Zdenko Lozo: APIS-ova mladež, partijska ili informatička podrška

Je li tada planirano ili ne ono što tek ovih dana diže popriličnu medijsku prašinu, a to je indicirana krađa saborskih mandata, lako bi mogla utvrditi profesionalna istraga!

 

PIŠE: Zdenko Lozo

Međutim, nju je zaista naivno očekivati od družine Mladena Bajića i Ranka Ostojića, po aferama i protuzakonitim radnjama medijski najeksponiranijeg, ali nikad procesuiranog dvojca – slučajevi: Lora, Turekovo izvješće o kraljičinim ljudima u hrvatskom sigurnosnom i policijskom sustavu, trakavica Sanader, poljudska svastika etc.

Od četrdesetak vodećih direktora državnog HEP-a partijski klon HNS je u kukuriku doba na ta mjesta uhljebio svojih 37 članova. Nešto brojčano veći i iskusniji njihov klonski donor SKJ-SDP je u informatičku tvrtku znakovita imena – Apis, novozaposlio (kad je to zakon izričito priječio) njih više od stotinu – listom partijskih podobnika ili njima bliskih osoba.

Prema pisanju, SDP-u sigurno sklone, Slavice Lukić iz studenog 2014.: „inspekcija rada je potkraj listopada iste godine u Apisu boravila punih tjedan dana i istraživala masovna zapošljavanja u toj tvrtki nakon što je sredinom 2012. njezinu upravu preuzeo menadžerski trojac sa stranačkom iskaznicom SDP-a: Hrvoje Somun, Denis Hrestak i Lovro Mateš.

Tako je na vidjelo izišlo kako je u toj tvrtki, koja je u 51-postotnom vlasništvu države i 49-postotnom vlasništvu Grada Zagreba, u zadnje dvije godine zaposleno čak 115 osoba. Među njima je veći broj članova SDP-a i Foruma mladih SDP-a

, ili osoba obiteljski ili na drugi način tijesno vezanih uz istaknute članove te stranke“.

Izbrisani birači i Baukova panika

Je li tada planirano ili ne ono što tek ovih dana diže popriličnu medijsku prašinu, a to je indicirana krađa saborskih mandata, lako bi mogla utvrditi profesionalna istraga! Međutim, nju je zaista naivno očekivati od družine Mladena Bajića i Ranka Ostojića, po aferama i  protuzakonitim radnjama medijski najeksponiranijeg, ali nikad procesuiranog dvojca (slučajevi: Lora, Turekovo izvješće o kraljičinim ljudima u hrvatskom sigurnosnom i policijskom sustavu, trakavica Sanader, poljudska svastika, etc.). O izbornoj krađi po samoj objavi prvih rezultata otvoreno je govorio Vilibor Sinčić, ali i Zoran Grgić, član Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija.

Mnogi novinari, među kojima se posebice isticao Velimir Bujanec, također su indicirali, ne samu prijevaru glede izbornih rezultata, već i manipulacije s popisom birača posebice onih u režiji „četa“ traljavog Bonda, dojučerašnjeg prvog pendreka RH. Dakle, izborna je obmana krenula puno prije samog dana izbora, a kako je provođena od Ostojićevih ljudi sam Grgić je kazao: „odjavljivali su sve ljude koje nisu našli na vratima, odjave vas sa adrese i s biračkog mjesta, sve u režiji Ranka Ostojića. Meni su dva puta došli iz policije i pokucali na vrata i zaključili da me nema, i izbrisali iz biračkog popisa pa sam im morao objasniti da sam poslovno bio u Zagrebu”.     Ako se ovo dogodilo članu takvog tijela, čudili što se bakica od 95 pronašla na popisu umrlih? Treba li dvojiti o izboru adresa Rankove milicije?

Naravno, sve se glasnije govori i o tome kako je Arsen Bauk tijekom izborne noći cijelo vrijeme bio online na vezi s Apisom, gdje se prema svemu sudeći svašta događalo.       

Meštar Registra birača Arsenije je sve nervozniji po otvaranju ove nimalo bezazlene afere pa je taj matematičar (!) izišao s genijalnom tezom kako je za krađu pet, šest mandata potrebno barem 170 tisuća glasova, a ne da je teoretski dostatno isto toliko, dakle šest (6) glasova. Naravno, u praksi je ovakav slučaj teško očekivati, ali krađa nekoliko stotina glasova po izbornoj jedinici može donijeti sasvim drugačije izborne rezultate. Stoga je „logično“ da je Živi zid s gotovo sto tisuća glasova stekao tek jedan saborski mandat, a IDS s nešto više od trideset tisuća glasova ima čak tri mandata. Dakako, ovakvi paradoksi nisu samo plod krađe glasova nego i katastrofalnog Izbornog zakona.

Čudni ljudi još čudnijeg imena

Riječ, dvije i o samom imenu famozne agencije za IT, kojoj je na raspolaganje dana nevjerojatna količina osobnih i onih klasificiranih podataka, dakle državnih tajni. Makar je GZAOP ime promijenio u doba „viteza“ Sanadera i postao Apis-IT teško je prihvatiti njegovo ime, koje neodoljivo podsjeća na krvnika Dragutina Dimitrijevića-

Apisa, značajnog srpskog obavještajca i koljača, prvaka zloglasne Crne ruke u čijem su društvu vojevali i značajni hrvatski potomci.

Zamislite kakva bi rika stala jugokomunističke potomke, njihove očeve i ostale hrvatofobe, napose one iz Radmanovizije, jazbina zubatih frljićevaca i historijskih čitanki raznih markovina, jakovina ili kako li se sve zovu – da se nekakva tvrtka ili agencija u RH zove primjerice Spremnost ili Poglavnik za koji akronim nije nimalo teško smisliti kompletno ime tvtke poput primjerice: Podrška glavnom nacionalnom informacijskom korpusu, kao što Apis u prijevodu hoće rijet: Agenija za podršku informacijskim sustavima.

FOTO: PXL