Zvonimir Hodak: Porfirija i Zagrebački kružok okupila je mržnja prema Tuđmanu

Papa Franjo je pokopan, čeka se izbor novog Pape. Ostaju kontroverze. Jedni misle da se trebao pokajati za sve loše što je nanio katoličanstvu, a drugi kliču “santo subito”, odnosno “odmah svet”.

“Santo subito” je izraz koji se pojavio nakon smrti Ivana Pavla II. 2005. Ali nitko više ne može biti poput Ivana Pavla II. Onako bez euforije, treba se naviknuti na to da su došla neka nova vremena.

Pok. papa Franjo imao je svojih dobrih, ali i vrlo loših pothvata. Mi mu zamjeramo slučaj Stepinac, neki i stavove oko agresije na Ukrajinu. Istina o njegovu pontifikatu je, kao i obično, negdje u sredini. No, ipak ne smije se zanemariti da su ga s tugom sahranili katolici i nekatolici iz svih krajeva svijeta.

Oni mudri upozoravaju kako se tek nakon nečije smrti može objektivnije sagledati njegov život i javno djelovanje. Pa pričekajmo da vrijeme spere uzburkane emocije i razmrsi nedoumice oko Franjinih papinskih djela. Trebamo se što prije osloboditi iluzije da će nas u budućnosti zaštititi neki smrtni čovjek pa makar to bio i Papa.  Naša hrvatska povijest to dokazuje. Stoga vrijedi ona stara “Uzdaj se u Boga i u se!”.

Katolička vjera je još uvijek stup duhovnog života u Lijepoj našoj pa će to valjda i ostati ma tko da nam bude izabran za novog Papu. Dobro kaže Tomislav Mihanović: “Vrijeme čovjeka ne liječi nego promjeni.“

Thompsonov nastup na Hipodromu navodno će gledati i slušati oko 600.000 ljudi. Jesu li to Thompsonovi vjernici? Ako i nisu bit će tamo uz staro geslo “Bog i Hrvati”. Jugo-nostalgičari su zabrinuti jer im sve smrdi na ustašluk.

Drugovi, kako smo mogli dozvoliti da se mladež i građanstvo tako zavede makar smo ih stalno u školama i kroz medije šopali našim ljevičarskim i jugofilskim idejama i neistinama? Trebamo se spustiti među narod i upozoriti na nadolazeći razarajući nacionalizam… Na kraju je odlučio početi ispočetka….

 Okupila ih je mržnja prema Tuđmanu

Podsjećam na famozni “Zagrebački kružok”. To je krug tzv. liberalnih i naprednih ljevičara koji su se jednom tjedno polu-tajno sastajali i “zgražali” nad Tuđmanovim ”terorom“. Osnovali su ga jer “prosto nisu mogli da veruju” što se to “dešava, drugovi”. Bijahu navodno u tom kružoku Rada Borić, Drago Pilsel, Ivo Josipović, isusovac Tvrtko Barun, Tvrtko Jakovina, Hrvoje Klasić, Dejan Jović, Milorad Pupovac, Branimir Pofuk, Anton Šuljić… i tko bi ih sve nabrojao.

Zajednički im je bio ljevičarski svjetonazor i mržnja prema Tuđmanu. Kasnije se kružok nastavio sastajati s Porfirijem razglabajući kako nacionalisti u Hrvatskoj tlače srpsku manjinu i dopuštaju reviziju povijesti kao i obnovu ustašluka. Siguran sam kako su radosno dočekali odluku pape Franje da stopira proglašenje Stepinca svetim. Puni su razumijevanja za “srpski svet” i za srpske aspiracije prema Kosovu, Crnoj Gori i Republici Srpskoj.

Patrijarh Porfirije, miljenik “Kružoka” ima jasni politički stav: “Srpski narod gleda na ruski kao na jedan.” Jel’ to znači: “Nas i Rusa sto milijona?”

Zanimljivo je uočiti kako je taj tzv. “srpski svet” zapravo strateško-politički pogled kako se proširiti na zapad. Istok, u koji se kunu, ih ne zanima.

Mi smo narod kojemu je prošlost neizvjesnija od budućnosti…

Evo jednog teksta za gangu: “Prekasno Franjo spozna, vjerujući mu k’o u Boga, da Stipe mu nije desna ruka već lijeva noga.”

U subotnjem Jutarnjem naslov: “Saveznici ili neprijatelji”. List donosi snimke Penavinih napada na premijera i HDZ-a izrečene na zatvorenom stranačkom skupu DP-a. Otkrivaju li zaista probleme u vladajućoj koaliciji? Mislim da je to neki cinkaroš iz DP-a proslijedio medijima, a oni to plasirali kao balon.

Međutim, smirena Plenkovićeva reakcija probušila je balon i sve je zamrlo. Jasno je da će se ova koalicija održati do kraja mada je jednako tako svima jasno da se unutar nje baš i ne vole. Spaja ih politički interes da ostanu na vlasti. Kad gledamo oporbu, razne SDP-ovke, Daliju, Mrak Taritaš, Puljak i ostale, onda je sadašnja vlast, mada joj se može svašta predbaciti, ipak neki jamac sigurnosti i normalnog.

Trovali su ga polako, a umro je naglo….

Tonino Picula je napokon progledao mada već godinama sjedi u Europskom parlamentu. Kaže: “Sumnjam u kapacitete Ursule von der Leyen.”

Izjava je to kojom dolaziš na prvu stranu subotnjeg Jutarnjeg. Je li mu u toj spoznaji pomoglo što je zadužen za praćenje stanja u Srbiji koja bi u Europsku uniju odnosno do njenih fondova, ali bi istodobno prijateljevala s Putinom i Rusijom osuđujući Ukrajinu. Vence je ne tako davno jasno izrekao što misli o sadašnjem vodstvu EU-a, a to misle i mnogi građani Unije koji sve zdušnije glasuju za desne političke stranke u svojim zemljama.

U riječi globalizacija naglasak je riječi “globa”.

Sve bi dali za čiste račune makar je na njima bilo stanje nula…

Evo nama opet potencijalnog sukoba dva brda. Milanović bi “za šeficu Vrhovnog suda Sandru Artuković Kunšt”. Banski dvori se još nisu oglasili, ali to nekako miriše na to da Plenki to baš i ne bi htio. Kod nas čak i najobičniji izbor nekog dužnosnika odmah prerasta u estradu. Već neko vrijeme, zapravo od ponovnog Milanovićevog izbora za predsjednika, prestala su prepucavanja i vrijeđanja Zoki-Plenki. Čak su se dva puta u javnosti rukovali.

Analitičari vjeruju kako je to zbog nastale svjetske krize, nestabilnosti i tektonskih političkih i gospodarskih promjena. Ja mislim da su bili na terapiji kod psihića. To je danas popularno u bračnim razmiricama.

Pita me na fejsu jedna dama: “Ima li mrtva trka živog pobjednika?“

Naslovnica Jutarnjeg otkriva da velika analiza koja je upravo provedena pokazuje kako je “Hrvatima posao tlaka”. Ma nemojte! I meni je često pisanje ove kolumne tlaka, pa što – da prestanem? Šuti i piši dok možeš ili moraš! Činjenica je da o novcu bogati više razmišljaju od siromašnih. Mladi ne misle da novac predstavlja sve u životu. Tek kad ostare shvate da predstavlja.

U našim tramvajima vlada demokracija. Sjedala zauzimaju mladi, a stari stoje kraj njih. Slabo ih roditelji podižu na noge…

Derbi Hajduk-Dinamo je iz nas. Poljud je bio krcat. Dogodila se prošlogodišnja repriza. Možda je predznak lošeg ishoda utakmice za Hajduk bila i nedavna izjava hajdukovog talijanskog trenera Gattuza da “Dinamo ima najjaču momčad”. Kad se pogleda tablice u zadnjih dvadesetak godina to je točno.

Boban je svima očitao lekciju

Kako će sada navijači Hajduka, koji priznaju samo prvo mjesto, preživjeti? Rutina kojom Dinamo u finišu osvaja prvenstvo zabrinjava sve osim navijače Dinama. Glavni konkurenti (Dinamo, Hajduk, Rijeka) igraju između sebe, i to je najpoštenije.

Bez stranih “sudija”, oči u oči, pa neka se vidi tko je najbolji. Iako prvenstvo formalno nije gotovo, stvarno je završeno. To je i prvi trofej Zvone Bobana. Domaći trener i domaći direktor kluba. Nije li to putokaz i drugim klubovima koji su se pomamili za strancima?

Odzvonilo strani trenerima?

Moda sa stranim trenerima koji ne znaju riječ hrvatskog je valjda ovim prvenstvom otišla u povijest. Trener koji sjedi na klupi s prevoditeljem je beskoristan i za njegovu momčad i za klub. Uzdaj se use i u svoje kljuse… Pokazalo se da je Dinamov pomoćni trener korisniji od poznatog stranog imena koji ne zna jezik.

Naši rijetki treneri koji dođu do angažmana u Europi hitno uče jezik zemlje koja ih je angažirala. Trener koji sjedi na klupi Dinama ili Hajduka je beskoristan ako ne zna hrvatski i ne poznaje mentalitet sredine u koju je došao.

Lokalni izbori su pred vratima. Traže se novi “treneri” u Zadru, Šibeniku i Dubrovniku… HDZ ima svoje utvrde u Dalmaciji. Hoće li se zatresti? Bojim se da će sve završiti kao u nogometu “status quo”!

Citiram predsjednika Mesića kad je rekao: “Hrvatska je sa 74. mjesta u korumpiranosti pala na 55. mjesto, ali smo to morali skupo platiti.”

U trendu regionalnog prepucavanja tko je bistriji, Zagorci iznose svoju verziju: “Zagorac se rodi s malom maturom, a Dalmatinac umišlja da je ima.”

Zvonimir Hodak/Foto: FaH