Hrvati na Islandu: Auta ne zaključavamo, a mjesečno uštedim i 2.000 eura

Hrvati odlaze u Njemačku, Norvešku, Austriju, Irsku, a u zadnje vrijeme sve više njih se odlučuje za krajnji sjever – otočnu državu koja ima gotovo upola manje stanovnika od Zagreba.

Martina Validžić, autorica nove HRT-ove dokumentarno-putopisne serije Sretni gradovi, u drugoj epizodi odvela nas je na u Reykjavik i razgovarala s Hrvatima koji su otišli na Island.  Kažu da nisu požalili jer im ta zemlja pruža mir i sigurnost.

Kuhar Pavle Bubalo na Islandu radi dvije godine, nije krio oduševljenje tom zemljom. Iako čovjek na prvu ne bi spojio more i Dalmaciju s hladnim Islandom, Pavle ističe kako ga je privukla znatiželja.

Kako se snalazi Dalmatinac na hladnom Islandu?

– Mislio sam da volim snijeg i da će mi biti zanimljiv, a onda sam shvatio da ne volim snijeg, priznao je Martini.

Unatoč tome što ne voli snijeg, Reykjavik je, priznaje, zanimljiv grad koji pruža mir i sigurnost.

– Atmosfera na poslu mi je savršena, kolege su mi “ludilo”. Rekao bih, jedno selo, malo modernije selo. Mirno, tiho, ugodno i za živjeti savršeno, opisao je Pavle.

‘Mjesečno uštedim 2.000 eura’

– Ovdje se štedi, ako ste malo skromniji, ako niste prerastrošni, mjesečno se može spremiti i do 2.000 eura, priznaje Pavle.

Poslovni kolega, Zagrepčanin Siniša bio mu je prvi oslonac na poslu.

– Siniša je mislio da nikada u životu neće imati nekoga tko mu je drag, a da je iz Splita. Ali dogodilo se upravo suprotno, rekao je Pavle.

I Siniša otkriva da je Island vrlo siguran.

‘Ovdje ne zaključavamo vrata stanova i automobila’

– Moja obitelj uživa ovdje, i mala uživa u školi. Sigurno je, mogu je pustiti van a da se ne brinem da će joj se nešto dogoditi, govori Siniša. Otkrili su i jedan zanimljiv detalj – nikada ne zaključavaju vrata stanova i automobila.

Tomislav Magdić već 25 godina živi na tom izoliranom europskom otoku, a radi kao kuhar u restoranu Loki. Na Island ga je, kaže, doveo posao.

Kao menadžerica u restoranu u Hrvatskoj je do 2015. godine radila i gospođa Lidija Lopac.

– Htjela sam promijeniti posao, ali vidjela sam da u Hrvatskoj ne mogu samo tako promijeniti posao. Shvatila sam da moram van, rekla je.

– Skandinavske zemlje su mi se uvijek sviđale. Sjetila sam se kolege koji živi u Reykjaviku. Tada sam mu se javila, priča Lidija.

Iako se pribojavala da će je odbiti zbog godina, dočekali su je raširenih ruku.

– Kad sam došla, posao me već čekao, a nikada me nisu pitali ni koliko godina imam, govori Lidija.

R. I. /Foto: hrt