Anatomija političkog kameleona – boje mijenja brže od semafora

Među navijačima Hajduka slavit će bi Livaju, a sucu spominjati seks, majku i domaće životinje, među Boysima će vrištati da je bio penal za Modre, među nacistima hvaliti Hitlerove Autobahnove i “ekonomsko čudo” iz 1933., među komunistima slaviti Tita i Orjunu, a među homićima bi izvadio pimpek i mlatarao okolo.

Postoje političari koji imaju stav. Postoje političari koji imaju dva stava. A postoje i oni koji imaju — asortiman.

To su oni rijetki primjerci političke faune koji se ne mijenjaju zbog pritiska, anketa ili međunarodne situacije, nego zbog publike. Publika je njihov kompas, njihova ideologija, njihova meteorologija. Ako publika puše s juga, oni su jug. Ako publika puše s istoka, oni su istok. Ako publika puše u tri smjera odjednom — oni se podijele na tri verzije sebe i svaka ode na svoju stranu.

Takav političar ne govori ono što misli. On govori ono što publika misli da on misli. To je viša razina političke akrobatike, nešto između diplomacije, pantomime i stend-up komičara.

U jednoj dvorani može biti povjesničar, u drugoj revolucionar, u trećoj moralni autoritet, a u četvrtoj — sve troje istovremeno, samo u različitim tonovima ali uvijek s istim osmijehom.

Najzanimljivije je što takvi političari nikada ne vide kontradikciju. Za njih je svaka izjava istinita u trenutku kad je izrečena. Ako se sutra pojavi suprotna publika, pojavit će se i suprotna istina. To neće  doživjeti kao promjenu stava nego kao prilagodba tržištu. To nije politička transformacija – to je politička evolucija u realnom vremenu.

Među navijačima Hajduka slavit će bi Livaju, a sucu spominjati seks, majku i domaće životinje, među Boysima će vrištati da je bio penal za Dinamo, među nacistima hvaliti Hitlerove Autobahnove i “ekonomsko čudo” iz 1933., među komunistima slaviti Tita i Orjunu, a među homićima bi izvadio pimpek i mlatarao okolo.

To je posebna vrsta talenta. Ne uči se u školi, ne dobiva se diplomom. To se razvija dugogodišnjim iskustvom, praksom i finim sluhom za to tko sjedi u prvom redu.

A publika? Publika se mijenja. I političar se mijenja s njom. Jedino što ostaje isto jest – transformacija.

M. Marković /Foto: YOuTube