Nikola Bašić: Dr. Stjepan Razum nije postupio razumno, degradirao je svece

Nije isto dozivati duhove preko vrača tj. magijom koja je imenom  spiritizam ili moliti se svecima koji su proglašeni svetima odnosno kanonizirani u katoličkoj Crkvi. A vi svećeniče Zagrebačke nadbiskupije, gospodine ili don Stjepane Razume, pomalo zbunjujete one, možda i mnoge, koji su pročitali članak u HT od 23. travnja 2020. pod naslovom: SVI HRVATSKI BISKUPI I NADBISKUPI STALI SU NA STRANU SOTONE, A PROTIV BOGA.

Naime tvrdite da je kardinalova molitva pred katedralom bila nebiblijska i poučavate nas komu se  “moramo i smijemo moliti: Nebeskom ocu u ime Isusovo i samom Isusu u Njegovo ime”.

Ali ovo je nekakva sintagma ili konstrukcija koja ni teologu dr. Tončiu Matuliću ne bi bila laka da nam je objasni, kad bi ga pitali, koji je isto, ovih dana, bio na strani biskupa i nadbiskupa u svojim napisima (bitno.net) glede odustajanja od vjerskih obreda na uobičajen način odnosno svetkovanja Euharistije nedjeljom i drugim prilikama u doba zaraze od korona virusa, tj. bez vjerničkog puka, pa i on indirektno  pada pod udar vaše kvalifikacije istih.

Teolog Matulić pokušava braniti nad/biskupe kako su razumno postupili i da time naša vjera ništa ne gubi u odnosu na Euharistiju i da tu nema svađe između vjere i razuma. On to u svom napisu jezgrovito iznosi na slijedeći način: „Posrijedi je držimo razborita odluka. Razborita s obzirom na sadržaj, jer štiti zdravlje i život i to najugroženijih vjernika, jer su nam osobe starije životne dobi ipak najrevnije u crkvama, ali je držimo također i formalno razborita, jer su biskupi to učinili na vrijeme i s vlastitom pobudom, a ne pod pritiskom zdravoga razuma ili nekoga čimbenika iz svjetskoga foruma. Time se pokazalo da vjera i razum trebaju jedno drugo da bi se cjelovito izrazili.

Time se pokazalo da Crkva nije tek jedan društveni sustav nadležan za sakralne stvari, nego da je Crkva Kristova doista temelj i smisao svekolikoga ljudskog života. Crkva se doista pokazuje najizvrsnije Crkvom u liturgijskome slavlju, neosporna je to činjenica, a naročito u euharistijskome slavlju, tom izvoru i vrhuncu svekolikoga crkvenoga i uopće kršćanskoga života, ali se Crkva pokazuje također Crkvom u svakome svome udu, dotično u svakoj svojoj kćeri i sinu, dakle u svakoj vjernici i svakome vjerniku. Stoga je držimo suvišna i teološki sasvim neumjesna rasprava o tome što je onda važnije i vrjednije. Zaista je suvišno i neumjesno svađati euharistiju i ljudski život, a što je, ponavljamo, posljedica u pozadini posvađanih vjere i razuma.

Euharistija je u službi ljudskoga života. Ljudski život svoj konačni smisao, svoj izvor i vrhunac pronalazi upravo u euharistiji. Treba se stoga kloniti napasti da euharistija ikome ‘radi o glavi'(bitno.net 19. travnja 2020., članak pod naslovom:Kritike na račun hijerarhije dolaze iz sklopa dijetinjeg zapomaganja).

Mislim da je mimo dostojanstva Krista i vjernika promatrati liturgiju preko elektronskih medija odnosno slavlje Euharistije, osobito kad se obavlja sv. Pričest; vidjeli smo, možda i još ćemo gledati, kako poslije pričesti svećenika, kamere krenu negdje prema stropu crkve ili nekamo iznad glava prezbitera i koncelebranta ako je tu, jer pretpostaviti je da se Pričest dijeli i prisutnim laicima( ne puno njih) koji su čitači i pjevači pa pomišljam(„dijetinje zapomažem“): Isuse, skrivaju te od nas koji smo doma da te ne vidimo, jer si privilegij onim laicima koji su na toj misi odnosno Euharistiji. Ja bi ovo nazvao ‘spekulatvna teologija’ oko vjere i razuma, a kod dr. Razuma ista teologija ali ona pod izrazom ‘molitva Bogu i svecima’.

Još se jednom teolog i dr. Matulić poigrao na vrlo spekulativan način, pa ne znam što je tu znanost a što teologija a što filozofija, i to može se reć ne tako davne 2003. godine u svom jednom članku u Glasu koncila pod naslovom „Tuciorističko načelo i embrij“.

Ovdje dr. Matuliću niste uspjeli povezati kako nema svađe između pojma ‘ljudski embrij i ljudska osoba’.

Naime pišete u članku:…“ a cjelokupno suvremeno znanje o ljudskom embriju od najranijih stadija razvoja potvrđuje da on jest pravo ljudsko biće’; da biste u nastavku napravili salto mortale i ustvrdili slijedeće: ‘uočavamo da ni teologija ni filozofija, ni znanost, a ni sve tri zajedno nisu odgovorile na pitanje u kojem trenutku embrij postaje osoba’.

Samo pitam: može li netko biti ljudsko biće a da nije čovjek, i može li netko biti čovjek a da nije osoba? Ili, može li čovjek biti protiv osobe i obratno kao može li vjera biti protiv razuma odnosno mogu li se svađati?

Međutim  prof. dr. med. Erich Blechschmidt, poznati svjetski embriolog (prirodna znanost), na jednom mjestu kaže:“Čovjek ne postaje čovjekom, već je čovjek…. u svakoj fazi svoga razvoja, već od same oplodnje“.

Slično tvrdi i dr. med. Bernard Nathanson koji je sa svojom grupom NARAL uspio u Americi  legalizirati pobačaja i u New Yorku su osnovali kliniku (pogon) za ubijanje nerođene djece, gdje je isti doktor izvršio oko 60 tisuća abortusa a u svoj ordinaciji preko 10 tisuća, pa je prešao u borbu protiv abortusa, snažnu kampanju, te je snimio i film Nijemi krik; netom se i kod nas počeo prikazivati u jednoj gimnaziji u Zagrebu, ali hajka  nevladinih udruga, nekih zastupnika Sabora, iz kruga „intelektualaca“, političara i inih je to uspjela, hajkom i harangom obustaviti. On je, naime,  jednom prilikom ustvrdio: „Život se uistinu može jasno definirati:počinje začećem, oplodnjom i tada je začeta osoba ljudsko biće. Ne postoji točka na kojoj bi se dogodila promjena; od ništa u nešto: od ne-osobe u osobu.

Pri razvoju u maternici nema naglih promjena i zbog toga je život neprekidni spektar, od svoga početka do završetka“(govor u parlamentu u Dublinu). Njemu nije pri izjavi smetala ni teologija ni filozofija, te je istom dodao:“Kao znanstvenik znam- ne mislim nego znam- da ljudski život počinje začećem“. Ipak bi nad/biskupi trebali povesti računa što im nalaže enciklika Ivana  Pavla II. pod nazivom Veritas Splendor(Sjaj Istine) u kojoj se nalaže istima da pomno paze što se u njihovu okruženju naučava jer je relativizam zahvatio i ušao u pore i teologije i morala. Tko sve koje i kakove katedre na našim bogoslovim fakutetima drže razni profesori i doktori i kakovih nauka i znanosti?

A vi dr. Razum dali ste jedan primjer iz Biblije kako je kralj Šaul dozivao proroka Samuela da mu pomogne, zapravo, oko rata s Filistejcima koji su se utaborili za ratni postroj. Vi ste naveli samo ono što je Samuel rekao oko njegova dozivanja:“Zašto si pomutio moj mir dozivajući me gore?[….] Zašto me pitaš, kad se Jahve odvratio od tebe i postao ti neprijateljem?“(1 Sam 28, 15-16). Ali budimo ozbiljniji pa vidimo širi kontekst oko svega toga.

Naime, on se poslužio vračarom iz En Dora da zazove duh Samuelov, tj. Samuela koji je ne tako davno umro a za života je pomazao Šaula za kralja, te isti i Davida za kralja. A to je biblijski izgledalo ovako:

• • Dok su se Filistejci skupljali te došli i utaborili se kod Šunema, Šaul skupi sve Izraelce te se utabori na Gilboi.
  • Kad Šaul ugleda filistejski tabor, uplaši se i srce mu snažno zadrhta.
  • Šaul upita za savjet Jahvu, ali mu Jahve ne dade odgovora – ni u snima, ni po urimu, ni preko proroka.
  • Zato Šaul reče svojim slugama: »Potražite mi ženu koja zaziva duhove da odem k njoj i upitam je.« A sluge mu odgovoriše: »Evo, u En Doru ima žena koja zaziva duhove.
  • Tada se Šaul preruši, obuče druge haljine i otputi se s dva čovjeka. I dođe noću k onoj ženi i reče joj: »Daj mi vračaj pomoću duha i dozovi mi onoga koga ti reknem.«
  • A žena mu odgovori: »Ta ti znaš što je učinio Šaul i kako je istrijebio iz zemlje zazivače duhova i vračeve. Zašto postavljaš zamke mome životu da me pogubiš?«
  • A Šaul joj se zakle Jahvom govoreći: »Tako mi živog Jahve, nećeš biti ništa kriva za ovo!«
  • Tada žena zapita: »Koga da ti dozovem?« A on odgovori: »Dozovi mi Samuela!«
    Kad žena ugleda Samuela, povika iza glasa, a onda reče Šaulu: »Zašto si me prevario? Ta ti si Šaul!«
  • A kralj joj odvrati: »Ne boj se! Nego što vidiš?« A žena odgovori Šaulu: »Vidim nešto božansko što se diže iz zemlje.«
  • Šaul je upita: »Kakva je obličja?« A ona odgovori: »Izlazi starac, ogrnut plaštem.« Tada Šaul spozna da je to Samuel, pa pade licem do zemlje i pokloni se.
  • Samuel upita Šaula: »Zašto si pomutio moj mir dozivajući me gore?« A Šaul odgovori: »U velikoj sam nevolji jer su Filistejci zavojštili na me, a Bog se okrenuo od mene i ne odgovara mi više ni preko proroka ni u snima. Zato sam dozvao tebe da me poučiš što da činim.«
  • A Samuel odvrati: »Zašto mene pitaš kad se Jahve odvratio od tebe i postao ti neprijateljem?(1 Sam 28, 4-16).

Eto vidite, da se i onda molilo preko proroka, bilo živih bilo umrlih, ali umrlih i preko vrača a ne samo izravno Jahvi.

U rečenom članku našeg HT nas poučavate da se ne molimo svecima pa ste primjerom Šaula napisali ovo:“A što misli Bog  o onima koji mu se pokušavaju obraćati preko umrlih stvorova, tj. preko svetaca i svetica, jasno je i nedvosmisleno poručio preko kralja Šaula i proroka Samuela…. „

Glede štovanja svetaca, iz čega onda proizlaze molitve, zagovori, zavjeti i pučke pobožnosti, većina je vjernika u potpunome neznanju i zabludi, a žalosno je to, što ga u tom neznanju i zabludi podržavaju i vode njihovi predvodnici biskupi i mi svećenici“. O, izgleda da ste u nekakvoj zabludi; pa mogli ste reći  da su i naši biskupi i nadbiskupi u zabludi glede liturgije u Crkvi u ovo vrijeme zaraze a ne da su stali na stranu sotone i protiv Boga. Poučavate nas kako su nam sveci samo kao uzor i Crkva ih po proglašenju slavi samo jednom godišnje pri oltaru.

No pitam vas, znate li kako se kanoniziraju sveci u katoličkoj Crkvi(ah kakvo pitanje jednom doktoru, ne znam kojih nauka ili znanosti)? Ipak ovo osnovno za one kojima je to manje ili nikako poznato, tj. znam da vi znate proceduru ili protokol: Dr. Razum je u članku naveo kako je  papa Ivan Pavao II. kardinala Alojzija stepinca na 3. listopada 1998. proglasio blaženim i citirao ono što je Papa izrekao:“ „Mi, udovoljavajući želji Našega brata zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića te brojne druge braće u biskupstvu i mnogih vjernika, pošto smo razmotrili mišljenje Zbora za proglašenje svetih, Našom apostolskom vlašću dopuštamo da se sluga Božji Alojzije Stepinac odsada naziva blaženim i da se svake godine na dan njegova rođenja za nebo, desetoga veljače, može slaviti njegov spomendan na mjestima i na način kako je to određeno kanonskim propisima. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“ Amen.

Ali  proglašenje blaženim ili svetim ne ide bez dokaza o čudu po onome koji se proglašava blaženim ili svetim. Upravo je to onaj završni čin u svoj proceduri(beatifikaciji i kanonizaciji), a nju možemo prikazati ovako:

„Ovdje treba naglasiti riječ zagovor, jer čudo nije djelo nekog sluge Božjeg, blaženika ili sveca nego je uvijek djelo (čudo) Božje. Njihova je zasluga samo zagovor čuda pred licem Božjim. Što bi onda uopće bilo čudo? Obično su to znanstveno i medicinski neobjašnjiva tjelesna ozdravljenja od teških bolesti. Među čuda se mogu ubrojiti i druga nadnaravna obilježja kao što su primjerice stigme (pojava rana na nečijem tijelu, kakve je imao Isus Krist u vrijeme svoje muke), očuvanje neraspadnutim tijela poslije smrti i slično. Što se tiče samih ozdravljena, ona moraju biti cjelokupna, konačna i trajna.

Da bi jedno takvo čudo bilo sveopće prihvaćeno, Kongregacija se služi posebnom komisijom liječnika, koju čine vrhunski specijalisti, vjernici i nevjernici“. ( izvor“Svjetlo riječi“ 31. 08. 2017.)

A ovo je iz članka, opet nama doktora, dr. iur. can. fra Šimo Ivelj. A zagovor ne stiže u nebo preko ptica pjevica ili papagaja nego molitvom vjernika umrlom-pokojnom pa ako je svet u nebu, stiže čudo kako se ovdje spominje odnosno provjerava. Pa gledajmo nisu oni samo proglašeni da ih jednom godišnje svetkujemo/memoriramo nego su mnogima podignute i crkve, čak bazilike, kapele i oratoriji.

Zamislite kako je u Italiji podignuto oko 3000 tisuće crkava u čast sv Roka, francuskog sveca iz Montpelliera, a njega ovdje spominjem jer je izmoljen od roditelja, tj. nisu imali poroda u braku, kao što je i Samuel izmoljen molitvom majke Ane u Hramu, a bila je prva žena čovjeku iz Ramatamija po imenu Elkan, a druga žena se zvala Penina.

Pa ponekad pomislim govorim, zazivam: Majko Isusova, kamo sve ovo vodi, daj pomozi našim pastirima te inim učiteljima ili doktorima teoloških i drugih znanosti,  da se malo razbistre te se vrate na pravi Put, Istinu i život!

Nikola Bašić, Vis/Foto: press