Potresna ispovijest Jadranke Kosor, u suzama govorila o ocu, očuhu i zlostavljanju

U srijedu je na Hrvatskoj radioteleviziji prikazana iznimno potresna epizoda pod nazivom “Samo jedan valcer” iz dokumentarnog serijala “Varoški amarcord”, u kojoj je bivša hrvatska premijerka Jadranka Kosor otvoreno progovorila o teškom i traumatičnom djetinjstvu.

Gotovo cijelo vrijeme govora bila je na rubu suza, a tek bi povremenim osmijehom pokušala prikriti emocije koje su navirale dok je iznosila detalje koji rijetko koga mogu ostaviti ravnodušnim.

Prisjetila se kako je njezina majka pohađala učiteljsku školu u Čakovcu, gdje je upoznala njezina oca, tadašnjeg profesora kojemu je to bilo prvo radno mjesto. Njezin otac bio je profesor njezinoj majci dok je pohađala Učiteljsku školu u Čakovcu.

To mu je bilo prvo radno mjesto, a prema njezinim riječima, otac se odmah zaljubio u njezinu majku, dok ona taj odnos u početku nije doživljavala jednako ozbiljno. “Nećeš maturirati ako se ne udaš za mene”, rekao joj je jednom prilikom, čime je započela njihova zajednička priča, a ubrzo nakon toga rodila se i Jadranka Kosor.

Već sa šest mjeseci života roditelji su je, zbog problema u braku, poslali baki u Lipik.

Od tada sam živjela sama s bakom u Lipiku, jer je majka ostala u Međimurju zbog posla. Posjećivala me dva, tri puta godišnje do sedme ili osme godine. Otac nije htio čuti za mene…

Obiteljska situacija bila je iznimno teška, otac je fizički zlostavljao njezinu majku, zbog čega je ona, kako je Kosor ispričala, u jednom trenutku poželjela nestati s ovoga svijeta. “Vrlo brzo ta pregolema ljubav je završila krahom”, kazala je.

Majka je zahtjev za razvod podnijela kada je Kosor imala dvije godine. “To je bio posljednji trenutak kada je vidjela oca. Dakle, ja ga se ne sjećam”, rekla je, dodajući kako je od najranijih dana osjećala snažnu potrebu za očinskom figurom i duboko patila zbog njegova izostanka.

“Od tada sam živjela sama s bakom u Lipiku, jer je majka ostala u Međimurju zbog posla. Posjećivala me dva, tri puta godišnje do sedme ili osme godine. Otac nije htio čuti za mene…”

U Lipiku je bila jedino dijete razvedenih roditelja, što ju je učinilo metom vršnjačkog nasilja. Maltretiranje je trajalo sve dok se nije fizički sukobila s jednim dječakom, kojemu je, kako sama tvrdi, gotovo izbila oko. Nakon toga su napadi prestali. Njezina majka pridružila joj se tek kasnije, kada je Kosor imala sedam godina, s obzirom na to da ranije nije mogla dobiti premještaj u službi kao učiteljica.

U susjedstvu su živjeli u neposrednoj blizini žene s ozbiljnim psihičkim problemima, čiji su se zidovi kuća doslovno dodirivali. Ta je žena često prijetila, a jednom je prilikom Kosor dočekala ispred škole s velikim mesarskim nožem, vičući da će je zaklati.

Prestravljena djevojčica potrčala je kući dozivajući majku i baku, a u posljednji trenutak spasila ju je majka koja je nasrnula na napadačicu i počela je udarati letvom. Kada je imala osam godina, njezina majka ponovno se udala. Kosor je, kako kaže, silno željela prihvatiti očuha jer joj je nedostajala očinska figura.

“Ali sam od prve sekunde znala da je to loš čovjek“, rekla je. I taj je muškarac bio nasilan prema njezinoj majci, do te mjere da je jednom prilikom, dok ju je gušio, Kosoričina baka intervenirala s nožem u ruci kako bi je spasila. “U tom mom djetinjstvu ti su noževi sijevali”, prisjetila se.

Posebno bolno sjećanje vezano je uz njezinu kujicu, veliku mješanku Lolu. Nakon što je pas okotio mlade, počeo je krasti jaja po susjedstvu, što je očuha silno razljutilo. Jednog dana odveo ju je u lov iz kojeg se više nikada nije vratila. Kada se vratio kući noseći mrtve zečeve, na njezino pitanje gdje je Lola odgovorio je: “Ubio sam je u šumi. Neće meni psi krasti jaja po susjedstvu da se meni ljudi žale.”

“Ja sam ga tad pogledala, kao djevojčica od osam godina i rekla sam: ‘Ja s tobom više nikad u životu neću razgovarati’ I tako je i bilo”, ispričala je.

Godinama kasnije, kada je imala 14 godina, doživjela je još jedan traumatičan trenutak, ostala je sama s očuhom u kući, a on joj se uvukao u krevet. Uspjela je pobjeći, istrčala je van u spavaćici i odmah rekla majci da taj čovjek mora napustiti njihov dom. Umjesto da odmah zaštiti kćer, majka je počela plakati, no Kosor je postavila jasan ultimatum, ili ona ili očuh. Izbacila mu je stvari u dvorište i time je njihova priča s njim završila.

Nakon svega, majka se ozbiljno razboljela, ukočila se od stresa i mjesecima bila prikovana za krevet, istovremeno moleći Jadranku da vrati tog muškarca. No ona nije popustila.

“Nikad svojoj majci nisam ništa zamjerila. Nikad nismo bile toliko bliske da bismo mogle razgovarati o stvarima koje nas muče”, rekla je, dodajući kako su i majka i baka znale što joj se dogodilo, ali joj nisu pružile potrebnu podršku.

U serijalu je otkrila i kako je još kao sedmogodišnja djevojčica potajno počela pisati pisma ocu. Samo je poštaru povjerila svoju tajnu i iščekivanje odgovora. Kada je jednog dana poštar donio veliku žutu kuvertu, pomislila je da joj je otac napokon odgovorio. Sakrila se u mračnu sobu kako je baka ne bi vidjela, no iz kuverte su ispala sva njezina pisma – neotvorena i vraćena. Tog trenutka prisjetila se kroz suze.

Još mu je jednom pisala, nudeći dogovor: da dođe na njezinu maturalnu večer i s njom otpleše valcer, nakon čega mu se više nikada neće javiti. Nije se pojavio.

Otac je o svojoj kćeri javno progovorio samo jednom, kada je postala predsjednica Vlade. Tada su se novinari okupili pred njegovom kućom u Čakovcu, no on ih je ignorirao sve dok, na inzistiranje jedne novinarke, nije kratko rekao: “O toj osobi ne želim govoriti.”

Megy M. /Foto: FaH