Hodak: Thompson je pomogao ljevičarima da napokon shvate

Za Božić sam od supruge dobio knjigu s intrigantnim naslovom. “Je li (se) Zapad izgubio?” Autor Kishore Mahbubani misli da je to očito pa citira Niccola Machiavellia koji pak misli da onaj vladar koji se posve oslanja na svoju sreću, propada čim se sreća okrene. “Sretan je onaj koji postupa onako kako zahtijeva duh vremena; i obratno, nesretan je onaj koji postupa protivno duhu vremena.”

Moj prijatelj sa “špice“, inače akademik, tvrdi da je sve već ionako otišlo k vragu. Zapad ne samo što se izgubio nego je odmah i kapitulirao. Kad su Rusi osvanuli u Ukrajini, naoružani “do zuba”, na Zapadu je bilo – “ništa novog”. Što ako jednog sunčanog jutra osvanu i u Dubrovniku? Sve te silne rezolucije UN-a, zaključci s brojnih samita i sastanaka čelnika EU-a za par sati postaju hrpe beskorisnog papira.

Komšije već godinama tvrde i uvjeravaju sebe i druge kako je Dubrovnik njihov, srpski. Nije prošlo ni tako puno vremena od kada su tvrdili da je jedna trećina Hrvatske njihova. Morali smo Domovinskim ratom osujetiti tu njihovu suludu ideju o “velikoj Srbiji”.

Međutim, kako vidimo iz pojedinih izjava njihovih političara, Srbija se još nije osvijestila od te velikosrpske mitomanije. Štoviše, Vučić se mahnito naoružava. Ne valjda zato što se boji Rusa. Geopolitička situacija u svijetu pa i u Europi je više nego loša. Imamo odličnog ministra obrane, ali je li to dovoljno? Vučića brine naoružavanje Hrvatske. Pita se jel’ to potrebno? Naravno da jest kad imamo takve susjede kao što je Srbija koja se ni dan danas ne odriče svoje velikosrpske mitomanije.

Dobro, Rusi su osvanuli u Ukrajini i ne daju se više istjerati iz njenog istočnog dijela. Mala utjeha je u činjenici da je Ukrajina do nedavno bila dio SSSR-a. Staljinov nasljednik bio je Nikita Hruščov, rođeni Ukrajinac, koji je Ukrajini poklonio Krim. Nije problem što se povijest u pravilu uvijek ponavlja. Problem je što se takva povijest uvijek ponavlja na štetu malih naroda.

Za nas bi mogao nastati sličan problem jednog dana ako Rusi zajedno sa svojim bratskim narodom Srbije, našim komšijama, prodru u Dubrovnik? Mislite da je to znanstvena fantastika? Sjetite se 1991. godine. Tko je još 1989. vjerovao da je u Hrvatskoj moguć četverogodišnji krvavi rat za slobodu?

No nije sve tako sivo. Naime, moje geopolitičke prognoze u pravilu su promašene. Zašto sam ovako pesimističan? Možda zbog godina, a možda i zbog iskustva. Tko će ga znati…

Europa je  “čvrsto” na strani Ukrajine. Stoga treba samo čekati. Sergej Lavrov je “fleksibilan” i jasan: “Europske trupe u Ukrajini legitimna su meta za Rusiju”. I “čiča miča, gotova je priča”. Ukrajinu možete polako zaboraviti.

Stojim na špici dok mi prilazi mladi bradat lik: “Daj mi 50 kuna”. “Nemam 50 kuna?”, snađem se. “Radi pa ćeš imati!” poduči me bradonja!

U tijeku je prednovogodišnje busanje u prsa Hrvateka antifašista. Po starom sistemu “je*e lud zbunjenog”. Vojislav Stanimirović, poznat kao okupacijski gradonačelnik Vukovara, dobio je ovih dana priznanje za “njegovanje antifašizma”. Ni manje ni više. Čovjek koji asocira na zločine počinjene na Ovčari, Veleprometu i slično odlikovan je kao “istinski” antifašist. Zar to nije vrhunska politička perverzija?

Vukovar poznajem bolje i dulje od mnogih. Živio sam u njemu dio djetinjstva, kupao se u Vuki, patio s Vukovarcima kasnije za vrijeme okupacije… Drug Voja ušao je pak u “istoriju” po rečenici izrečenoj u govoru 1993. kako je “18. novembra 1991.g. oslobođena bolnica u gradu na Vuki kao zadnje ustaško uporište”.

Izgovarajući tu mračnu “istinu” drug Voja nije mogao ni sanjati da će zbog takvih stavova jednog dana u slobodnoj Hrvatskoj dobiti nagradu kao istaknuti antifašist. I sad će drug Voja primiti antifašističko priznanje u Vukovaru, gradu koji je bio razrušen, između ostalog, i Vojinom politikom. Svaka čast majstori antife! Tako se vodi politika! A vi Hrvateki ste prava pušiona! Za doma u krpe ste spremni…

Još je Oscar Wilde rekao: “Mogu odoljeti svemu osim napasti.”

Dr. Ante Žužul tvrdi da je opće poznata stvar, mada nikad do kraja utvrđena, da su “Titovi partizani počinili genocid i pobili više Hrvata nego što je stradalo ljudi u Hirošimi i Nagasakiju”. Dovoljno je pročitati knjigu “Prikrivena grobišta Hrvata u Sloveniji”, Autora Mitje Ferenca i Uroša Košira.

Ferenc je član slovenske Komisije za istraživanje poratnih žrtava, a Košir je arheolog. To je samo jedna knjiga o žrtvama koje su iza sebe ostavili partizani. Jedna činjenica upada u oči. Knjigu su napisali i objavili Slovenci. U Hrvatskoj takvih istraživača još nema ili se boje objaviti. Zašto? Pa zato jer naši “čuvari revolucije” nikada ne spavaju. Oni samo drijemaju, a mi ostali spavamo. Ova dobro dokumentirana knjiga nastala je nakon istraživanja tijela ubijenih Hrvata koja su iskopana iz 13 grobišta.

U Sloveniji je evidentirano najmanje 750 grobišta u kojima su sahranjeni Hrvati. Kad to znamo onda je jasno k’o dan zašto se “naši” ljevoruki znoje kad tu i tamo takva knjiga ugleda svjetlo dana. Još jednom podvlačim žalosnu činjenicu da knjiga ovakvog sadržaja i ovako dokumentirana može danas ugledati svjetlo dana samo u Sloveniji.

U “bratskim” državama Srbiji i Hrvatskoj ni slučajno. Umjesto srama neki će sada osjetiti ponos. Pobili smo više Hrvata nego Ameri Japanaca u Hirošimi i Nagasakiju. Hajmo na jednu rakijicu…

Mons. Želimir Puljić ima ideju: “I dalje mislim da ZDS treba na referendum.“ Poštovani nadbiskup je pomalo utopist. Kad bi ZDS završio na referendumu rezultat bi bio očekivan i neprihvatljiv za ljevičare i antife. Psihijatrijske ustanove bile bi zatrpane šokiranim komunjarama i prvoborcima zabrinutima za svoje boračke penzije.

Lijevi sektaš Tomašević

Ovu kolumnu pišem dan nakon zadnjeg Thompsonovog koncerta u Areni Zagreb. Kao što se vidi na brojnim video uradcima na fejsu, dvorana je bila krcata do vrha, sve mladi koji razdragano pjevaju s Thompsonom i svi u pjesmi Čavoglave viknu ZDS! Ljevičari su danas zbog toga u komi. Šta je ovo, bre? Na koncertu sve same ustaše!

Održao je Thompson više koncerata ovih proteklih mjeseci u raznim gradovima. Svugdje su dvorane bile krcate, pjesme iste, ali gradonačelnici tih gradova nisu se latili zabrana kao lijevi sektaš Tomašević. Zbog Thompsona je obolio. Ne mislim fizički, već… znate?!  Samo dokaz više da svaka bolest ne boli. Bit će toga sve više i više.

Ne pjeva ZDS samo Thompson u Bojni Čavoglave, pjeva i Mišo Kovač u pjesmi “Za dom spremni Šibenčani”. Polako, ali sigurno, ljevičari i lažne antife mogu pakirati kofere i krenuti u neki jugo-muzej. Thompson im je pomogao da napokon shvate kako svaki početak ima i svoj kraj. Sad slijedi stara lijeva taktika: gruba kritika, zavijanje i klevetanje. Sve je to zapravo samo tzv. “lizanje rana”.

Kad smalaksaju u tom “lizanju” pa se pregrupiraju bit će “Jovo nanovo”. Nadam se ipak da će tada već biti malo prekasno. Da su sutra izbori bili bi doslovno pometeni. No, oprez – Hrvateki imaju jako kratko pamćenje.

Kako se približava kraj još jedne uzbudljive godine koja nam je donijela više nesigurnosti, zabrinutosti i inflacije negoli godina ranije, red je da svim mojim vjernim i nevjernim čitateljima zaželim mirniju i sretniju novu 2026. godinu u nadi da će nam se ovaj puta dobre želje ipak jednom ostvariti.

Zvonimir Hodak/Foto: