Objavljen Plenkovićev dokument iz mladih dana: “Sad ste me oraspoložili”

Večernji list je objavio dokument iz vremena kad je hrvatski premijer Andrej Plenković imao 14 godina. Riječ  je o prvoj registraciji za Košarkaški klub Maksimir u Zagrebu.

Plenković je javnosti je poznat kao veliki obožavatelj košarke, a objavljeni dokument ga je obradovao: “Sad ste me oraspoložili. Pa od koga ste ovo dobili.”

Večernjak piše da nisu otkrili  izvor,  no to i nije toliko važno koliko bi, recimo, bilo vrijedno pronaći fotografiju s prve utakmice Veljka Mršića za Cibonu. A nekadašnji seniorski izbornik Hrvatske u Cibonu je stigao kao 15-godišnjak i navodno je svoju prvu utakmicu za vukove odigrao upravo protiv Maksimira i Andreja Plenkovića.

“Haklam samo kada sam ovdje, u Opatiji, preko ljeta. S njima to bude dvaput tjedno, što sveukupno znači šest puta.”  Jedan njegov haklerski partner je kazao da premijer ima školski šut.

“Nisam loš. Ovi moji dečki misle da ja nešto treniram u Zagrebu i ne vjeruju da je to samo ljetna šuterska sreća.”

Paze li njegovi haklerski suparnici da ga ne ozlijede? Ne bi bilo zgodno da nam premijer ispadne iz stroja na rekreacijskom haklu.

“Da, no pazim se i ja. Uostalom, to su prijateljski haklovi ljudi u zreloj dobi među kojima nema iskri i, ako bude kakvih snažnijih duela, to bude slučajnost”, rekao je jednom prilikom.

Dakle, ne igraju se u tim prigodama ratničke obrane?

“Ne, sve u svoje vrijeme. Uostalom, ima drugih terena gdje mi je situacija malo živahnija nego što je u rekreativnoj košarci”, kazao je premijer koji je dodao kako Vlada stalno ima ulaganja u domaći sport.

Mi stalno ta ulaganja povećavamo i u našem mandatu učinili smo za više od 100 posto u odnosu na zatečeno. Zato smo i spojili Središnji državni ured s Ministarstvom turizma jer ja držim da su turizam, sport i kultura dodatna vrijednost brendinga Hrvatske i na tome ćemo raditi”, kazao je Plenković.

 

Plenkovićev trener iz omladinskih dana, Umberto Piasevoli, za Slobodnu Dalmaciju je prija par godina ispričao:

“Bio sam iznimno mlad trener, istodobno i zagrebački student, uz to Zadranin, samo jedan od onih koji su inficirani tim sportom. Na treningu se potkraj sezone, preciznije 1985., pojavio Andrej Plenković.

Bio je to zapravo prelazak iz KK Maksimir, koji je godinama vodio Ilija Matijević, poslije poznati i priznati košarkaški sudac, u KK Centar, gdje sam trenirao kadetsku, potom juniorsku i seniorsku momčad”, prisjetio se Piasevoli i krenuo s pričom o tome kako je tko od poznatih pristizao pred njegovu dirigentsku palicu.

“Onda, a vidim i danas, veliki prijatelji bili su premijer Plenković i Krunoslav Katičić, glavni tajnik HDZ-a… Stoga mi je bilo logično da se na istom mjestu u slobodno vrijeme nalaze dva dječaka koja su voljela košarku.

Međutim, meni je u to vrijeme na jednom treningu u oko upala zgodna plavuša koja je za ruku držala svoga sina. Tek su mi poslije rekli kako je riječ o Nevenki Košutić, odnosno kćerki dr. Franje Tuđmana, kasnije predsjednika Hrvatske. Uz nju je bio sin Dejan, kojeg sam uspio dovesti i do seniorske momčadi Centra”, priča Umberto, koji nije imao milosti za sinove ili unuke ljudi s titulama.

“Košutića sam jednom trostruko kaznio za neposlušnost pa me bilo strah da će, kad odraste i sjeti se te priče, sve prenijeti djedu Franji. Dugo mi je bilo neugodno”, nasmijao se Piasevoli, istaknuvši kako se u to vrijeme Plenković i Košutić nisu poznavali, jedino su dijelili istu svlačionicu.

 

Može li se iz toga doba premijeru pripisivati nekakva sebičnost ili slično u čemu je odskakao od ostalih?

“Ne, riječ je o jednom mirnom i stabilnom dječaku koji je nadasve volio košarku, međutim, nije zagrizao u onoj mjeri koliko je možda trebao. Doista je bio discipliniran, ne samo on, nego i drugi. Nikad neću zaboraviti jednog među njima, nažalost, tragično je preminuo, Nevena Stojnića, zagrebačko dijete, koji uz sve svoje mogućnosti u igri nikad nije htio u Cibonu, radije je trenirao s nama u Centru.”

Koliko su se Plenkovićevi roditelji, jednako i drugi, zanimali za sport koji im djeca treniraju?

“Možda neki neće vjerovati, ali ne mogu kazati nego samo istinu: za razliku od današnjih pritisaka, kojih ima ne samo u košarci nego i drugim sportovima, nitko nije ni jednom riječju utjecao na mene. A zašto? Jer su bili realni! Nisu se vodili svojim položajem u društvu, nego im je najbitnije bilo da se njihova djeca zdravo razvijaju te istodobno vode brigu o svojem školovanju. I ništa više od toga.”

Prije neku godinu imali ste nenadani susret s Plenkovićem, vašim bivšim igračem. Kako je protekao?

“Bilo je to u vrijeme Davis cupa na Višnjiku. Andrej je, umjesto u VIP salon, sjeo ispred kafića, brzo sam ga ugledao i prišao mu s pitanjem: Sjećate li me se, premijeru? Nije mu trebalo puno, odmah me je prepoznao, krenuli smo se rukovati, ali su odmah reagirali ljudi zaduženi za njegovu sigurnost. Odmah im je rekao da mogu biti mirni.

Pozdravili smo se i malo porazgovarali o starim dobrim vremenima i svatko je otišao na svoju stranu, uz premijerovo obećanje kako će nazočiti jednom od susreta te njegove generacije i drugih koje sam trenirao u Centru.”

Megy M. /Foto: VL