Josip Milić: Draga Dalija, to je segregacija

Draga Dalija, mir Ti i dobro od srca želim. U demokraciji svatko ima pravo pričati i pisati što god želi, osobito političke osobe. Tako stječu određene glasače. Ali isto treba razmisliti kad se piše da se druge ne vrijeđa, ni omalovažava.

Ti Dalija, Mate Uzinić i Sanin Musa ste se ove godine istinski potrudili da vjernicima blagdan Velike Gospe prođe „što svečanije“.

Vidim Tvoju novu objavu na Facebooku. Malo si povukla ručnu, i malo si lopticu prebacila s Dalića, na Crkvu. Zahvaljuješ se Uziniću na riječima nade kojima krijepi „vjernike“. To stoji, ali ako ti sebe smatraš vjernikom.

No, ono što si rekla ostaje trajno. Povući se ne može. Analizirajući što je rekao Dalić, i što si rekla Ti, dolazimo do sljedećega: Dalić: „Postoji glasna manjina koja ne voli Hrvatsku.”

Po čemu ste se prepoznale?

Nije rekao tko, niti je spomenuo i jedno ime, pa ni tvoje, ni Vlatkino, ni Kosoričino. Ali eto, vas tri ste se tu prepoznale ili bolje reći „upecale“. Same ste sebe svrstale u „glasnu manjinu“.

Ja se, iskreno, nisam prepoznao, niti sam se našao uvrijeđen. Valjda ste u Zlatkovim riječima prepoznale vlastiti odraz. Ako u ogledalu vidiš ono što ti se ne sviđa, krivnja nije u ogledalu, nego u tebi.

Dalija se začuđuje na Dalićeve riječi kako u Hrvatskoj ima takvih koji ne vole Hrvatsku. Je li Dalić išta slagao? Nije. Činjenica je da je kroz povijest uvijek bilo Hrvata koji su radili protiv Hrvatske, za strane interese. Očito je kako se nekima gadi svaka Hrvatska. To nije ništa novo. Tu zaista ne ubrajam vas tri, ali ima ih i te kako i danas.

Mržnja prema Hrvatskoj je neupitna

Da se radi o dobronamjernim kritikama koje sugeriraju kako Hrvatsku učiniti boljom, sve bi bilo OK. Ali mržnja je kod pojedinaca tako očita, isijava iz očiju, ne mogu je ni prikriti. I to je u demokraciji prihvatljivo, ako ne narušava integritet drugih osoba.

Što je pljuvanje po hrvatskim svetinjama, draga Dalija, ako nije mržnja? Kako Ti tumačiš Dežulovićeve riječi: „Je.. vas Vukovar“? ili pak „Ne volim hrvatsku reprezentaciju“? Markovina jasno i glasno objavi: „Meni Hrvatska ništa ne predstavlja, ja sam žešći jugoslaven od ikoga“?

Je li možda ljubav kad Kapović kaže: „Serem vam se na Bleiburg“? Ili pak Stazićeve riječi kako na Bleiburgu partizani nisu odradili posao do kraja? Ili možda postoje dvostruki kriteriji po kojima antife mogu pljuvati po čemu žele, a domoljubi ne smiju ni reći da vole Domovinu?

Domaći i uvozni Hrvati

Što piše Dalija na Facebooku? „Dalić, rođen u BiH, etiketira nas, ovdje rođene…” Po Daliji, Hrvati se dijele na „domaće“ i „uvozne“. Jedni su „original“, drugi „polovna roba“. To se, draga Dalija, zove segregacija! Segregacija (lat. segregatio: odvajanje, razdvajanje), prostorno odvajanje pojedine rasne, etničke, vjerske ili klasne skupine na temelju diskriminacije.

Wikipedija kaže kako se ta nesnošljivost temelji obično na predrasudama. Bilo kakva segregacija, draga Dalija, nije demokracija, nego aparthejd. Zvuči poznato? Autobusi sprijeda za bijelce, straga za crnce. Hoćemo li tako dijeliti i Hrvate?

Dalija ide od predrasude da su svi rođeni preko Biokova „ustaše i fašisti“, a da su s druge strane „antifašisti“. Treba li sve te koji nisu rođeni u Hrvatskoj smjestiti u segregirani dio autobusa ili zagrebačkoga tramvaja?

A znaš li, draga Dalija, da je s nepoželjne strane Biokova rođen primjerice jedan Dragan Markovina, jedan Miljenko Jergović ili pak jedan Ivica Đikić. Jedan Josip Leko, najbliži suradnik Ivice Račana, čiji je otac bio kum Blagi Zadri, rođenom u Grudama. Zatim jedan Milan Bandić. Iako si ljevičarka pretpostavljam da nisi čula da je na prvom kongresu SKOJ-a Širokobriježanin Marko Zovko bio zadužen za područje Hrvatske.

Bi li i Tomaševićev otac morao u segregirani dio autobusa ili tramvaja u Zagrebu? Što se, pak, tiče književnosti, jedan Predrag Matvejević, turbo ljevičar i Jugoslaven, je rođeni Mostarac.

Od tri hrvatska nobelovca dvojica su rođena u BiH: Ivo Andrić i Vladimir Prelog. Bard hrvatske moderne književnosti A. B. Šimić rođen je u hercegovačkom selu Drinovci, a Veselko Tenžera u Prozor-Rami. Da ne kažem da je u Banja Luci rođen Mustafa Nadarević, a Tarik Filipović u Zenici.

Dalija, Vlatka i Jaca sad odjednom postavljaju mjeru hrvatstva prema rodnom listu. U Splitu je za vrijeme Kraljevine bilo 400 registriranih četnika – Hrvata, orjunaša. Bez obzira na sve, ako si rođen u Zagrebu ili Splitu ti si „pravi Hrvat“. Ako si rođen u Livnu, Banja Luci, Zenici – e, onda nisi dovoljno naš. Zar je to politička korektnost u koju se sve tri, kao ljevičarke, kunu? Jer što drugo znači kad Dalija poručuje: „Dalić, rođen u BiH, nema pravo govoriti nama, ovdje rođenima…”? Pa zamislite da netko to isto kaže Nepalcima ili Indijcima. Lijevi mediji bi ga razapeli.

Hrvati prve i druge klase

Domoljublje se ne može svrstati u kategorije. Ne postoje Hrvati „prve“ i „druge klase“. Domoljublje, jednostavno ili poneseš iz kuće ili ne, bez obzira gdje se kuća nalazi. Dalićeva djela najbolje govore o njegovoj ljubavi za Domovinu. On je Hrvatsku proslavio u svijetu više nego svi političari zajedno u zadnjih 25 godina.

Plod Dalićeva rada jesu zajedništvo i ushićenje, a tvoga, draga Dalija, na žalost, podjele i jal. Volio bih kad bi se potrudila to promijeniti. Želim ti Božji blagoslov.

Piše: Josip Milić/Foto:N1