Ja sam Mislav Kontić, imam 19 godina. Ne želim ići van, ali ne želim ni biti gladan!

Ja sam Mislav Kontić imam 19 godina. Želim da se moja poruka čuje. Hrvatska ne smije biti država u kojoj će se živjeti do 18 godine a onda bježati van. Ne želim ići van ali ne želim ni biti gladan.

Mladi ljudi idu širom svijeta i svoj rad svoje znanje i svoj trud daju Njemačkoj, Irskoj, Kanadi…umjesto da to daju svojoj vlastitoj državi! Zemlja je krvlju obranjena da bi mi mladi živjeli u njoj a ne da bi bježali iz nje.

Želim da me netko više primi u svoj ured da vam predstavim svoje ideje o otvaranju novih radnih mjesta.

ZEMLJO MOJA

Zemljo moja, ne želim ići
Tu mi je srce, tu je život moj
Ako ikad odem, ti zamnom viči
I vratit ću se brzo u zagrljaj tvoj

Zemljo moja, za tebe se molim
Da budeš ono što si nekad bila
Zemljo moja najviše te volim
Ja kad padam ti mi daješ krila

Zemljo moja, branili te mnogi
Hrabro su zemljo, za slobodu pali
A sada njihovu djecu, politika goni
Uzeli nam sunce, a oblake nam dali

Zemljo moja, probudi se više
Ja sam dijete tvoje i to ću uvijek biti
Donesi nam sunce i otjeraj ove kiše
Ne želim u svojoj zemlji nikome sluga biti

Zemljo moja, ovo sve ti pišem
Da znaš da o tebi mislim često
Do posljednjeh daha ja za tebe dišem
U srcu mome uvijek imaš mjesto

Zemljo moja nemoj tužna biti
Bog nam te je dao u zamjenu za raj
Nikad nečeš pasti, tvoj barjak će se viti
Ti si kao roman, kojem ne znam kraj

Zemljo moja, borim se za bolje sutra
Želim uvijek ostati u krilu tvom
Jer ako ikad odem, plakati će jutra
Imati ću kuću, ali ne i dom

Zemljo moja, sada moram ići
Opet tebi pjesmu pišem, ne znam joj ni broj
Nadam se da će do tvoga srca stići
Zemljo moja, ti si ponos moj!

 

M. Kontić/Foto:facebook MK