Marko Mamić: Zagrepčani bi u drugom krugu trebali birati prijevremene izbore

Tomislav Tomašević i Marija Selak Raspudić imaju slično političko ishodište u različitim izvedbama. Milanović je svojim intervencijama u znatnom dijelu onesposobio SDP za samostalan hod što je otvorilo prostor drugim političkim inačicama istog i sličnog ishodišta.

Tomašević iza sebe ima četiri godine neuspješne političke prakse, koju bi i Selak Raspudić htjela proći. Selak Raspudić bi u slučaju izborne pobjede smijenila Tomaševićeve suradnike, pročelnike ureda gradske uprave i tu postavila svoje ljude. To bi izazvalo reakciju Tomaševićeve većine u Skupštini grada Zagreba. Odluke koje bi predlagala gradonačelnica Selak Raspudić ne bi prolazile u Skupštini i eto ti prijevremenih izbora.

Stoga u drugom krugu svi za Selak Raspudić. Zagrebu je bolje izgubiti još godinu dana u praznom hodu nego li još četiri.

Tomašević je izjavio da su mu četiri godine trebale da bi se pripremio za sljedeće četiri kada bi se nakon četverogodišnjih priprema trebao vidjeti rezultat, stalno optužujući Milana Bandića da je on kriv za njegove četiri prazne godine.

Bandić je kriv što njegov nasljednik Tomašević ni nakon više od četiri godine nije u stanju očistiti grad, što u Zagrebu smrdi smeće a za vrijeme Bandića nije htjelo, što mu pucaju vodovodne i toplovodne cijevi koje za Bandićeve vlasti nisu htjele pucati, što mu se urušava Jakuševac, a za vrijeme Bandića nije se htjelo urušavati…

Tu su i optužbe na račun Bandića prilikom Tomaševićevih javnih istupa za korupciju, klijentelizam, pogodovanja i tako dalje i tako dalje.
Što je od toga istina, a što rezultat rijetko viđene političke i medijske hajke kojoj je bio izložen Bandić, što ni danas ne prestaje, a što su činjenice?

Milan Bandić je dopustio udruzi „U ime obitelji“ potpisivanje referendumske inicijative na štandovima za mrkvu, kupus, luk i krumpir zagrebačke tržnice kojom se tražila zakonska definicija braka kao „zajednica muškarca i žene“. Udruga „Uime obitelji“ je dana 14. lipnja 2013. Hrvatskom saboru predala 749 316 potpisa građana.

Od toga dana, od te 2013. godine počinju svi kazneni progoni proti Milana Bandića, prije ih nije bilo. Podsjetimo da je tada GDO bio Mladen Bajić, Premijer Zoran Milanović, a predsjednik Republike Ivo Josipović.

19. 10. 2018. Županijski sud u Zagrebu je nakon više godina od podizanja Optužnice u slučaju štandovi Milanu Bandiću izrekao oslobađajuću presudu. U prethodnom postupanju po ovom predmetu prema svjedočenju predsjednice udruge „U ime obitelji“ gospođe Željke Markić njoj je policija dolazila na vrata pitajući dali ima kontakt s Milanom Bandićem kad je on izišao iz pritvora, što joj je kao mjera opreza bilo zabranjeno.

Jasno je da i danas kao i onda, nakon toliko godina u hrvatskoj javnosti ne možemo očekivati pitanje „koji je to društveni i javni interes povrijeđen, oštećen, time što su se građani u sklopu referendumske inicijative potpisivali na štandovima na listu papira.
Ta optužnica u takozvanom slučaju „štandovi“ je primjer kako se DORH koristio kao batina protiv političke konkurencije i ideoloških protivnika.

1. 2. 2021. Visoki upravni sud u Zagrebu pravomoćnom sudskom odlukom poništio je odluku Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa donesenu u studenom 2017. kojom je izrečena tvrdnja da je Milan Bandić bio u sukobu interesa što je 15 milijuna kuna jamčevine za njegovo puštanje iz pritvora posudio od odvjetničkog ureda Hanžeković. Ovdje se nameće nedvojben zaključak da oni koji su donosili odluku o visini jamčevine to nisu radili u ime pravde, visina jamčevine bila u službi zadržavanje pritvorenika što duže u pritvoru kako bi ga se natjeralo na ostavku.

U nastavku ovog teksta osvrnut ćemo se na jedan od velikog broja tekstova protiv Milana Bandića zbog toga što je pisan s ambicijom mjerodavnosti. Tekst je pisan prilikom odlaska Milana Bandića.

2. 3. 2021. U svojoj analizi Dragan Bagić je tom prigodom uz svoje ime stavio i „Filozofski fakultet u Zagrebu“ pa bi se trebalo podrazumijevati znanstvenu metodologiju u pisanju teksta, tvrdnje potkrijepljene dokazima.
Na početku teksta „Filozofski“ piše: „Model upravljanja Gradom Zagrebom koji je uspostavio Milan Bandić stručnjaci, analitičari i mediji, gotovo bez iznimke, više od jednog desetljeća opisuju terminima kao što su klijentelizam, pogodovanje, korupcija i populizam“.

U daljnjem tekstu „Filozofski“ piše: „Prije nego pristanemo pomiriti se sa činjenicom da oko nas živi tako puno ljubitelja korupcije i pogodovanja valjalo bi pokušati sagledati model upravljanja, ili model politike Milana Bandića iz druge perspektive, koja omogućuje da njegovi birači i simpatizeri ono što većina stručnjaka i analitičara smatra patološkim dožive pozitivnim i prihvatljivim. To ne znači da je naša ocjena Bandićeva nasljeđa pozitivna, upravo suprotno.“

U svojoj analizi „Filozofski“ dalje piše: „Prije svega Milan Bandić je prvi među hrvatskim političarima koji je deelitizirao politiku. Bandić je pazio da svojim govorom („kaj“ s hercegovačkim naglaskom), vokabularom (vrlo jednostavnim i prizemnim), oblačenjem (rijetko u kravati, često u običnoj majici i dolčeviti), gestama (na stotine kumstava) i postupcima (čuveno koračanje po blatu Kozari boka) svakodnevno pokazuje da ne dolazi „s visina“ i da nije jedan od pripadnika „elite“ “.

Dakle „Filozofski“ sebe, odnosno njih (govori „naša ocjena“) stavlja u red „većine stručnjaka i analitičara“ koji Bandićev način upravljanja smatra „patološkim“ i koji se ne daju prevariti time što Bandić ne nosi, odnosno „rijetko nosi kravatu i hoda po blati Kozari boka“, a na drugoj strani su Bandićevi glasači i simpatizeri koji upravo zbog toga Bandićevu vlast „dožive pozitivnom i prihvatljivom“.

Nejasno je u odnosu na ovu analizu kako to da Bandićevi „birači i simpatizeri“ nisu pali na istu foru u Predsjedničkim izborima 2009/10 kada se Bandić u drugom krugu natjecao sa Josipovićem. Josipović je na Bandićevu terenu u drugom krugu predsjedničkih izbora u Zagrebu osvojio 60,34 % a Bandić 38,22 % koji su izišli izbore u Zagrebu.

Podsjetimo da je Josipović u prvom krugu u Zagrebu osvojio 33,23 % a Bandić gotovo upola manje 17,8 % glasova Zagrepčana
Možda bi se to moglo objasniti time što je Bandić umjesto u majici i dolčeviti tom prigodom nosio kravatu pa su ga zbog toga Zagrepčani kaznili. Vrlo je zanimljivo da u tekućoj kampanji kandidati za gradonačelnika ne nose kravate i hodaju po livadama rubnih dijelova grada i tamo pred kamerama daju predizborna obećanja. Uče od Bandića, a to prema analizi Filozofskog i „većina stručnjaka i analitičara smatraju patološkim“.

Filozofski dalje piše: Drugi važan element Bandićeva modela vladanja odnosi se upravo na način rješavanja problema građana. On ih je najčešće rješavao neposredno, individualno i osobno, a ne sustavno i kroz opća pravila. U nedjelju nakon smrti na portalima se mogla pročitati ispovijest tugujućeg simpatizera kojem je Bandić zaposlio sina. Drugi je bio tužan jer mu Bandić nije uspio ispuniti neko obećanje. I ona sustavna rješenja koja Bandićeva uprava donosila često su išla u smjeru osiguravanja trajnih materijalnih beneficija pojedinim skupinama građana, često upravo onim siromašnim, a koje je teško opravdati iz perspektive suvremenih javnih politika. Svi koji su radili u gradskim poduzećima imali su relativno gledajući, pristojne plaće i solidne radne uvjete, u odnosu na vrstu radnog mjesta i stupanj obrazovanja bez obzira na „rentabilnost“ tih poduzeća.

Čak i (pravno nikad sankcionirana) pogodovanja „kumovima“ i „pajdašima“ vjerojatno su se djelom prelijevala prema zaposlenicima tih poduzeća. Upravo ovakvi primjeri podloga su klijentelističkom modelu vladanja iz uvoda. Iako se takav način upravljanja ne može opravdati iz perspektive načela dobrog upravljanja te nesporno predstavlja patološku političku pojavu on je predstavljao glavni izvor Bandićeva političkog kapitala. I to takvog koji se sporo troši i otporan je na sve afere jer se temelji na osobnoj zahvalnosti. Ta zahvalnost vidljiva je u redovima ljudi koji se dolaze upisati u knjigu žalosti a vjerojatno će se vidjeti i sutra na pokopu“. Završeno citiranje.

Nećemo sad propitivati za onu dvojicu, onoga što mu je Bandić zaposlio sina i onoga koje su zbog Bandićeve smrti ostala samo obećanja, jesu li to stvarni ili izmišljeni likovi.

Ostali dio teksta nije potkrijepljen ni takvom dvojicom a pljušte optužbe. Kaže se „i ona sustavna rješenja“ Bandićeve uprave „često su išla u smjeru osiguranja trajnih materijalnih beneficija pojedinim skupinama građana često upravo onim siromašnijim, a koje je teško opravdati iz perspektive suvremenih javnih politika“.

„Filozofski“ nam ne daje niti jedan primjer za ovakvu tvrdnju ili se dokazi s obzirom na adresu s koje dolaze moraju podrazumijevati, pa nama ne preostaje ništa drugo nego da navedemo što spada u te „trajne materijalne beneficije pojedinim skupinama građana“ koje se podrazumijevaju:

Škole, vrtići, bolnice kulturne ustanove, sportski sadržaji, komunalna infrastruktura, nova naselja… Navedimo nešto od toga. Od 433 odgojno obrazovna objekta u Bandićevu mandatu izgrađena je ili obnovljena čak jedna trećina. Tu su i objekti javne namjene kao što je zgrada Hitne pomoći, muzej suvremene umjetnosti, glazbena akademija, bazeni na Sesvetskom Kraljevcu, na Sveticama, Utrini.

Također u „trajne materijalne beneficije pojedinim skupinama građana“ spadaju i niskopodni tramvaji i autobusi, Zagrebačka žičara, javna okupljališta park Bundek, Zagrebačke fontane, spomenik Tuđmanu, spomenik domovini, naselje Jelovac u Sesvetama za deset tisuća stanovnika sa vrtićem, bazenom osnovnom i srednjom školom, sportskom dvoranom i knjižnicom.

U „trajne materijalne beneficije pojedinim skupinama građana“ spada i spajanje Radničke ceste sa Domovinskim mostom, što je u funkciji komunikacije sa zračnom lukom, zagrebački rotor, spajanje stare i nove Branimirove, denivelacija Slavonske avenije, izgradnja Jankomirskog mosta. Svakako tu još spada i Advent u Zagrebu u nekoliko navrata najljepši u Europi. Sve je to išlo u osiguranje „trajnih materijalnih beneficija pojedinim skupinama građana a koje je teško opravdati iz perspektive suvremenih javnih politika“ kako to piše „Filozofski“.

Građani Zagreba zapravo sve to pogrešno doživljavaju i ne kuže da ono što je dobro za njih da je to „teško opravdati iz perspektive dobrog upravljanja te nesporno predstavlja patološku pojavu“, ali zato je tu „Filozofski“ koji to kuži i tu je da ih poduči.

„Čak i (pravno nikad sankcionirana) pogodovanja „kumovima“ i „pajdašima“ vjerojatno su se djelom prelijevala prema zaposlenicima tih poduzeća“. Iako Filozofski ni ovdje nije naveo niti jedan takav primjer pogodovanja on piše „Upravo ovakvi primjeri podloga su tezi o klijentelističkom modelu vladanja iz uvoda“. Ovdje se zaista moramo složiti. Filozofski gole ničim potkrijepljene optužbe, bez navođenja i jednog slučaja proglašava „primjerima“ i onda to stavlja kao „podlogu“ tezama iz uvoda koje su pisane na isti način. Velika je škola „Filozofski fakultet u Zagrebu“. Koja analiza, koji argumenti, koji dokazi! „Kapa doli“.

„Filozofski“ je otišao i korak dalje pa za „ljude koji se dolaze upisati u knjigu žalosti i one koji će se vidjeti sutra na pokopu“ kaže da su tu došli iz zahvalnosti što im je Bandić učinio sitnije ili krupnije usluge.
U hrvatskom narodu ljudi na sprovodima ili mole ili šute. Ovo je po prvi puta da netko nastoji dehumanizirati sprovod, i pokojnika i one koji su došli na ispraćaj.

Podsjetimo da su na Bandićevu sprovodu viđeni ljudi iz državnog vrha, brojni uglednici iz političkog i javnog života, gradonačelnici veleposlanici.

Autor Dragan Bagić u autorizaciji ovog teksta pored svog imena upisao je i „Filozofski fakultet u Zagrebu“, mislim da se Filozofski fakultet u Zagrebu zbog toga trebao ograditi od ovoga teksta,

9. 6. 2022. Na Županijskom sudu u Zagrebu objavljena je nepravomoćna presuda u aferi Agram. Optužbi su nepravomoćno oslobođeni Petar Pripuz, Željko Horvat, Ivan Tolić, Ivan Markuz, Miljenko Benko i Filip Čulo koji su se teretili u točki koja se odnosi na zbrinjavanje otpada. S njima su u toj točki bili optuženi i Milan Bandić koji je u međuvremenu preminuo, te Slobodan Ljubičić protiv kojega je postupak u međuvremenu razdvojen zbog bolesti.

Branka Mihaljević, Ines Bravić i Koraljka Rožanković Uremović oslobađaju se optužbi u točki koja se tiče zamjene zemljišta. Grad Zagreb mijenjao je zemljište s tvrtkom Bramgrad, pri čemu je po tvrdnjama USKOK-a pričinjena šteta za Grad Zagreb od 7,5 milijuna kuna. I u toj točki bio je optužen Bandić jer je USKOK tvrdio da su zamjene zemljišta napravljene na njegov zahtjev.

Optužbi je oslobođena i tvrtka Bramgrad.

Osam godina postupka, čije je to djelo? Ovim se još jednom nedvosmisleno potvrdila teza da u represivnom trokutu obavještajna zajednica – policija – Državno odvjetništvo postojala dobro uvezana skupina ljudi koji su usmjeravali političke procese u zemlji
Konstruirali bi optužbe, potom bi to dali medijima koji su javno vodili hajku protiv njihove žrtve. Slijedi neizdrživo iscrpljivanje žrtve dugogodišnjim procesima i sve to rade u interesu svojih političkih korisnika i pokrovitelja, odnosno onih politika koji su koristili takva njihove usluge, koji medijima vode političku hajku protiv njihove žrtve. Korisnici usluga poslije toga su dolazili na vlast.
Stoga je Milanović tako dramatični reagirao na izbor Turudića za Glavnog državnog odvjetnika RH. Turudić štiti interese države Hrvatske. Represivni trokut policija – Državno odvjetništvo – obavještajna zajednica ne može se više staviti u službu političkih interesa Brozovih vjernika, njihova utjecaja na vlast i njihova održavanja na vlasti.

Na početku ovog postupka, u aferi Agram izvršena je premetačina kod Bandića. Iz njegove vikendice pred TV kamerama iznesene su brojne sindikalne i vatrogasne zahvalnice, koje su sa TV ekrana i tiskovina prikazane kao vrijedna umjetnička djela. Tijekom postupka mediji su objavljivali fotografije vila sa jadranske obale različitih nepoznatih i poznatih vlasnika, tvrdeći da je to sve Bandićevo.

Upravo se na primjeru Milana Bandića pokazalo kolika je moć političke i medijske laži u Hrvatskoj i s kojom se lakoćom ta laž umnožava proširuje i potvrđuje kao neupitna istina, kada elementarna obrana na javnoj sceni kao u slučaju Bandić izostane.

Neviđena hajka na Tomislava Karamarka je krenula upravo zbog toga što je pokušao mijenjati neke ključne ljude u represivnom trokutu policija – Državno odvjetništvo – obavještajna zajednica. Nije se mogao naći temelj za kazneni progon, ali je konstruiran progon kroz Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa. Karamarko koji ih je htio promijeniti pao je kao njihova žrtva. Postupak protiv Karamarka trajao je šest godina, da bi nakon šest godina odluka Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa bila sudskim putem ukinuta kao nevaljana od samog početka vođenja postupka jer za vođenje postupka uopće nije bilo pravnog osnova. Jasno je o čemu se tu radi.

Kad je Bandić u pitanju recimo još nešto. Bandić je s najljepšeg zagrebačkog trga uklonio ime Broza nakon čega su protiv Bandića krenuli i ulični prosvjedi koji do tada protiv Bandića nije bilo, unatoč svim optužbama. Bandiću je uklanjanje Brozova imena sa najljepšeg zagrebačkog trga bio uvjet da zadrži većinu u gradskom vijeću, dio koje većine je bio i Zlatko Hasanbegović i njegov klub zastupnika, koji je to postavio kao uvjet ostanka u većini u gradskom vijeću.

Broza je iz ureda na Pantovčaku uklonila i Kolinda Grabar Kitarović, a Milanović je kad nema njega uklonio i sve ostale, navodeći to i u odgovoru na pitanje „zašto je uklonio Stepinca i Tuđmana s Pantovčaka“? Odgovorio je da su tu neki nedostajali, pa nakon toga dodao da im tu nije mjesto.

Nismo od onih koji presuđuju prije suda, ali zabavno djeluje sastanak Mile i nogometaša, zemljište za njegovu kuću za odmor gdje je kvadrat zemljišta bio jeftiniji od kilograma trešanja i sve to po zakonu, ili Hipodrom koji na dnevnoj bazi čuva 120 zaštitara. Za sve im je kriv Turudić, „HDZ-ov“ dečko, jer da je na njegovu mjestu njihov dečko ne bi ih dirao i pri tom traže političku i medijsku solidarnost koju drugima ne daju.
Podsjetimo:

Lovro Kuščević je sa sličnim problemom sa zemljištem na kojem je gradio kuću morao odstupiti iz Vlade

Generalu Krstičeviću, mediji su fotografirali kuću, s natpisima „vidi mu kuće“, „otkud mu kuća“. General Krstičević se nije mogao nositi s prljavim medijskim pritiskom, to ga je iscrpljivalo i odstupio je s mjesta ministra obrane, koju je dužnost uspješno obnašao.

Ministar Marić je bio izložen postupku opoziva u Saboru samo zbog toga što je prethodno bio zaposlenik Agrokora. Prije odlaska iz Vlade Marić je bio izložen napadima jer je navodno imao povlašten status kod plaćanja neko računa u ugostiteljstvu.

Marko Mamić/Foto: Press