Kako to? Nekad su ju podrugljivo zvali “Jaca”, a danas je postala ikona ljevice

U Hrvatskoj se ne mijenjaju principi, nego mete. A Jadranka Kosor, Severina i Thompson najbolji su dokaz.

Ako postoji savršeni trokut za razumijevanje hrvatske medijske pristranosti, onda su to Jadranka Kosor, Severina i Marko Perković Thompson. Tri potpuno različite figure, ali savršeno uklopljene u istu matricu: tko je “naš”, tko je “njihov” i tko je trenutačno koristan za narativ.

Ako postoji savršeni primjer hrvatske medijske akrobacije, onda je to put Jadranke Kosor kroz lijeve redakcije: od “Jace”, karikature, lakog plijena i dnevne porcije sprdnje – do današnje pozicije gotovo svetice liberalnog Twittera. I naravno da se postavlja pitanje: kako je moguće da isti medijski krugovi koji su je nekoć secirali bez milosti danas njezine statuse tretiraju kao političke enciklike.

 

Nekad je Kosor bila “Jaca”, nadimak koji nije bio simpatičan nego umanjujući. Lijevi mediji tretirali su je kao karikaturu: svaki gaf bio je naslov, svaka poza skeč, svaki potez dokaz da “HDZ ne zna bolje”. Bio je način da se premijerku pretvori u lik iz skeča, a ne u političku aktericu.

U vrijeme dok je vodila HDZ i Vladu, lijevi mediji su je tretirali kao produžetak “mračnog aparata”.
Nije bilo važno što je što je potpisala ulazak u EU, što je  otvorila borbu protiv korupcije, u tadašnjoj optici ona je bila “HDZ-ovka”, a to je bilo dovoljno da se svaki potez interpretira kroz prizmu karikature.

Godine 2011. posebno su je secirali zbog engleskog jezika. Na naplatnim kućicama u Lučkom, gdje je dočekivala turiste, upoznala je goste iz Mađarske i izgovorila rečenicu koja je postala antologijska: “I was the day after yesterday in Hungary, to Hungary.” Ta rečenica danima je bila predmet sprdnje i simbol njezine nesposobnosti.

 “Jaca” – od karikature do moralne vertikale

A onda – preobražaj. Kad je izbačena iz HDZ‑a i postala najglasnija kritičarka vlastite bivše stranke, isti mediji koji su je godinama ismijavali odjednom su u njoj otkrili “hrabru ženu”, “glas razuma” i “moralnu vertikalu”.

No ključ je u tome da se Kosor doista promijenila. Njezini  ideološki stavovi postali su statusno uvjetovani. Kad je bila na vlasti, branila je vlast. Kad je bila u HDZ‑u, branila je HDZ. Kad je izbačena, napadala je HDZ. To nije evolucija, nego reakcija na gubitak moći.

Mediji su godinama podsjećali na slučaj u kojem je Jadranka Kosor, kao saborska zastupnica, dobila stan od Ministarstva obrane.  ORH je potvrdio da je sve bilo zakonito, a javnost je to odjeknulo kao vrlo nemoralan čin. Tema oko stana često pojavljivala dok je bila politička meta, a danas je posve zaboravljena.

Da bismo razumjeli današnju retoriku Jadranke Kosor, treba pogledati njezin izborni dosje. Izgubila je parlamentarne izbore od Zorana Milanovića, predsjedničke od Stjepana Mesića i stranačke od Tomislava Karamarka. Tri izlaska na teren, tri poraza.

Zato nije teško primijetiti njezinu trajnu odbojnost prema Kolindi Grabar‑Kitarović i Andreju Plenkoviću. Kao da u pozadini stoji misao: “To je trebalo biti moje mjesto.” Ali politika je jednostavna: izgubila je izbore i time izgubila pravo na tron. Kao da ju prati poznata kletva “dabogda imao pa nemao”

Severina 2010.: “Naša Seve” protiv Kosor

U cijeloj priči nezaobilazna je i Severina. Godine 2010. na koncertu je nosila bedž s brojem 317.625, što je predstavljao broj nezaposlenih, uz jasnu poruku – Kosor mora otići.

“Sada je postalo moderno da se šalju poruke broševima, pa ako se šalju poruke, neka budu konkretne i pametne”, kazala je pjevačica

Lijevi mediji taj su čin slavili kao hrabrost, angažman i “glas naroda”. Estradna zvijezda poziva na smjenu premijerke usred mandata – i to je “umjetnički aktivizam”.

Nema govora o udaru na institucije, nema opasne retorike, nema puča. Zašto? Jer je poruka išla prema političarki koju su mediji već bili označili kao metu.

Godinama kasnije, Thompson poziva na smjenu Tomislava Tomaševića  u demokratskom procesu, na izborima. Medijska reakcija potpuno je suprotna: “pučist”, “opasan”, “radikalan”, “prijetnja demokraciji”. Dakle, isti tip poruke – smijenite političara – dobiva potpuno različit tretman ovisno o tome tko je šalje i prema kome je usmjerena.

Sve se svodi na jednostavnu medijsku matematiku. Kad Severina napada Kosor, to je hrabrost. Kad Thompson napada Tomaševića, to je puč. Kad Kosor napada HDZ, to je moralna vertikala.

Jadranka Kosor nije postala bolja političarka. Severina nije bila hrabrija od Thompsona, Thompson nije opasniji od Severine, samo se promijenio se samo smjer vjetra u redakcijama i položaj aktera.

Ovo nije priča samo o  Kosor, Severini ili Thompsonu. Ovo je priča  i o medijskom refleksu koji funkcionira po jednostavnoj formuli:  Ako kritizira “naše” – opasan je. Ako kritizira “njihove” – hrabar je. To je razlog zašto je Kosor od “Jace” postala “ikona”, zašto je Severina 2010. “naša Seve”, a Thompson 2021. “pučist”.

Zato je odgovor na pitanje iz naslova “Kako to?” zapravo vrlo jednostavan: u hrvatskom medijskom prostoru ne postoji objektivnost, postoji samo korisnost. A korisnost određuje tko je ikona, a tko pučist.

M. Marković/Foto: N1