Marko Mamić: Penava od Vukovara 2018. do Udbine 2026.

Prosvjed u Vukovaru 2018. bio je vapaj za pravdom, a osam godina kasnije Ivan Penava s najviših državnih pozicija otvara teme koje su desetljećima gurane pod tepih –  od nekažnjenih ratnih zločina do masovnih komunističkih grobišta. Hrvatska se, prvi put institucionalno, suočava s pitanjem dostojanstva žrtava i vlastitog straha od istine.

Dana 13. listopada 2018. u Vukovaru je održan prosvjed u organizaciji gradonačelnika Ivana Penave zbog neučinkovitosti hrvatskih institucija u procesuiranju ratnih zločina na vukovarskom području.

Činjenica je da je agresor amnestiran Zakonom o općem oprostu, što je bio uvjet za mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja u ustavno‑pravni poredak Republike Hrvatske. Iako je naglašeno da amnestijom nisu obuhvaćeni počinitelji ratnih zločina, prešutno su oprošteni brojni zločini protiv vukovarskih branitelja.

Prosvjed je prošao vrlo dostojanstveno. Obilježila su ga potresna svjedočenja žrtava i svjedoka zločina koji su svoje vrlo konkretne iskaze davali u proteklih dvadeset i više godina pred hrvatskim institucijama, navodeći posve konkretno imena žrtava i imena zločinaca, a da se po tim iskazima ništa konkretno nije poduzelo niti je išta dobilo svoj pravosudni epilog. Šokantna je to spoznaja.

Prosvjed nije obilježila politika niti politikanstvo, kako je to implicitno pa i eksplicitno tvrdilo prije prosvjeda. Skup je obilježila gorčina  branitelja, žrtava i njihovih obitelji kojima je i danas uskraćena pravda, a time i dostojanstvo. Ta se gorčina putem TV ekrana prenosila na sve koji su to gledali. Tak bijes je daleko iznad dnevne politike i ima nacionalni značaj.

Penava od prosvjednika do nositelja državne politike

U srpnju 2025. Ivan Penava je odlukom Vlade Republike Hrvatske imenovan predsjednikom Povjerenstva za utvrđivanje sudbina žrtava zločina počinjenih neposredno nakon Drugog svjetskog rata.

U travnju 2026., na njegov zahtjev, Josip Dabro podnio je ostavku na mjesto glavnog tajnika Domovinskog pokreta, čime se otvaraju i proširuju nacionalni politički potencijali stranke koji su bili vezani uz Dabrine neprimjerene ispade. Koliko god ti ispadi izgledali “bećarski”, nemaju mjesto na nacionalnoj političkoj razini. Domovinski pokret je već dvije godine dio vladajuće većine i ima tri ministra u Vladi Andreja Plenkovića, koji uspješno rade svoj posao.

U travnju 2026. Penava u Saboru RH organizira okrugli stol pod naslovom “Masovni zločini jugoslavenskog komunizma u Sloveniji”.

Na okruglom stolu govorili su: profesor s Filozofskog fakulteta u Ljubljani i autor knjige Prikrivena grobišta Hrvata u Sloveniji Mitja Ferenc; ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva Dinko Čutura; poznati demograf s Instituta Ivo Pilar, profesorica s Fakulteta hrvatskih studija Vlatka Vukelić te predsjednik udruge “Huda jama” Roman Ljeljak.

U svibnju 2026. Penava je izjavio:

“Ne postoji na političkoj sceni danas u Hrvatskoj bilo koja druga stranka s kojom Domovinski pokret može doći do cilja u smislu žrtava komunističkih zločina i prikazivanja karaktera tih zločina i same komunističke partije, osim trenutačno u konstelaciji s HDZ‑om. Bitno mi je da se konačno prizna i otkrije sustav komunističkih zločina i da se napravi spomen‑park za sve žrtve, za koji bismo željeli da bude u Udbini, kao što je to predlagao svojedobno biskup Mile Bogović.”

To je prvi put da se s pozicije visoke državne dužnosti – potpredsjednika Sabora RH – takvo što javno traži.

Zašto je to važno: pitanje dostojanstva žrtava i snage države

Penavi ovom prigodom treba poželjeti da bude ustrajan. Ne samo da nema smisla, nego je i ispod razine dostojanstvenog pokopa žrtava da se posmrtni ostaci iz stotina jama pokapaju na “stotinu” mjesta. Nikoga u Hrvatskoj, ni s lijeva ni s desna političkog spektra, ne bi trebao biti strah da posmrtni ostaci žrtava “Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda” budu pokopani na jednom mjestu.

Dostojanstvenim pokopom posmrtnih ostataka na jednom mjestu nestat će “nametnutog straha”, sve će biti jasno i nama i njima. Bit ćemo neopterećeni, jasni, ojačani istinom, postići ćemo puno dostojanstvo kao narod i država.

Dokle god su posmrtni ostaci naših mrtvih po jamama gdje ih je bacila mržnja, dojam je da se kolektivno plašimo te mržnje. U strahu od te mržnjene smijemo ih ekshumirati, u strahu od te mržnje ne smijemo ih pokopati na jedno mjesto.

Tim našim “strahom” hrane se oni koji nas relativiziraju, a jačaju oni koji nam prijete. Ako se ovo nastavi, pokop posmrtnih ostataka na stotinu mjesta djeluje kao put k trajnom relativiziranju zločina.

Unatoč velikim i nespornim postignućima to katkad čak daje za pravo onima koji Hrvatsku svode na status “slučajne države”. Iz toga se mora izaći na dostojanstven način – i kao narod i kao država.

Izgradnjom Spomen parka na Udbini, kao što je to predložio biskup Mile Bogović, a danas zagovara Ivan Penava, nestat će onih koji nas relativiziraju i utihnut će oni koji nam prijete.  Snaga države prvenstveno izlazi iz ponosa naroda koji drži do sebe, pa tek onda iz oružja.

Marko Mamić/Foto: