Marko Mamić: Tomašević i njegove nevolje

Iako je u kampanji prije prvog gradonačelničkog mandata Tomašević obećao da neće dirati u stečena prava, jedna od prvih mjera bila mu je ukidanje instituta roditelj-odgojitelj koji je unijet u gradsku upravu i proračun Grada Zagreba u vrijeme Milana Bandića.

Po tom osnovu pravo na redovita mjesečna primanja u Zagrebu ostvarilo je 5 800 obitelji sa više od troje djece čime je osigurana skrb za 21 000 djece od čega 6000 djece vrtićke dobi, za što je ukupno gradski proračun na godišnjoj razini izdvajao 4% visine proračuna.

Među nerješivim problemima iz tog prvog Tomaševićevog mandata bilo je smeće. Urušio se Jakuševac, koji se za vrijeme Bandića nije htio urušiti. Zagrepčani su na ulicu odjednom iznijeli smeće koje za vrijeme Bandića nisu htjeli iznositi. Držali su ga po tavanima i podrumima i sad odjednom njemu na ulicu.

Pucale su mu toplovodne cijevi koje za vrijeme Bandića nisu htjele pucati.

Rekao je da je prvi mandat prošao upoznavajući probleme a da će u drugom mandatu sve to riješiti. Zagrepčani su sentimentalni prema toj molećivo ustranu nagnutoj glavi, koja simbolizira nemoć pred tolikim problemima koji su ga snašli na njegovom prvom radnom mjestu, što je i razumljivo i eto ga u drugom mandatu.

No u drugom mandatu došli su drugi problemi, problemi s vrijednostima hrvatskog društva.

Na glavnom zagrebačkom trgu pojavili su se svake prve subote u mjesecu muškarci koji kleče i mole krunicu. Ljudima koji se mole puštala se glazba i različiti sadržaji sa zvučnih megafona, izrugivalo se s njima, do granica fizičkog napada.

Gradonačelnik nije stao u obranu onih koji su napadani, iz jednostavnog razloga što je više onih koji napadaju i što su politički moćniji od onih koji kleče i mole.

Šetao je u gej paradi, a to i molitelji krunice na ide skupa.

Podsjetimo se malo na redoslijed javno manifestiranih vrijednosti u Hrvatskoj i odnos vladara prema njima.

14. lipnja 2013. udruga „U ime obitelji“ predala je Hrvatskom saboru 749 316 potpisa građana kojim se od Sabora traži da raspiše referendum s referendumskim pitanjem „jeste li za to da se u Ustav Republike Hrvatske unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca“.

I premijer Milanović i predsjednik Josipović javno su se izjašnjavali protiv referenduma. Josipović je u Izraelu govorio o opasnostima koje prijete od „ustaške zmije“, a Milanović u Njemačkoj da je „Hrvatska paradoks i da je to teško držati zajedno“. Ove godine je posjetio predstavu na šibenskom festivalu „Fališ“. Netko im poslije domovinskog rata „fali“.

Referendum je održan 1. prosinca 2013., na koji je izišlo 946 433 građana, od kojih je 66% bilo za odluku o Ustavnoj zaštiti braka. U „Narodnim novinama“ 11. prosinca 2013. objavljena su izmjene i dopune Ustava Republike Hrvatske kojima je u Ustav u članak 62. stavak 2. upisan tekst: „Brak je je životna zajednica žene i muškarca“.

Cijenu je te referendumom iznuđene Ustavne odredbe platio tadašnji gradonačelnik Zagreba Milan Bandić. Protiv njega je tadašnji GDO Mladen Bajić (moćna ekipa Bajić GDO, Milanović premijer, Josipović predsjednik RH) podnio optužnicu poznatu i kao afera „štandovi“, zbog toga što je Bandić omogućio građanima da se u sklopu referenduma potpisuju na štandovima za luk, kupus i mrkvu. Do danas nije objašnjeno koja je i kome šteta time pričinjena, ali se evidentno mislilo da bi se bez Bandićevih štandova teže došlo do potrebnog broja potpisa i to je pozadina optužnice. Bandić je 19. 10. 2018. na Županijskom sudu u Zagrebu oslobođen te nevjerojatne optužnice.

No to nije sve Bandiću je po izlasku iz pritvora bio zabranjen kontakt s svjedocima. Željki Markić su prema njenom javnom svjedočenju na kućna vrata dolazili policajci i pitali dali je kontaktirala s Milanom Bandićem. Tako se štiti država i njen pravni poredak u izvedbi gore navedene ekipe. Svaka čast.

Željka Markić, kao predsjednica udruge, i udruga „U ime obitelji“ organizirali su najprije u Zagrebu, a potom i u drugim gradovima „Hod za život“ čiji je cilj ograničiti pobačaje na samo medicinski opravdane slučajeve.

Štiteći vrijednosti druge vrste pred njih je izišla skupina žena s crvenilom na suknji ili hlačama između nogu i polijegale po kolniku, kako bi bile prepreka „Hodu za život“. Čudesno! Jesu li one budućnost Hrvatske?

9. 6. 2018. Središnji večernji dnevnik HTV-a. Prve minute posvećuje homoseksualnoj paradi u Zagrebu. Prenosi se izjava jednog od sudionika parade koji objašnjava smisao parade, kaže da se: „bore protiv fašizma“. HTV-ova kamera dalje prenosi sliku jednog transparenta. Na transparentu piše: „bolje gej slikovnica nego ustaška šahovnica“, te dalje ispod toga teksta u potpisu piše: „mladež SDP-a“.

U sredini kolone lelujaju ljudi za koje se stječe dojam da ne znaju idu li naprijed ili nazad. Nosi ih kolona i nije jasno mogu li stići do cilja.

Veliki problem postala je Hrvatska nogometna reprezentacija. Imaju potencijal. Za slučaj uspjeha na Europskim i svjetskim nogometnim natjecanjima mogu za sobom povući veliki broj ljudi i eto ti afirmacije identiteta koji nije „partizanski“. Da bi se to spriječilo organizirani su teroristički napadi na reprezentaciju u Milanu i Saint-Etiennu, poljudska svastika, i tako dalje, ali ništa nije pomoglo.

Na utakmici protiv Ukrajine u Zagrebu bio je najavljen „navijački mat“, što je u tjednima koji su prethodili utakmici spriječio Premijer Plenković održavši sastanak s Šukerom i tadašnjim ministrom unutarnjih poslova Orepićem s zadatkom da utakmica prođe bez incidenata, što je na kraju i bilo tako. Plenković je bio u gledalištu.

Pokušalo se i na druge načine. Kafić „Petko“ poslije početnog nevjerojatnog političkog i nadasve medijskog uzleta s izgovorenim teškim riječima i teškim optužbama i klevetama na račun države Hrvatske da će završit „kao i ona iz 45 zbog mržnje prema Srbima“, uslijedio je neslavan kraj pa šestorica navijača BBB, Zagreb-Kustošija stoje na zidiću na kojem piše „Dinamo svetinja“. Drže u ruci natpis: „jebat ćemo srpske žene i djecu“, a pored njih je HOS-ova zastava, pa sad nedavni slučaj u Splitu, s poznatim epilogom.

Sad Thompson. Nije on prije bio problem Tomaševiću. Odrađen je Hipodrom, ugovoren nastup u areni Zagreb 27. 12. 2025. Zapelo je na nastupu u areni sutra dan 28. 12. 2025. Otkud to?

Sad odjednom Tomašević ne da zbog fašizma. Ne vjerujem da se Tomašević sam samoinicijativno toga sjetio i na to odlučio. Netko mu je to došapnuo, netko koga mora slušat. Sve im je prethodno propalo, brojni pokušaji i ništa. Thompson je velika riba i moglo bi se u sukobu s njim svašta dogoditi. Thompsona treba s maksimalnim političkim i medijskim angažmanom smjestiti među zločinačke ustaše iz vremena NDH, a oni će sebe pozicionirati među poštene partizane.

Thomson snažno promiče nacionalni identitet nastao skupa s hrvatskom vojskom i hrvatskom državom u domovinskom ratu, a to samo po sebi dovodi u pitanje poštenu partizansku borbu, s čim se njihovi sljedbenici ne mire i to im teško pada.

Partizani su činili masovne zločine i u ratu a naročito nakon rata, kad im je naivna hrvatska mladost na danu riječ položila oružje. Jedina krivnja im je bila što su željeli hrvatsku državu i mislili su da to nije i ne može i ne smije biti ništa loše. Međutim upravo zbog toga su pobijeni i bačeni u jame. Desetine tisuća ih je tako završilo. Desetljećima su partizani lagali o svom poštenju.

HOS-ove majice kod današnje hrvatske mladosti su i znak odgovora toj partizanskoj laži i znak pijeteta prema desetinama tisuća nevinih mladića koje su oni pobili, ponovimo to samo zato što su željeli hrvatsku državu, i te HOS-ove majice koje hrvatska mladost danas nosi ne znače nikakvu odanost NDH i njenoj tadašnjoj politici i njenim zločinima kako im se to nastoji podvaliti.

To je nova prljava laž partizanskih sljedbenika po uzoru na njihove prethodnike. Oni bi htjeli da se javno prihvati da su partizanski zločini opravdani, odnosno da su partizani zločine činili iz potrebe i zbog svijetle budućnosti, a da su ustaše ubijale bez potrebe i zbog mračne budućnosti, i nema veze ako su partizani pobili više ljudi od ustaša. Taj politički cirkus je i sada na djelu u Hrvatskoj.

U prošloj kolumni smo citirali Mesića koji se buni da se samo spominju branitelji, „a što su radili partizani“ pa navodi da su branitelji samo obranilo ono što su partizani već izborili, „ni milimetra manje ni milimetra više“. Tu igru s granicama ponovio je i Milanović 17. 12. 2025. dodjeljujući odličja dan prije „Kolone sjećanja“, na koju zbog bolesti nije mogao doći, rekavši da su te granice postojale i prije 1991. Zašto to rade? Ponovimo da bi dali do znanja da su navodno partizani tvorci hrvatske države. Ma nemoj mi reći.

Partizani se nisu borili samo protiv NDH, nego protiv bilo koje i bilo kakve Hrvatske države. To ne potvrđuju samo njihova već navedena poslijeratna nedjela koja su se nastavila sve do kraja njihove vlasti protiv svih koji su se zalagali za hrvatsku državu, nego to potvrđuju njihovi Ustavi u kojima su napisali da na teritoriju Hrvatske, hrvatski narod dijeli konstitutivnost, tvorbeni status i suverenitet sa srpskim narodom.

Borba za srpski suverenitet u Hrvatskoj isključuje svaku hrvatsku državu. Za to su se partizani borili i to je rezultat njihove borbe koji su Srbi u domovinskom ratu pretočili u takozvanu Republiku Srpsku Krajinu.

U Domovinskom ratu stvorena hrvatska vojska je srušila tu partizansku Srpsko-Hrvatsku Republiku, srušila je srpski suverenitet u Hrvatskoj za koji su se borili partizani i stvorila Hrvatsku državu. Tu činjenicu partizanski sljedbenici nastoje prešutjeti, zamaskirat, ali ta maska jednom mora pasti.

U ime te maske i u pokušaju održavanja te laži i te maske nastoji se proglasiti fašistima i sljedbenicima NDH one koji slave pobjedu i stvaranje Hrvatske države u domovinskom ratu. suprotno i NDH i Partizanskoj borbi protiv bilo kakve hrvatske države sa srpskim suverenitetom u Hrvatskoj.

Marko Mamić/foto: