno tumačenje katoličke vjere, nego još više našim lijevim medijima da istaknu kako eto i kod nas postoje “napredni” svećenici za razliku od većine navodno reakcionarnog i zaostalog klera. Uzinić se među prvima i najglasnije suprotstavio inicijativi molitelja na trgovima smatrajući da moliti treba samo u crkvama. Baš kao u komunizmu.

U taj vlak s Uzinićem povremeno se ukrcaju i još poneki svećenici naivci vjerujući da donose novo betlehemsko svjetlo u nauk vjere. Dovoljno je samo podsjetiti kako je istaknuta Možemovka Sandra Benčić izjavila: “Mate Uzinić je ono lice Katoličke crkve koje Hrvatska jako treba,” Nadbiskupu su izgleda bliži ateisti Možemovci nego li njegovo katoličko ”stado” za koje je od Boga zadužen i za koje će pred Njim odgovarati.

Još u Starom zavjetu piše: “S ohološću dolazi sramota, a u smjernih je mudrost” i “Luđaku se čini pravim njegov put, a mudar čovjek sluša savjete.”

Ujedinjenje desnice?

Naša izgubljena duša Vlatka Pokos poziva na fejsu Plenkovića da “hitno reagira jer su hercegovački maloumnici kolijevka fašizma”. To je njena objava povodom koncerta M.P. Thompsona u Hercegovini. Ta jadnica, koja osim izgleda nema ama baš ništa čime bi zaslužila pozornost javnosti, otkrila je da bi joj put u medije moglo osigurati stalno kritiziranje vlasti i iskazivanje mržnje prema svemu što nije po njenom ukusu. Zato je najbolji lijek protiv njenih verbalnih “proljeva” ignorancija. To je za nju teže od smrti.

Oscar Wilde je rekao: “Najveća životna mudrost je moći u svakom trenutku potisnuti nedoličnu emociju.”

Na kraju još malo o našoj domaćoj političkoj sceni. Upravo je u jeku afera koju je u javnost plasirao famozni Bujanec. Tvrdi da je desničar Mario Radić dao na crno ultra ljevičarki Daliji Orešković novac za izbornu kampanju. Oboje se sad javno kunu kako to nije istina te da su spremni za poligraf. Međutim, bez obzira je li takva “iščašenost” istina, jedno je neosporno.

Desnica je razmrvljena, bez pravog lidera i programa osim želje da dođu na vlast i potpune nesposobnosti artikulirati političko raspoloženje velike većine naroda. Slažem se s Damirom Biloglavom da “ovaj HDZ ne može ni okupiti ni uništiti desnicu”. Ne može jer neće. Međutim, okolnost objedinjavanja SDP-a i Možemo! na ljevici ne ide im na ruku pa bi trebali promisliti, bez uobičajene oholosti, što im je činiti za sljedeće izbore, ako ne žele izgubiti vlast.

Domovinski pokret je minimalno, ali ipak, doprinio vraćanju HDZ-a prema centru, makar Ninočka to sve poništava svojom ultraljevičarskom politikom u kulturi. Ali bez ujedinjenja desnice i njihove suradnje s HDZ-om neće više biti moguće da HDZ sam zadrži vlast. Naravno ako se opet ne udruži s manjincima.

Pogubna politika HDZ-a da je stalno uništavao sve stranke desnije od njih samih sad bi mogla imati i za njih pogubne posljedice. Prigodom svakih izbora bar 10-12 posto glasova desnice propadne zbog međusobne nesuradnje. Zato, dragi lideri desnih stranaka, pamet u glavu. Isključite krtice, smanjite ego i ujedinite se dok je vrijeme! Ako osvojite respektabilan broj glasova, čak i ako vas ne želi, HDZ neće moći bez vas!

Latinska poslovica kaže: “Živi kako možeš kada ne možeš kako hoćeš!”

Čitam dnevni tisak o stampedu izbjeglica koji preko Hrvatske žele doći do “zapada”. Izgleda da se ne zna tko pije, a tko plaća. Zapravo zna se tko plaća!

Zvonimir Hodak/Foto: Hina