„Istina će vas osloboditi“ – Isusova je riječ upućena učenicima. Da je to doista tako razumski svi razumijemo i prihvaćamo. Pa ipak, češće odabiremo živjeti u lažima i iluzijama o sebi i drugima iako smo svjesni da je takav život kvalitativno lošiji od života u istini.
Zašto je to tako?
Što je to tako jako da nas prisiljava na odbijanje suočavanja s istinom i život u slobodi?
Objašnjenje leži u našoj nemogućnosti suočavanja s istinom na emotivnoj razini naše osobnosti, odnosno, od suočavanja s istinom i života u slobodi odvraća nas strah.
Duboki, bazični, prijeteći, razoran strah da, ako će svjetlo istine obasjati objekt naše ljubavi, a to možemo biti mi ili nama važne osobe koje volimo, da će nas istina prisiliti na odbacivanje sebe samih i drugih, pa čak i na mržnju! A to onda neminovno vodi u smrt.
I eto nas pred najvećom obmanom laži koju čujemo svaki put kad poželimo svjetlom istine obasjati svoj život i svoje odnose – radije odaberi život u laži i iluziju kakve-takve (lažne) sigurnosti, nego da dopustiš istini da svojom zbiljskom krutošću uništi i to malo sigurnosti!
A što je istina? Istina je baš suprotna od ove obmane laži, a ona glasi, kao što sam na početku napisao – razumski je prihvaćamo, da možemo voljeti samo u istini. Istina je preduvjet ljubavi! Bez istine nema prave ljubavi, niti će je ikad biti. Samo onda kad smo sposobni suočiti se i prihvatiti istinu o sebi i drugima možemo istinski zavoljeti sebe i druge!
Ako nema istine, onda ne možemo zavoljeti ni sebe ni druge i to što mislimo da je ljubav zapravo je samo iluzija ljubavi! I zato smo nesretni!
Kako se suprotstaviti tom bazičnom strahu (od smrti zapravo…) i odbaciti obmanu koju nam laž prijeteći servira (najčešće se radi o kolopletu laži koje su premrežile sve strukture naše osobnosti ili to nastoje…)?
Puno je mogućnosti, ovisno o jačini straha kojim se laž koristi ne bi li spriječila istinu da rasprši njezin mrak.
Ako je čovjek vjernik, zasigurno je vjera s molitvom i sakramentima izvor nemjerljive snage, a ako čovjek nije vjernik i ne oslanja se na Boga u svome životu, opet mu od pomoći može biti i sam strah da će ga život u laži uništiti i da nema što izgubiti ako se odluči za istinu i promjenu.
Alkoholičara, kockara, bludnika, kriminalca… na suočavanje s istinom o svom poroku i ropstvu može motivirati patnja svojih bližnjih, supruge, djece…
Puno je situacija i puno je mogućnosti koje dovode do susreta s istinom.
Sve je dobro dokle god čovjek na razumskoj razini uviđa laži i iluzije u kojima živi i koje ga poput kakvog nametnika lagano, ali sigurno uništavaju, crpe životne sokove i sprječavaju ga da se razraste i dade plod u svem bogatstvu svoje osobe i potencijala.
Najteže je onda kada laž/i toliko zatruje/zatruju našu emotivnu razinu osobnosti da razum više ne može nikako kontrolirati podivljale emocije, ili ga osoba od siline buke koju emocije proizvode ne može čuti. Tada lažima i iluzijama više ne treba ni strah da bi spriječile čovjeka od suočavanja i prihvaćanja istine. Čovjek je običan rob.
No, ne želim završiti s pričom o snazi laži, snazi njezine obmane i snazi straha od smrti koji laž vješto zloupotrebljava protiv čovjeka. Želim progovoriti o ljepoti istine! Želim podijeliti i vlastito iskustvo (mnogih) suočavanja s istinom o sebi, a koja su mi dala nevjerojatna iskustva radosti, slobode, mira, ljubavi, dobrote, većeg samopouzdanja, otkrića novih talenata, nevjerojatne susrete, događaje, snagu opraštanja i prihvaćanja oproštenja…
Da, suočavanje s istinom boli, jako boli, razarajuće boli, jer ruše se ogromne kule iluzija i laži koje smo katkad gradili godinama, desetljećima, ali istovremeno uz tu razarajuću bol dolazi i miomiris, nektar radosti, slobode, mira koji nas jača, ohrabruje, drži, napunja nadljudskom snagom kojom bi čovjek bio kadar i „gore premještati“…
Kako padaju prijeteće i ružne kule laži i iluzija, na njihovom mjestu nastaje nešto posve novo – život bez straha, život sposoban za ljubav, život sposoban za slobodu, život koji, ne da se nada vječnosti, nego je već živi, ovdje i sada, svakoga trenutka ovog nevjerojatnog, božanski čudesnog putovanja koje se naziva životom!
Ali, ima jedna „kvaka“ u cijeloj ovoj priči!
Istina nas doista oslobađa i pobjeđuje svaku laž, čini nas sposobnim za istinsku radost i ljubav i sreću, no istina nam ne oduzima našu slobodu, ne „oslobađa“ nas od naše slobode, a to znači da čovjek do kraja svog životnog putovanja nije siguran od zavodljivih šaputanja laži, od glamura koji mu laskavo nude iluzije, od osjećaja moći i slave koje mu nudi laž u zamjenu za slobodu.
Zašto je to tako? Zašto nas istina ne oslobodi i od slobode pa da se ne moramo mučiti sa zavođenjima laži i njenih slugu iluzija i strahova?
Odgovor je jednostavan – kad bi nas istina „oslobodila“ i od naše slobode, onda ona ne bi bila istina, nego još jedna laž.
Zato svi oni koji čovjeku nude slobodu bez odgovornosti nisu od istine, nego sluge laži i što dalje od njih!
Za kraj, s nadom da vam je tekst bio od pomoći, dijelim s vama svoju novu pjesmu koju sam konačno snimio i objavio. Pjesma „Vjerujem“ govori između ostaloga i o mojim mnogim trenucima suočavanja s istinom o sebi i drugima, ali i o Bogu. Tek tu, u bezgraničnim prostranstvima čovjekova odnosa s Bogom, laž voli razvijati svoju mrežu iluzija! Ali možda i o tome napišem koji tekst.
Ono što je jedino važno jest to da čovjek nikad nije sam, prepušten na milost i nemilost laži, nego je uz njega Bog, Onaj koji je prisutan i vjeran svojim obećanjima i koji ima zadnju riječ nad čovjekovim životom.
(R.I /Foto: screenshot)
Bivša ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić komentirale je pregovore nakon izbora. Tvrdi da je domaća…
Predsjednik Vlade Andrej Plenković sudjelovao je na svečanom otvorenju nove zgrade Srednje škole Čakovec, a…
Nakon nove akcije EPPO-a u kojoj su uhićeni bivši pomoćnik ministrice, bivši dekan i bivši profesor…
Komentiraj