Goran Milić naletio na hrvatski restoran u Japanu. Iznenadio se kad je pokucao

“Najjača i najtočnija rečenica iz serijala je ‘Ono što je zdrav razum u Japanu, nije i u ostatku svijeta’. To nije potpuno drugačiji svijet, amerikanizirani su… S tri tisuće McDonaldsa u jednoj državi, nisi baš poseban, sa 7/11 kao najvećim lancem trgovina također nisu baš posebni, s J-pop glazbom, koja nije na engleskom, ali je pop, također…

S mangama i animama, crtanim filmovima i stripovima, koje su čista kopija Disneya također nisi tako poseban. Jedino si poseban zato što si dobio dvije atomske bombe, ali ne mrziš Amerikance”, rekao je Goran Milić.

O japanskom odnosu prema religiji, Milić je rekao da se rađaju kao šintoisti, što je njihova tradicionalna vjera.

“Žive kao agnostici, ili ateisti, jer ne vjeruju u jednoga boga, dakle život je racionalan, nije ‘božanski’, ali se ceremonijalno vjenčavaju baš kao katolici – velike svadbe, velike obitelji, i, konačno, umiru kao budisti, što znači da se kremiraju, a to je poseban ritual kako se kremiraju, ali i kako sačuvaju jednu ili dvije kosti iz kojih bi se možda moglo danas genetski obnoviti, ali vjerojatno im nije to bilo na umu u 15. stoljeću”, rekao je Milić.

Popularni hrvatski voditelj u Japanu je kušao sushi, tradicionalno japansko jelo koje se sastoji od pripremljene riže začinjene octom (poznate kao “shari”) kombinirane s različitim sastojcima, najčešće sirovom ribom, plodovima mora, povrćem i drugim dodacima.

Producentica serijala Sandra Basso ispričala je da se u početku opirao, da bi onda na kraju probao sushi kod jednog od najpoznatijih sushi majstora.”Bio je skeptičan, ali onda se čulo ‘mmmm”, rekla je Basso.

 

Ekipa je u Japanu pronašla hrvatski restoran.

“Tamo je pisalo da je zatvoren samo dva dana u godini, a da je inače otvoren. Ja kucam, a zatvoreno. Ne radi ponedjeljkom. To je ta logika, ističe da ne radi dva dana u godini, a malim slovima se dodaje da ne radi ponedjeljkom, a baš je bio ponedjeljak. Tako da nismo probali u Japanu jesti štrukle i puricu s mlincima”, dodao je Milić.

Milić i njegova ekipa također su ostali impresionirani japanskom disciplinom i preciznošću u svakodnevnom životu. Promet u Japanu funkcionira savršeno, bez nepotrebnih zastoja i, što je posebno zanimljivo, bez buke.

“Nepristojno je razgovarati na telefon u javnom prijevozu ili na ulici. Ljudi poštuju jedni druge do te mjere da ne ulaze u prostor drugoga,” objašnjava Basso, dodajući da je ta tišina i mir nešto na što se ekipa morala priviknuti.

Velika pomoć pri realizaciji serijala bio je Eduard Edo Katayama Tripković, sin hrvatskog oca i japanske majke. Njegovo poznavanje obje kulture bilo je neprocjenjivo za organizaciju i prevođenje tijekom snimanja.

“Bez njegove pomoći, mislim da bismo do kraja ostali ‘izgubljeni u prijevodu”, priznaje Basso, naglašavajući u emisiji “Dobro jutro, Hrvatska” koliko je važno bilo planirati sve unaprijed, jer Japanci ne ostavljaju ništa slučaju i preciznost im je ključna.

Megy M. /Fotro: hrt