Sandra Bagarić ispričala tučnjavu zbog sestre: ‘Danas bi to bilo jako kažnjivo’

Sandra Bagarić  na Instagramuje objavila fotografijama s mlađom sestrom Sanjom. Uz slike s odmora, podijelila je anegdotu koju je ispričala Sanja, o događaju iz Zenice 1983. godine.

Moja seka kad god hoće reći koliko ja nju volim i zaštitnički se ponašam ispriča priču o Rukiju sa puno humora i osmijehom divljenja.

– Ukratko Rukija (žensko ime u Bosni) je nasrnula na moju sestru, seka i Rukijina sestra Sadbera su se sporječkale…

Rukija je, pričalo se, imala crni pojas, to joj je davalo osjećaj moći i mističnosti. Ja sam bila tada žilavo dijete, ali uvijek brzo i nepredvidivo. Prema svojoj seki sam imala izrazito zaštitničke porive, da li urođeno ili zato sto sam slušala: ti si starija, odgovornija i moraš brinuti za sestru.

Seka Sanja je mlađa 3 godine, to je meni davalo osjećaj bitnosti i važnosti. Ukratko, po priči moje sestre i očevidaca tog događaja, ja sam zaskočila Rukiju, mi smo se nešto poćuškale i ja sam nju prebila

(istukla) kako kaže moja sestra i valjda izašla iz tog fajta kao heroina, netko tko je Rukiji skinuo lentu nepobjedive u dvorištu – prepričava Sandra.

Pritom je stekla titulu ‘neustrašive’ i postala heroina dvorišta:

– Sve su to naravno gledala i druga djeca koja su se igrala ispred zgrade (nekadu su se djeca igrala ispred zgrade), a mobitel je bio zazivanje mladunaca uspaničenih majki s prozora i balkona.

Da skratimo, ja sam u dvorištu dobila titulu neustrašive, jer suprotstavila sam se Crnom pojasu a, kako ni ona to nije očekivala, u brzini sam je zaskočila i svladala – tvrdi Sandra, pa stavlja situaciju u kontekst današnjeg vremena:

– Danas bi takvo ponašanje bilo krajnje neprimjereno sankcionirano i radila bi se dijagnostika u svim spektrima psihologije, pripisivalo bi se to nacionalnoj netrpeljivosti, analizirali bi nam roditelje, brojali krvna zrnca, u odgoju tražili korijen takvog ponašanja, a ustvari to je bio samo nagon, instikt da zaštitim svoju seku. Dakle poruka svima – ne diraj mi seku, prebit ću te – poručuje pjevačica uz nasmijane emotikone.

Sandra je sa sestrom Sanjom i roditeljima (otac Božo, rođen u Duvnu, gdje je znan kao Božo Crnogorkin, bio je visoki djelatnik Udbe) rodnu Bosnu i Hercegovinu napustila 1992. godine, a jednom prilikom je prisjećajući se ratnih godina ispričala:

– Moji roditelji, sestra Sanja i ja 1992. smo napustili BiH, iz doma doslovce otišli s ručnom prtljagom, sretni što smo živi i zdravi, na okupu, ali…

Zahvalna sam roditeljima što su organizirali da se životi sestre i mene nastave što bezbolnije, što su traumu dolaska u novu sredinu učinili prihvatljivom. Bolno mi je bilo gledati ih kako se trude priskrbiti nam za normalan život.

Ipak, duh Bosne je u meni, u svakoj mojoj rečenici, intonaciji, sočnosti jezika, beharu, intenzivnim okusima, muzici, humoru…

Njezina mlađa sestra Sanja u braku je s bosanskohercegovačkim političarom Damirom Arnautom koji je sada ambasador BiH u Nemačkoj, a radila je kao voditeljica i urednica u redakciji Informativnog programa BHT-a.

Prije toga Sanja je radila i kao savjetnica za medije Harisa Silajdžića te glasnogovornica Međunarodnog aerodroma Sarajevo.

D. M./Foto: pxll