Hrvat u Srbiji: Kad konvertiti ne čitaju

Kaže čovjek, mrtav-hladan, da su Perkovići (pa tako i Thompson) tek od XVIII. stoljeća katolici, a mene zanima iz kojega vrela crpi taj podatak kad najstarije matične knjige u Drniškoj krajini potječu s konca XVII. stoljeća.

Kao osoba skromnih „intelektualnih kapaciteta“ i konvertit, kako me nazvao samozvani hrvatski povjesničar iz Rijeke na stalnome boravku u Srbiji (koji misli da je zaštitnik rodne mu Rijeke, sveti Vid, po kojemu su moji predci dobili prezime, isključivo pravoslavni svetac, a o tome koliko Srba nosi ime Mate nek se raspita na prvoj srpskoj tržnici), obično prije nego što napišem neki tekst, provjerim podatke kako me moj skromni intelekt ne bi zaveo.

Veli Goran Šarić u 24. minuti svojega najnovijeg uratka (Ukus vatikanskog sendviča, https://www.youtube.com) kako sam u istočnoj Hercegovini pronašao jednoga Hrvoja koji se, po njegovim podatcima, prezivao pravim srpskim prezimenom Stefanović, pa sam išao sam sebe provjeravati.

Radovi Osobna imena u Dubrovniku i njegovu okružju u kasnome srednjovjekovlju, Katoličko i hrvatsko u toponimiji i antroponimiji te govorima na području Trebinjsko-mrkanske biskupije, Toponimija bilećkih Rudina u istočnoj Hercegovini, Toponimija Trebinjske šume i Površi, Etnonim u antroponimiji i toponimiji, dostupni su na mreži.

Ustanovih sljedeće: ime Hrvoje (a kamoli antroponimnu formulu Hrvoje Stefanović) nisam nigdje pronašao u Trebinju, a u istočnoj Hercegovini jesam u Bjelimićima i Zažablju. Hrvatine sam, pak, pronašao u samome Trebinju (jednoga bez prezimena, drugoga s prezimenom Mrđenović), Plani (taj se prezivao Tvrtković) i Rudinama kod Bileće, Dabru (Pičević) i Popovu (Slavogostić).

Usto sam se prisjetio dvojice Hrvajina i jednog nositelja osobnog imena Hrvat iz Biograda kod Nevesinja. Tko želi provjeriti istinitost mojih navoda, može pregledati članke i literaturu na koju se pozivam, među kojom su i radovi starih hrvatskih krivotvoritelja Mihaila Dinića, Đure Tošića i Ahmeda S. Aličića.

“Bard istoriografije“ morao bi znati još jednu stvar. Lik je Stefan (a slično je i s likom Stevan) u srpskome antroponimikonu sve do 18. stoljeća razmjerno rijetko potvrđen. Nosili su ga uglavnom vladari i kaluđeri. Da je ikad pregledao Dečanske hrisovulje ili bilo koji defter, utvrdio bi da je najčešći srpski srednjovjekovni lik kršćanskoga imena Stjepan bio Stepan.

Stefan i Stefanovići su se pojavili znatno poslije, pa bi podatak da u srednjovjekovlju postoji neki Hrvoje Stefanović iz Trebinja bio epohalan.

Kad „bard“ nije u stanju ni provjeriti izvore (moj članak Etnonim Hrvat u antroponimiji i toponimiji uopće nije naveden na engleskoj inačici Wikipedije, ali tko bi provjeravao navode ili čitao članak koji ima cijele tri stanice), čemu se onda čuditi da ni o matičnim knjigama ništa ne zna. Kaže čovjek, mrtav-hladan, da su Perkovići (pa tako i Thompson) tek od XVIII. stoljeća katolici, a mene zanima iz kojega vrela crpi taj podatak kad najstarije matične knjige u Drniškoj krajini potječu s konca XVII. stoljeća.

Treba li napomenuti da tako stara i starija vrela za tamošnje pravoslavce ne postoje? Ujedno ga još jednom pozivam na izlet u Neum, pa da se na licu mjesta uvjeri kako su Vidovići i Matići znatno duže katolici (a i Hrvati jer je baš u okolici Neuma prvi put potvrđeno ime Hrvoje, a iz neumskoga se zaleđa, Popova i Neretvanske krajine novačila mletačka hrvatska milicija) od 150 godina koliko on tvrdi.

Međutim, što očekivati od čovjeka za kojega su Graše s Paga potomci Nemanjića ili da je Poljičanin Ivanišević pravoslavac osim da je neznanje moć.

Drago mi je da Goran njeguje duh hrvatstva, pa makar to bio i duh hrvatstva koji je donedavno promicao Đuro Vilović, a koji još i danas živi u liku i djelu Gorana Babića.

Potonji je, kako bi se što bolje uklopio u sredinu u kojoj Šarić djeluje, krivotvorio kako potječe iz okolice Bileće iako i najneobrazovaniji Babić u Neretvanskoj krajini zna da su Babići pristigli iz sela Pećina u župi Trebinja u jugozapadnome Popovu u kojoj uz katoličke Hrvate živi tek nekoliko muslimana. Sretan im oboma bio Vidovdan po oba kalendara i dao im da progledaju!

Domagoj Vidović/Identitet