Goran Marić: Osjećam i ponos i sram …. i razumijem čin mučeništva generala Praljka

Drugostupanjska presuda Hrvatima BiH u Haagu stavlja Republiku Hrvatsku i sve nas u jedno novo stanje, nove zahtjeve i okolnosti. Dva su istodobna osjećaja koja me obuzimaju: ponos ali i sram…

Ponos koji osjećam kao čovjek, pojedinac, pripadnik hrvatskog, starog, uljuđenog naroda, sudionika materijalnog i duhovnog rasta europske i kršćanske povijesti … Sram dok gledam i proživljavam ovo krivotvorenje, inverziranje istine i povijesti, ponižavanje i vrijeđanje hrvatskog naroda u sudnici Haaškog suda.

Najprije imam ljudsku iskrenu potrebu uputiti poruku utjehe i sućuti supruzi i obitelji pokojnog generala Praljka.

Njegov život nije bio niz dana i godina: bila je to neponovljiva misija koja je uzdigla visoko njegovu ljudsku zvijezdu. Svijetlit će i ostati stoljećima u sjećanju hrvatskog naroda na ideale njegove suverenosti. Ovu sućutnicu s puno poštovanja i iskrene blagosti upućujem obitelji i čitavu hrvatskom narodu!

Duboko sam nemiran, duboko sam potresen zbog dramatičnog događaja s presudama i činom generala Slobodana Praljka i njegova dramatičnog skončavanja u galeriji Haaškoga suda.

Mogu razumjeti tog tjelesnog i duhovnog, filozofskog i estetskog, moralnog i pravičnog kolosa, generala Praljka, za ovaj njegov čin. Vidio je da nema razuma, nema argumenata, nema savjesti. Vidio je on koji je trenutak povijesti, i on ga je odlučno označio ovim svojim zadnjim činom mučeništva. Ostat će trajno i borati naše lice i mozak. Utisnuti  se u narav i sjećanje hrvatskog naroda  Bosne i Hercegovine  i Hrvatske.

Duboko mi je duša potresena, zavapio je i zapisao starozavjetni psalmist. Ali, nema ničega što ne bih mogao razumjeti u činu generala Praljka u haaškoj sudnici dana 29. studenog 2017.  Samo teško mogu prihvatiti i razumjeti nedostatak konstitutivne orijentacije za odlučujući trenutak i okolnosti kojima su bili izloženi hrvatski optuženici u ovom procesu.

Najsnažnije to govori podsjetnik na 2000. godinu, godinu početka izdajničkih svjedočenja i izručenja sudbine hrvatskih generala i izručenja povijesti.

Jednako tako ne mogu biti miran, ne mogu razumjeti moral i savjest velikih arbitara s velikim naslovima kakav je sud koji ovako presuđuje: protivno egzaktnim činjenicama i povijesnoj istini.

Konačno, da uloga i rad Haaškoga suda završava izricanjem presude Hrvatima Bosne i Hercegovine, onima koji su  branili goli opstanak u svom tisućljetnom povijesnom prostoru pred osvajačkom i zločinačkom vojskom JNA. Sud koji to nikad nije niti spomenuo, kao niti njezina čelnika, začetnika drame  90-ih i spirale zločina generala Veljka Kadijevića. Time režirajući ovu dramu u svojoj sudnici  29. 11. 2017.

Ali, unatoč okolnostima,  kakve god jesu, moramo ostati i biti pribrani i kvalificirani za postupanje nakon ove presude. Presuda je čin suočenja s istinom o statusu hrvatskog naroda u BiH. Republici Hrvatskoj povijesni je izazov i znak da treba s punom pozornošću, autoritetom i novim pristupom pokazati i dokazati povijesnu zrelost. Da potvrdi  snagu vlastite suverenosti i osigura mirno  jamstvo, sigurnost i punu suverenost Hrvata u BiH.  

Goran Marić /Foto:Dnevnik.hr