Drugostupanjska presuda Hrvatima BiH u Haagu stavlja Republiku Hrvatsku i sve nas u jedno novo stanje, nove zahtjeve i okolnosti. Dva su istodobna osjećaja koja me obuzimaju: ponos ali i sram…
Ponos koji osjećam kao čovjek, pojedinac, pripadnik hrvatskog, starog, uljuđenog naroda, sudionika materijalnog i duhovnog rasta europske i kršćanske povijesti … Sram dok gledam i proživljavam ovo krivotvorenje, inverziranje istine i povijesti, ponižavanje i vrijeđanje hrvatskog naroda u sudnici Haaškog suda.
Najprije imam ljudsku iskrenu potrebu uputiti poruku utjehe i sućuti supruzi i obitelji pokojnog generala Praljka.
Njegov život nije bio niz dana i godina: bila je to neponovljiva misija koja je uzdigla visoko njegovu ljudsku zvijezdu. Svijetlit će i ostati stoljećima u sjećanju hrvatskog naroda na ideale njegove suverenosti. Ovu sućutnicu s puno poštovanja i iskrene blagosti upućujem obitelji i čitavu hrvatskom narodu!
Duboko sam nemiran, duboko sam potresen zbog dramatičnog događaja s presudama i činom generala Slobodana Praljka i njegova dramatičnog skončavanja u galeriji Haaškoga suda.
Mogu razumjeti tog tjelesnog i duhovnog, filozofskog i estetskog, moralnog i pravičnog kolosa, generala Praljka, za ovaj njegov čin. Vidio je da nema razuma, nema argumenata, nema savjesti. Vidio je on koji je trenutak povijesti, i on ga je odlučno označio ovim svojim zadnjim činom mučeništva. Ostat će trajno i borati naše lice i mozak. Utisnuti se u narav i sjećanje hrvatskog naroda Bosne i Hercegovine i Hrvatske.
Duboko mi je duša potresena, zavapio je i zapisao starozavjetni psalmist. Ali, nema ničega što ne bih mogao razumjeti u činu generala Praljka u haaškoj sudnici dana 29. studenog 2017. Samo teško mogu prihvatiti i razumjeti nedostatak konstitutivne orijentacije za odlučujući trenutak i okolnosti kojima su bili izloženi hrvatski optuženici u ovom procesu.
Najsnažnije to govori podsjetnik na 2000. godinu, godinu početka izdajničkih svjedočenja i izručenja sudbine hrvatskih generala i izručenja povijesti.
Jednako tako ne mogu biti miran, ne mogu razumjeti moral i savjest velikih arbitara s velikim naslovima kakav je sud koji ovako presuđuje: protivno egzaktnim činjenicama i povijesnoj istini.
Konačno, da uloga i rad Haaškoga suda završava izricanjem presude Hrvatima Bosne i Hercegovine, onima koji su branili goli opstanak u svom tisućljetnom povijesnom prostoru pred osvajačkom i zločinačkom vojskom JNA. Sud koji to nikad nije niti spomenuo, kao niti njezina čelnika, začetnika drame 90-ih i spirale zločina generala Veljka Kadijevića. Time režirajući ovu dramu u svojoj sudnici 29. 11. 2017.
Ali, unatoč okolnostima, kakve god jesu, moramo ostati i biti pribrani i kvalificirani za postupanje nakon ove presude. Presuda je čin suočenja s istinom o statusu hrvatskog naroda u BiH. Republici Hrvatskoj povijesni je izazov i znak da treba s punom pozornošću, autoritetom i novim pristupom pokazati i dokazati povijesnu zrelost. Da potvrdi snagu vlastite suverenosti i osigura mirno jamstvo, sigurnost i punu suverenost Hrvata u BiH.
Goran Marić /Foto:Dnevnik.hr
Policija je privela jednog osumnjičenog za bombaški napad na obiteljsku kuću Zdravka Čolića na beogradskom…
Nakon što je Grad Zagreb odbio nastup Thompsona, Vlada je odlučila sama organizirati doček rukometaša…
Gostujući na TV Pinku, predsjednica Skupštine Srbije Ana Brnabić izvela je još jedan od svojih…
Komentiraj