Kategorije Kolumne

Marko Ljubić: Treba li Zelenskom reći da prikoči?

Širi dalje

S obzirom na krajnju ozbiljnost situacije u Ukrajini, koja je poprimila obrise i sadržaj nezapamćene svjetske krize na samom rubu totalnog rata, krajnje je vrijeme, umjesto paradirati Zelenskim po svjetskim prijestolnicama, parlamentima i medijima, gdje se Zelenski predstavlja kao globalni moralni policajac i arbitar, postavlja pitanja, zahtjeva odgovore i arbitrira, upravo njemu usmjeriti pitanja i moralni mjerni standard.

Porukom u Izraelu, Njemačkoj, u svim parlamentima i kongresima, gdje se pojavljuje očito uz potporu i preporuku moćne sile ili sila, a pogotovo lekcijom u Europskom Vijeću mađarskom predsjedniku Vlade Viktoru Orbanu kome je arbitrarno postavio pitanje – zahtjev: Opredijelite se na čijoj ste strani, Zelenskij je u biti ponizio sve, ili bar većinu predsjednika država i vlada koji ne sudjeluju u kreiranju globalnog opasnog cirkusa “Zelenskij”, kao što pljuska šamare narodima svijeta preko njihovih zakonodavnih predstavnika.

Zelenskom treba konačno jasno reći na primjeru pitanja mađarskom predsjedniku Vlade: Gospodine Zelenski, predsjednik mađarske Vlade je na mađarskoj strani.

Umjesto da Zelenskij narodima slobodnog svijeta, a posebno susjednim državama Europske unije, izrazi najdublju zahvalnost što rješavaju ono za što je on po definiciji zadužen, on prekorava, sudi i presuđuje opterećujući sve i svakoga, realno svojim problemima.

Zelenskij je predsjednik Republike Ukrajine, njegova je dužnost s državom kojoj je na čelu zaštititi i obraniti svoj narod. Njegov posao je pobijediti Putina i Rusiju. On je taj koji prije svih mora skrbiti o milijunima ljudi koji uplakani i nesretni bježe od ruske smrti preko ukrajinskih granica i traže utočište i sigurnost u Rumunjskoj, Mađarskoj, Poljskoj, Slovačkoj, Hrvatskoj.

Pomagati tim ljudima je primarno ljudska obaveza naroda, s tim i država koje sam naveo, no ta obaveza nije obaveza prema Zelenskom. On ju ničim nije zaslužio.

Biti na čelu goleme europske države, druge po prostornoj veličini, s preko četrdeset milijuna stanovnika podrazumjevalo bi uz sve ostalo, pogotovo u ratnim okolnostima u kojima mu cijela Europa daje neviđenu potporu i pomoć, minimum savjesti i odgovornosti.Tražiti da susjedne države i narodi uđu u izravni ratni sukob s Putinom, a to uporno zaziva tražeći zonu zabrane zrakoplovnih vojnih djelovanja nad Ukrajinom, izravan je poziv predsjednicima država i vlada da svoje narode povedu u izvjesni totalni rat s realnom perspektivom nestanka.

To može tražiti samo krajnje neodgovorna osoba bez socijalne inteligencije ili luđak koji nema minimum svijesti o tome što se događa, pa tako ni svijesti o tragediji svoga naroda.

Da, to može tražiti i glumac koji igra ulogu nepoznatog redatelja, po još uvijek u potpunosti nepoznatom scenariju.

Zelenskom je vrijeme reći da pod krinkom zastupanja ukrajinskog naroda sve perverznije troši suze ukrajinske dječice i izaziva gnjev humanih i dobrih ljudi. A što je najporaznije i najopasnije, izazivajući logične sumnje u tajanstvene sponzore, sve više i očitije amnestira zlo koje čini Putin.

Ni po Božjim ni po ljudskim zakonima, nitko nije dužan pomagati drugom nepovratno i sigurno uništavajući sebe, čak i kad se radi o individualnoj odgovornosti. A nitko nema pravo donositi takve odluke u ime drugih ljudi.

Ukrajina će opstati ili nestati ne primarno zbog pomoći svijeta, iako ta pomoć može biti iznimno bitna i u određenim okolnostima prevaga. Ukrajina će opstati primarno snagom, znanjem i odlučnošću svoga rukovodstva i naroda u obračunu s agresorom. I u konačnici, Zelenski i njegovo rukovodstvo će biti za to odgovorni. Bit će pukovnici ili pokojnici.

U oba slučaja ostat će u okviru ukrajinskog naroda, njegovih narativa, legendi i slave.

Drugi narodi ih mogu spominjati, ali neće presudno ovisiti o tome, niti će svoj identitet graditi na njima i njemu. Ako itko ima pravo ovakvu poruku izgovoriti Zelenskom, imaju Hrvati.

Marko Ljubić/ Foto:

Širi dalje