Drage moje čitateljice i čitatelji, evo stigla nam je i nova 2026. godina kojoj se svi tradicionalno “ludo” veselimo kao da će označiti ulazak u raj. Međutim, dočekujemo je u općoj nesigurnosti i napetostima koje vladaju u svijetu, svjedočeći ponovno jednom trci u naoružavanju i ratovima koji nikako da prestanu.
Već na početku godine Ameri su krenuli u rušenje vlasti u Venezueli pa se pitam je ‘l to izuzetak ili će nam i ova godina donijeti nove ratove, nasilje i strahove. Bilo kako bilo, želim vam svima sretnu novu godinu!
Stara je priča, koja se ponavlja iz godine u godinu, da nam DHMZ najavljuje već za ovaj tjedan debele minuse. To nekako i nije iznenađenje u ovo doba godine kao što to nisu ni “deblji minusi” u obiteljskim budžetima. Božić, Nova godina i debelo smo ispod nule. Jedino inflacija u Hrvatskoj nikako da se spusti bliže nuli.
Međutim, unatoč tomu Hrvati su si i ove inflatorne godine dali oduška shoppingom za Božić i novu godinu kao da živimo u blagostanju i s viškom novca. Oni koji imaju još više, sad jure na skijanje u susjedne zemlje mada snijeg napokon pada i diljem Hrvatske. Zato će se idućih mjeseci otplaćivati računi koje smo napravili provlačenjem kartica.
Lopovi danas u Hrvatskoj izgledaju kao pošteni ljudi. Pošteni zbog toga izgledaju kao lopovi – kako bi se razlikovali. Kao i uvijek spašava nas politika koja je “majstor” za dizanje temperature.
Već etablirani ljevičarski “Fališ” predstavlja nam Večernju školu “Ustašarac”. Mladić obučen u crno, s slovom “U” na kapi i krvavim nožem u ruci. Jergović, Kajtazi, Slobodanka i drugi “sinovi orjune” su “raskošni” talenti za rano otkrivanje ustaštva, nacizma i fašizma. Sve samo ne komunizma. To je za njih bilo “zlatno” doba. Godinama su nas “davili” sve dok sami sebe nisu “zadavili”. Nakon toga su godinama “lizali rane”, mučali, čkomili i brusili svoje “liberalne” jezičine da bi sada napokon došli “na štih”.
Pogonsko “gorivo” dobili su od gradonačelnika Tomaševića. On je svoje adute otkrio odmah čim su, nakon izbora, karte bile podijeljene. Tomašević ima do sada na ovim prostorima neviđen adut. Zamislite, on je dva puta za redom pobijedio na izborima. Kad je svojedobno Milan Bandić pobijedio jedno pet do šest puta za redom onda je to za naše “leve” bio jasan znak političke dekadencije.
Pokojni Bandić bio je prejak igrač za sve naše pseudo liberale, lažne ljevičare i desničare. Nisu ga voljeli ni jedni ni drugi ni treći, ali on je uporno godinama pobjeđivao na izborima baš njihovim glasovima. Uz sve ideološke krivine on je bio nenadmašan kombinator čije kombinacije su bile djelotvorne. Zanimljivo, nikad nije bio “pročitan”. Da ga je zdravlje poslužilo, siguran sam da bi još i danas “vladao” Zagrebom.
Nicolas Maduro i ljevičarske fore više ne pale
Danas su atrakcija “ciganski trubači” koji su navodno htjeli maznuti Božić Hrvatekima. Tu zanimljivu temu za svoju čitanu kolumnu izabrao je Ivica Marijačić u zadnjem broju Hrvatskog tjednika. Tema je, i to odlično obrađena, baš “mažnjavanje Božića”.
“Svi smo mi cigani u odnosu na Miru Bulja…” otvara polemiku Miljenko Jergović. Bulj se još nije javio, ali bez brige, javit će se on, bar do pravoslavnog Božića.
Događaji se vrte brže od očekivanog. Velimir Bujanec gostovao je kod Marka Juriča. Zgodan zaključak: Na Hipodromu se dogodio novi “Bljesak”! Možda? A kad slijedi nova “Oluja”? Na to pitanje za sada nema odgovora. Hrvateki se i dalje najradije drže starih ofucanih parola kao “crknite glupe antife” ili “s vjerom u Krista protiv komunista”… Parole, parole…
Parolama se ne služi Donald Trump. Rano ujutro, odmah na početku nove godine, počela je vojna intervencija SAD-a u Venezueli. “Odvratno” sikću ljevičari! Gdje su tu ljudska prava? Kao Maduro ih je u Venezueli striktno poštivao, a sad ih je Trump preko noći pogazio.
Slušam podnevne vijesti na TV-u. Na ulicama glavnog grada Caracasa vlada oduševljenje. Narod je izašao na ulice ne samo u Venezueli nego i u drugim zemljama Latinske Amerike gdje živi poveći broj venezuelanskih izbjeglica. Pala je jedna dugogodišnja latinsko-američka diktatura.
Braća Castro ostavila su dubok trag u Latinskoj Americi. Krajem 50-tih godina Kubanci su s oduševljenjem dočekali braću Castro. Nakon Fidela i njegovog brata komunizam u Južnoj Americi više se ne može dulje zadržati jer nije u stanju riješiti ni jedan problem koji muči ljude, od gladi preko nezaposlenosti do kriminala. Jednostavno rečeno, komunjare su pročitane.
Nicolas Maduro i ljevičarske fore više ne pale. Maduro i njegova družica su lišeni slobode, a građani Caracasa slave. Tko se jednom opeče, puše i na hladno. Naravno, to ne vrijedi za Hrvateke. Oni kad se jednom opeku, pokušaju još koji puta jer imaju prekratko pamćenje.
Tomašević odlazi u povijest
Zanimljiv glazbeno-politički sudar trenutno drma Hrvatskom. Sloboda ili povratak na rigidno jugoslavenstvo. Tomašević contra Thompsona. I tako se kod nas povijest stalno ponavlja. Još od legendarnog “Hrvatskog proljeća” zabrane su obilježje diktatora. Zabranjen koncert, zabranjene pjesme, zabranjena obilježja, zabranjeni vicevi, zabranjeni prostori, zabranjene knjige, a danas mreže…
Koliko je toga u toj Titovoj “demokraciji” do sada bilo zabranjeno? Nevažno. Duh Kominterne, mjesnih i rajonskih komiteta, bratstva i jedinstva te šumskog maršala i dalje je živ u ideologiji Možemo. I ne treba se zavaravati. On je tu iz puno razloga. Jedan od najvažnijih je obračun s hrvatskom neovisnošću i slobodom. Ta sloboda je izazvala stotine i stotine čireva na želucu.
Je li Marko Perković Thompson novi Vice Vukov? Možda. Jedno je sigurno: muzikom protiv lijevih fašista! U svakom zlu neko je dobro. Maske polako, ali sigurno padaju. Tomašević polako odlazi u povijest. Nema sumnje zasluženo! Jugo-nostalgičari polako klize u zaborav i nitko se uskoro neće više ni osvrnuti na njih. Neka i dalje proučavaju “rezoluciju Inforbiroa iz 1948 g.” i čekaju svoje odumiranje. Svijet će ići dalje jer to je zakon opstanka koji se ne da promijeniti.
“Ubiti budalu u pojam” jako je zahtjevan proces.
Sad još samo nekoliko šaljivih misli o našem novinarstvu. “Najte kaj zameriti”, ali o tome bi se moglo svašta reći. U Hrvatskoj se knjige ne čitaju, a novine su nečitljive. Kodeks modernog novinarstva je “blati javno ispričaj se tajno” ili “kad frka prođe”.
Kad netko u našim novinama pronađe nešto zabavno i pametno sigurno je čitao između redaka. Novinarstvo kod nas je iskreno samo kad izvješćuje s optuženičke klupe. Neke su se novine u zadnje vrijeme toliko popravile da im se ponekad može i povjerovati. Cinici kažu da je novinarstvo laganje za mjesečnu plaću.
“Fusnote za fah idiote” u zadnjem Hrvatskom tjedniku donosi galeriju uplašenih Jugovića koji traže hitnu intervenciju za spas “lijeve misli”. Njih više nitko ne može spasiti od vlastite gluposti i zatucanosti.
Zvonimir Hodak/Foto:
Udruga Hrvatski pravoslavni centar, koju je osnovao saborski zastupnik Domovinskog pokreta Predrag Mišić, u Splitu…
Nema potrebe polemizirati s izjavom Miloševića jer cilj takve izjave i jest provocirati reakcije kako…
Dok se svijet bavi Donaldom Trumpom i nagađa o sudbini Nicolasa Madura, problemi stanovnika Venezuele…
Komentiraj