Krnići – Gana, od novinskog izreska do svjetske pozornice

Bilo je to vrijeme kada se nogomet još mogao sažeti u nekoliko redaka, crno-bijelu fotografiju i rezultat koji se pamti dulje od mnogo većih utakmica. U siječnju 1978. godine, na zelenoj stranici SN revije, među pričama iz velikog sportskog svijeta, svoje je mjesto našla jedna mala, gotovo filmska vijest: Krnići – Gana 8:1.

Krnići, malo dalmatinsko selo kod Konjevrata, nedaleko Šibenika, tada su imali tek nekoliko desetaka stanovnika. Nisu imali reflektore, tribine ni televizijske kamere. Imali su ono što je često bilo važnije: igralište, volju, mlade ljude, nekoliko starijih zaljubljenika u balun i onu posebnu seosku ozbiljnost kad se igra “protiv nekoga izvana”. A taj netko izvana bila je — Gana.

Ne reprezentacija, naravno, nego studenti iz prijateljske afričke zemlje, gosti koje su domaćini dočekali kako se u Dalmaciji dočekuje: najprije srdačno, zatim uz utakmicu, pa za stolom. Na terenu nije bilo puno diplomatskog opreza. Krnići su pobijedili 8:1.

U novinskom tekstu ostalo je zapisano da su gosti prvo upoznali domaće društvo “pršutom, janjetinom i vinom”, a zatim im je mreža napunjena golovima.

U momčadi su bili Mate, Joso, Zoran, Radoslav, Željko, Vinko, Joško, Neven, Ante… Imena koja zvuče kao sastav iz susjedstva, kao ljudi koje se može sresti ispred dućana, na rivi, u polju ili na nedjeljnoj utakmici. Nisu igrali za slavu, nego za selo. A selo je, barem toga dana, imalo svoju malu reprezentaciju.

Gotovo pola stoljeća kasnije, nogomet je otišao daleko. Rezultati se danas vrte na ekranima, pogoci se seciraju iz deset kutova, a svaka utakmica ima svoje analize, statistike i konferencije. Hrvatska reprezentacija slavila je protiv Gane 2:1 u posljednjoj utakmici grupne faze Svjetskog prvenstva, pogocima Petra Sučića i Nikole Vlašića, osvojila drugo mjesto u skupini i izborila nokaut-fazu. Velika scena, veliki ulog, velika pobjeda.

Ali negdje između ta dva rezultata — 8:1 u Konjevratima i 2:1 na svjetskoj pozornici — stane cijela povijest našeg nogometa. Od prašnjavih terena i seoskih turnira do stadiona na kojima se odlučuje sudbina reprezentacija. Od momaka koji su igrali poslije škole i posla, do profesionalaca čija imena obilaze svijet. Od novinskog izreska koji požuti u nečijoj ladici, do večeri koju pamte milijuni. I zato ova priča nije samo o Gani. Nije ni samo o Krnićima, ni samo o Hrvatskoj.

Ona je o onom čudesnom kontinuitetu nogometa: da se ista radost može dogoditi u našem malom selu i na velikom prvenstvu. Da gol u mreži uvijek digne ljude na noge, bilo da stoje uz ogradu igrališta ili pred televizorom. I da se neke pobjede, ma koliko skromno bile zabilježene, nikad zapravo ne izgube. Jer tko zna — možda je netko 1978. presavio tu stranicu SN revije, spremio je među stare papire i nasmijao se rezultatu: Krnići – Gana 8:1. A danas, kad Hrvatska opet pobijedi Ganu, samo mnogo službenije, mnogo glasnije i pred očima svijeta, taj stari izrezak odjednom više nije tek kuriozitet.

Postaje podsjetnik da nogomet pamti sve. I male utakmice. I velika prvenstva. I sela koja su, barem jednom, imala svojih 8:1 protiv svijeta.

R.I. /Foto: SN revija