Talijani u Veneciji imaju Ponte dei sospiri, a mi Hrvati u Metkoviću Ponte dei crisi

TALIJANI imaju Ponte dei sospiri  (Most uzdisaja) mi Hrvati smo nakon silnih uzdisaja stvorili Ponte dei crisi (Most krize) koji je umjesto željenog spajanja još više polarizirao političko nebo i cjelokupno društvo.

Premda je i vrapcima na grani potpuno jasno kako je  nemoguće  ujediniti  dvije potpuno suprotne ideologije, politički nedorasli akteri i dalje ustrajavaju na nemogućoj misiji. Kako se ne upitati kakva je to politička svijest koja vodi te ljude? Očito se radi o političkom diletantizmu ili o smišljenom pokušaju prikazivanja sebe kao jedine opcije koja ovom napaćenom narodu nudi spas.

Taj iluzionistički spin trebao je oko sebe okupiti umorne i ojađene birače u dovoljnom broju za preuzimanje vlasti, a kako to nije uspio u izbornoj utrci, tvorci spina misle da će odugovlačenjem pregovora sebe još više izdići i uspjeti u ponovljenim izborima ostvariti većinsku pobjedu.

Nažalost potpuno je razvidno kako su upravo oni izuzetno slaba opcija za koaliranje s kojom ni jedna od preostale dvije strane  ne može računati na stabilnost. Zahtjevi koji postavljaju su ucjenjivački i iluzije koje u svijetu politike ne mogu biti ostvarene. O tome svakako govori činjenica kako su do jučer tvrdili da su obje političke stranke dovele zemlju u ovu situaciju a sada žele da obje, premda potpuno suprotnih stajališta, učestvuju s njima kao spasiteljima u novoj Vladi i to tako da se sa njih kao spasitelja skine svaka odgovornost.  Premda su obje stranke tijekom pregovora izrazile spremnost na provođenje reformi ni to im nije dovoljno da odaberu s kim će koalirati.

Je li logično povjerovati kako je dosadašnja  vladajuća koalicija spremna na promjene kad ih u svom mandatu nije provela već je gotovo u potpunosti urušila sve što je i malo vrijedilo, a zemlju preko svake mjere zadužila. Ne čini  se isto tako logičnim od relativnih pobjednika tražiti da se udruže s poraženima, osobito ako su kroz cijelo vrijeme svog vladanja oporbu nazivali zločinačkom udrugom i još mnogim drugim pogrdnim nazivima.

Od početka mandata su bacali drvlje i kamenje na vođu najveće oporbene stranke kako bi skrenuli pažnju sa sebe i svoje nesposobnosti te pokušali na taj nepolitički način jednom zauvijek ugušiti svog političkog protivnika. U tome su im svesrdno pomagala neka ministarstva i sredstva informiranja kojima očito upravljaju. Od njih, čistunaca, tražiti da podjele vlas s „zločinačkom udrugom“, to je ipak previše. Očito su zaboravili na sve skandale i istrage koje se vode nad njihovim članovima koji su i dalje ostali u saborskim klupama.

Ako su u Mostu stvarno toliki intelektualci kako to da ne vide dalje od vlastitog nosa? Možda to i nije stav ekipe koja pregovara već stav nacionalnog vijeća ili pak skrivenih upravljača čiji je kapital pokrenuo gradnju Mosta u cilju ostvarenja vlastitih interesa.

Nažalost Hrvatska je u izuzetno teškoj situaciji i svako odugovlačenje stavlja ju u još teži položaj. Tisuće mladih odlaze iz zemlje u borbi za goli život, stotine zaposlenih dnevno gube posao i po svemu sudeći neće ga naći. Gospodarstvo sve više propada  a kreditni rejting zemlje sve je niži i još više će ga srušiti nestabilnost uzrokovana odugovlačenjem formiranja Vlade i Sabora. Tko će dati kredite zemlji koja svojim parlamentom i vladom ne može garantirati povrat novca?

Gospodo u Mostu, imate li pravo produžavati krizu svojom neodgovornošću. Kad ste ušli u izbornu utrku morali ste znati što hoćete i biti svjesni političke odgovornosti. Kad to niste u stanju bolje je da odmah predložite nove izbore. Dosta je iluzija i spinova. Dosta je tumačenja Ustava. Sabor nije konstituiran i nije ga potrebno konstituirati da bi se mogao raspustiti.

Kako nakon silnih pregovora i dvaju konsultacija nije moguće formirati tijela vlasti i osigurati stabilnost i sigurnost zemlje potpuno je sigurno da će predsjednica vrlo skoro morati koristiti ovlasti koje joj propisuje Ustav.

Zoran Čapalija Čaplja/Foto:Promo