Zvonimir Hodak: ‘Baci bombu, goni bandu…’

“Baci bombu, goni bandu!” je krasna ideja, samo tko će sve to platiti? Ta nova liberalna i miroljubiva parola “baci bombu, goni bandu…” iz Šibenika se preselila u Zagreb.

Naime, riječ je o liberalnim i “progresivnim” zastupnicima Gradske skupštine grada Zagreba koji su upravo preimenovali ulice Vladimira Arka, Antuna Bonifačića, Filipa Lukasa i Ivana Šarića…

“Liberalnim progresivcima” je dosta ustašluka. Dosta im je Filipa Lukasa dugogodišnjeg i najdugovječnijeg predsjednika Matice hrvatske. Koji, usput rečeno, nikada nije bio član ustaške organizacije i nikada nije obnašao funkcije u sustavu vlasti u NDH.

Vladimir Arko, ne da nije bio ustaša, nego je čak bio godinu dana u ustaškom zatvoru. Međutim, sve to nije bilo važno Odboru za preimenovanje ulica grada Zagreba u kojem presudnu ulogu imaju povijesni “stručnjaci” Ivana Kekin i Hrvoje Klasić.

Ukratko, to je klasičan “lov na vještice” naših ljevičara iz Možemo! Ne brinu njih imena ulica partizanskih i komunističkih korifeja koji su klali i ubijali bez presuda jer oni još i dan danas sa sjetom evociraju “herojske” drugove iz 1945.g. kad se nije pitalo je li “drug” nešto obnašao ili nije da mu ode glava.

Znači, opće je poznato da Filip Lukas i Vladimir Arko nisu bili u ustašama, ali su ipak ostali bez ulice. Je l” svatko od ove četvorice bacio bombu i gonio bandu? Nije. Nema veze, briši druga. Ništa od ulice.

Možemovci znaju da postoje konkretni dokazi protiv Lukasa. To je presuda Okružnog suda u Zagrebu od 24. prosinca nezaboravne 1945. g. kojom je naš Filip bio osuđen na “blagu” smrtnu kaznu zbog “protunarodnog djelovanja”. I zato sad nastupa memoricid četvorke od zastupnika Gradske skupštine grada Zagreba. Ista je situacija i s ulicama mnogih drugih koji su ostavili trag u hrvatskoj kulturnoj baštini.

Zanima me kao ozloglašenog desničara ima li u metropoli svih Hrvata ulica druga Mike Špiljka? Ako je ikada netko zaslužio dobiti ulicu u Zagrebu, onda je drug Mika. Otkad je napustio ovaj mrzovoljni svijet nema više sjajnih viceva o njemu. Štoviše, otkad živimo u ovoj crvenoj demokraciji izgleda da više uopće nema pravih viceva. Napose o našim političkim “veličinama”.

Zlobnici bi rekli da je to zato što sve što bi moglo poslužiti kao vic danas je postala naša stvarnost. Tako nekadašnji “klasni neprijatelji” danas pričaju između sebe opušteno, ne okreću se stalno lijevo i desno da li ih tko prisluškuje kako bi ih kasnije denuncirao “miliciji”. Baš neka sumorna i dosadna atmosfera. Sve dok nisu došli Možemovci i odjednom odlučili unijeti nespokoj preimenovanjem zagrebačkih ulica.

Evo dva vica “s bradom” o našem pok. Miki. Mika Špiljak avionom nadlijeće Njemačku i pogledavši kroz prozor upita svog sekretara: “Koji je ovo grad ispod nas?”

“Baden Baden, druže Predsjedniče”, odgovori ovaj spremno. Na to će Mika: “Ma, dobro sam čuo od prve, nisam gluh.”

Na odlasku nakon posjeta Papi u Vatikanu, rukuju se Papa i Mika Špiljak i Papa mu kaže: “Želim vam sretan i ugodan put i pozdravite suprugu!” Na to će Mika Papi: “Hvala, i vi vašu!”…

Dovoljno je proglasiti ga ustašom

Boris Magaš je arhitekt Hajdukova stadiona. Otac mu je bio ustaški pukovnik kojeg su komunisti strijeljali kad je Borisu bilo 15 godina. Boris je srećom još živ. Možda bi Možemovci, da su na vlasti u Splitu, zbog takvog ustašluka, odmah dali srušiti Hajdukov stadion. Svi traže više demokracije. Da, ali tko će to platiti…

Svaki puta me oduševi fascinantni jugofilski “istoričar” Dragan Markovina. Draganče je nezaustavljiv. Evo njegove zadnje mudrosti:  “Vlast koja komemorira ustaše treba odati počast i vojnicima SAO Krajine. I oni su bili neprijatelji Republike Hrvatske. Poginuli na strani srpske paradržave. Ustavno i povijesno su jednaki neprijatelji Hrvatske kao i vojnici NDH…”

Kad Dragana krene, njegova logika ruši sve pred sobom kao tenk ili buldožer. Naš Dragan čim je izašao iz opanaka postao je opak…

Stara lička poslovica: Ako i pojede kanarinca mačka neće propjevati…

Orjuna stalno u svakom pogledu sve više napreduje. Ali bogme ni Hrvatski tjednik ne propušta. I on napreduje. Citiram:

“Neojugoslovenski gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević ne oprašta nikome nikakvu borbu za Hrvatsku, zato hrvatskim zaslužnicima Filipu Lukasu, Ivanu Šariću, Antunu Bonifačiću i Vladimiru Arku briše ulice. Slično je u Bjelovaru učinio liberalni gradonačelnik Dario Hrebak kada je maknuo ulicu Stipe Javora, Vladimira Jurčića i Julija Makanca, uvijek s istim obrazloženjem, pomalo retardiranim, da su bili ustaški simpatizeri.“

Živimo očito opet u opasnim vremenima kad, ako se treba s nekim obračunati i maknuti ga s neke pozicije, nebitno je li još živ ili već mrtav, dovoljno je samo proglasiti ga ustašom ili ustaškim simpatizerom. Nije uopće važno kad ste rođeni, u doba NDH ili kasnije, dovoljno je da se nekome ne sviđaju vaša politička uvjerenja ili vaš svjetonazor i proglasit će vas bez pardona ustašom. A ti se onda brani…

Jugoslavenstvo je i dalje tu među nama

Izvjesni Grgur Tapalović, hrvatski iseljenik iz Monte Carla, nudi milijun dolara da se napokon utvrdi istina o Jasenovcu! E, naivni Grgure, lagalo se i izmišljalo za puno manju lovu.

Napokon je ugašena famozna Franjevačka teologija u Sarajevu. Domagoj Tolić javlja dobru vijest: “Daidže Bojić, Šarčević, Marković, Babić više ne mogu antihrvatstvom trovati buduće mlade svećenike.”

Srećom, to antihrvatsko djelovanje u BiH nije trajalo predugo. Samo 77 godina. Datoteka o svećenicima udbašima u BiH počela je cirkulirati u Lijepoj našoj negdje nakon Domovinskog rata. Bila je prava senzacija. Naravno, vidio sam je. UDBA je imala sve u rukama.

Zamislite, Franjevačka teologija u Sarajevu!? Koja je to organizacija, lova do krova, aleluja! Njihovi stavovi o Tuđmanu, Marku Perkoviću Thompsonu, Hrvatima u BiH i o brojnim drugim hrvatskim temama govorili su sve o njima. Recimo, fra Ivo Marković je ljuti kritičar Marka Perkovića Thompsona pa kaže: “Thompson nije samo pjevač, već politička prijetnja.”

Očito je UDB-a ne samo naša sudba nego i sudba Franjevačke teologije. Jugoslavenstvo je i dalje tu među nama. Dokle?

Je li građanski odgoj u školama uveden samo za seosku djecu?

Dodjela Nobela već odavno je krajnje lijevo politički pristrana

Dodjela Nobela za mir uvijek je kod nas popraćena medijskom pompom. Ove ju je godine dobila gotovo nepoznata osoba – Maria Corina Machado Parisca, navodno istaknuta venecuelanska političarka i aktivistica koja je po riječima predsjednika Nobelovog odbora J.W. Frydnesa, pokazala građansku hrabrost u oporbi. Krasno! Koliko takvih ima u svijetu koji(e) se hrabro bore u oporbi za svoje političke ciljeve.

Bilo bi logično da nagradu za mir dobije osoba koja se izborila za prekid nekog nasilja ili rata i za uspostavu mira. To je ove godine nesumnjivo bio američki predsjednik Trump

. Međutim, Trumpova je politika liberalnim krugovima grozna, pa prema tome, ako i uspije dogovoriti primirje ili mir u Izraelu i Gazi, to za njih ništa ne znači. Trump je za ljevičare “baba roga” jer ih je pročitao i sad ih pomalo, ali uspješno reže.

Nažalost, i dodjela Nobela već odavno je krajnje lijevo politički pristrana. Zato ju je mogao dobiti Obama iako se u njegovu mandatu vodilo nekoliko ratova. Ne mogu ljevičari oprostiti Trumpu što je povratkom na vlast u SAD-u započeo oštar obračun s tzv. antifama iliti ekstremnim ljevičarima. Oni su sada u Americi proglašeni teroristima koje je potrebno procesuirati jer izazivaju nasilje i šire mržnju.

Takvih je u europskim državama posvuda, ali Europa ih i dalje podržava u ime neke tzv. liberalne demokracije i tolerancije. Kod nas su to brojni pripadnici Možemo! i razni javni i medijski djelatnici koje sam imenom i prezimenom među prvima označavao u svojim kolumnama.

NAžalost, njihov glavni pokrovitelj i zaštitnik je naše današnje Ministarstvo kulture s Ninom Obuljen Koržinek na čelu. S obzirom na to da uživa bespogovornu podršku našeg premijera Plenkovića, dotična Ministrica i njeno Ministarstvo kulture su danas stup terorističkog aktivizma antifa.

Zvonimir Hodak/Foto: Hina