Hodak: Zašto Plenković tako dugo opstaje?

Odoh zato ovih dana u knjižaru po tintu i pero jer je očito srednjevjekovna tehnika pisanja malo pouzdanija od moderne tehnologije. Jedini je zarib što bih tako napisanu kolumnu morao poštom slati svim svojim čitateljima. A to današnja naša Hrvatska pošta ne bi primila jer je previše zatrpana dostavom raznih paketa koji se šalju Hrvatekima i Hrvaticama iz Kine.

I kad sam danas, makar nevoljko, sjeo ponovno za moju mašinu (tj. laptop) i krenuo “Jovo na novo”, moja mudra ženica spasila je dio teksta nestale kolumne pa vam ga sad, dopunjenog, šaljem na uvid.

Pišući o  hrvatskoj desnici “doktorirao” je Robert Bajruši. Od silnog pisanja ruka mu je već malo “kak’ ti” usahnula. On tim desničarima ne bi dao ni da voze taxi ili tako nekako, a kamo li da vode državu. Naručiš Uber ili Bolt, a desničar se u njemu k’o pijan plota drži desne strane. Da su na toj strani bili partizani, hajde de, to bi Roby još progutao jer je i on u duši partizan. Roby bi valjda najradije da pređemo na engleski model vožnje lijevom stranom.

Zna on “istoriju”, onu njenu crnu stranu, kad se nad Hrvatsku spuštala zloglasna “crna magla”. Gdje je magla crna tamo je blizu i crna legija pa se tada naš Roby silno uznemiri. Drugovi kamo to vodi? Uznemireni Roby si misli i jadikuje kako je javno iskazivanje ustaštva de facto u Hrvatskoj legalizirano. Davno je pok. predsjednik Franjo Tuđman izrekao objektivan i politički utemeljen stav o NDH.

Međutim, s protekom vremena i s dolaskom novih generacija političara naglo je ponovno porastao pritisak “drugova” i Tuđmanov stav je pao u zaborav. Ponovno se afirmirala zvijezda petokraka, navodno kao simbol antifašizma, a zapravo kao pritajeni simbol propalog komunizma za kojim neki tako ustrajno i sve javnije plaču.

Ono što Robya iskreno boli je činjenica da se Katolička crkva ne izjašnjava na tu blasfemiju ustašluka. Tu je naš Roby u pravu. Svećenici su se stvarno previše opustili. Umjesto da hitro “reaguju” pa odmah polove sve te “fašiste”, Robi se žali da kod nas i dalje vrijedi pravilo neka se problemi rješavaju sami od sebe.

Roby se dobro sjeća nedavne “istorije” kad se navodno Hrvatska dva puta našla na rubu izvanrednog stanja. Prvi put za vrijeme vladavine pok. Ivice Račana, a drugi put kad su “šatoraši” rušili Ivu Josipovića i Vladu Zorana Milanovića. Koliko se sjećam ni u jednom od ta dva slučaja nitko nije bio uhićen, ali su prekovremeno radili prekršajni suci. Robyju je žao što tada nisu “radili” pendreci. Stari ljevičari su uvijek spremni na upotrebu pendreka kao odgojnog sredstva za mase i za spašavanje njihove “demokracije”.

Nevjerni Roby postavlja na kraju pitanje svih pitanja: kontroliraju li radikali Tuđmanove nasljednike ili oni kontroliraju njih? Zbog straha od odgovora Roby ima loš i isprekidan san. Sanja ovdašnje desničare koji bi, samo teoretski, jednog dana mogli doći na vlast. Recimo, nekakvi Miletići, Grmoje, Radići, Pavličeki… Braniteljskim udrugama i skupinama navijačkih huligana preporučeno je uzeti putovnicu i zauvijek nestati iz Hrvatske. Ovo kao ideja zvuči privlačno, ali…

I tako se Roby bori protiv “sveopće ustašizacije” i za očuvanje svojih “antifašističkih” pozicija kao i svih beneficija koje idu uz to. A to Roby kao ljevičarski novinar itekako zna. Nije se naš Roby osvrnuo na djelovanje ministrice Obuljen koja je odbila financirati Sedlarov film “260 dana”. To je film o srahotama Domovinskog rata koji iznosi istine za koje bi ona i ljevičari najradije da se zaborave.

Žalosno je da dotična ministrica nije uspjela pronaći novce da sufinancira bar jedan normalan film o Domovinskom ratu. Mislim onaj koji govori o strahotama i žrtvama Hrvata, a ne samo o tragičnim sudbinama Srba u ratu. Možda je u slučajnom naletu grizodušja otputovala Papi u Rim. Bojim se da joj od njenih grijeha ni On ne bi mogao dati oprost.

Zašto Plenki opstaje?

Dakle, često me pitaju što mislim zašto Plenki opstaje tako dugo na vlasti iako ima očiti deficit nacionalnog osjećaja. Ovo osobito jer financira Pupovčeve Novosti i podržava ljevičarku Obuljenku, a koji zajedno zdušno financiraju vođenje specijalnog rata Srbije protiv Hrvatske. Obično odgovorim kako je to logično jer ga nema tko suvisao iz oporbe zamijeniti. Svi znaju da nisam nimalo zadovoljan politikom HDZ-a i Plenkija jer stranački kadrovi raspoređeni na sva važnija mjesta duboko su ogrezli u korupciju.

Međutim, kako kod nas još uvijek na izborima pobjeđuju samo jake stranke, zamislite da narod toliko pobenavi i izabere vlast prepustiti jednom Hajdaš Dončiću i sekti Možemo!

Desnica je ionako toliko razjedinjena i slaba da bi se samo čudom mogla dokopati vlasti. Dakle, ostaje nam mogućnost zamijeniti Plenkija s osobom koja je toliko narcisoidna i umišljena da je sposobna izjaviti: “Nokautirat ću Plenkovića na izborima u političkom smislu, a pobijedio bih i Milanovića da se kandidira za premijera!”

Ovom izjavom nokautirao je samo sam sebe (u političkom smislu). Uz njega bi se prišlepali u vlast i famozna Dalija Orešković koja je već svima dopi**ila svojim umotvorinama. Uz Hajdaša bi naravno došli i svi SDP-ovci i Možemovci, ništa manje skloni korupciji. Bilo bi to na opću radost naših antifa, jugofila, ljevičara i njihovih medijskih poltrona. Ako nam je sad loše, kako bi nam tek tada bilo…

Slušam vijesti kako su se antife uzbudile zbog ”fašizacije” društva. “Spontano” odnosno, dobro organizirani, izašli su na ulice u četiri grada i transparentima i galamom tjerali “fašiste” kao što su se nekada tjerali zli duhovi. Kad se pogledaju transparenti, jugoslavenske zastave i izjave sudionika, jasno je da je to zapravo bio projugoslavenski prosvjed. Već godinama ponavljam kao papagaj da su naše antife zapravo jugofili koji su se samo skrivali iza antifašizma. Sad su očito procijenili da je došlo vrijeme da otvoreno istupe kao Jugoslaveni. Za njih je ta zločinačka diktatorska komunistička tvorevina izgubljeni raj.

Ako mislite da je to samo izraz demokratskog prava na prosvjed, jako se varate. To je uvod u nešto mnogo gadnije i opasnije. Vlast šuti, znači li da se slaže s demonstrantima?! Pa protiv koga onda oni demonstriraju? Jel’ to znači zazivanje povratka u Jugu i ponovnu uspostavu one komunističke “čvrste ruke” kad svatko tko nije mislio i govorio kako je službena ideologija nalagala, bio je sankcioniran? Demokracija po njihovom mišljenju podrazumijeva samo njihovo pravo da govore što žele i prozivaju koga žele, a svatko tko je mislio i govorio drugačije bio je “unutarnji neprijatelj”. S takvima se, drugovi, trebamo oštro obračunati. Trebamo, drugovi, zabraniti Thompsonu 

da uopće više pjeva (kao nekada u komunizmu Vici Vukovu), ušutkati branitelje i njihove udruge, ukinuti slavljenje Božića i sličnih vjerskih događaja jer to samo zaglupljuje mladež, a što se vidi i po tome koliko ih je dolazilo na Thompsonove koncerte i odlazi u crkvu.

Sve sukladno paroli “Smrt fašizmu, sloboda narodu!” Ako mislite da je još jedina politička predstavnica komunista Katarina Peović iz Radničke fronte, onda se varate. U Hrvatskoj, uz Radničku frontu, djeluju i Socijalistička radnička partija, od 2013. i Komunistička partija Hrvatske kao i Savez komunista Hrvatske. To su “Svježe mlade” snage koje nas, doduše bezuspješno, ali uporno vuku natrag u propalu Jugu.

Kao prvi korak treba eliminirati sve ustaše i fašiste koji su se toliko namnožili u Tuđmanovoj neovisnoj Republici Hrvatskoj da se od njih više ne vidi “crvena nit” koju antife i jugofili tako uporno traže. Kaže Damir Pešorda u jednom od svojih gotovo uvijek briljantnih komentara:

“Jugoslavenstvo je uvijek najjače kada velikosrpska i jugoslavenska ideja idu složno, a u posljednje je vrijeme upravo to slučaj. Kad se Šešelj i Arkan pokažu neučinkovitima, složno na scenu stupaju Milorad Pupovac i Dejan Jović. Uz svesrdnu podršku Dežulovića, Ivančića i sličnih klasića…”

Zvonimir Hodak/Foto: FaH