Na 35. obljetnicu zatočeništva i povijesnog pothvata dostave oružja Hrvatskoj, Kikaš predstavlja dokumentarni film „Od kralja Tomislava do danas“, monumentalni prikaz 1100 godina hrvatskoga kraljevstva
Anton Kikaš na samom je početku Domovinskog rata pokušao učiniti nemoguće za spas Hrvatske, vođen čistom i bezuvjetnom ljubavlju prema Domovini. Njegov junački čin izgledao je kao preslikan iz napetog holivudskog akcijskog filma, ali u njemu nije bilo glume, nego samo nevjerojatna hrabrost.
Kikaš je bio zaokupljen avionskom dostavom oružja iz Južne Afrike, jer ga je Hrvatska očajnički trebala za obranu od velikosrpskog agresora. U kolovozu 1991. Hrvatska je krvarila pod brutalnim napadima, a njezini sinovi i kćeri išli su u boj gotovo goloruki, jer je Savez komunista Hrvatske u svibnju 1990., uoči uspostave prvog Sabora RH, dopustio JNA da isprazni sva skladišta naoružanja Teritorijalne obrane.
Ovaj uspješni hrvatski poduzetnik iz Kanade, koji se bavio projektiranjem novih naselja, odlučio je uzeti sudbinu svog naroda u vlastite ruke. Vođen neopisivim domoljubnim žarom po kojem je već bio poznat, osmislio je plan kakav dotad nitko nije imao petlje ni zamisliti.
S financijskim doprinosom hrvatske zajednice Toronta, Anton je krenuo u misiju kupnje i dostave oružja kao poklona MUP-u i Zboru narodne garde. Radilo se o više od 18 tona pješačkog i protuoklopnog oružja te milijunima komada streljiva koji su trebali spasiti tisuće mladih života na bojištima.
Kako bi bio siguran da će dragocjeni teret stići do onih koji krvare na prvoj crti obrane, Kikaš je napravio aranžman s profesionalnim britanskim trgovcem oružja koji je potom unajmio zrakoplov Boeing 707 Cargo kompanije Uganda Airlines. Bez trunke oklijevanja, Kikaš je krenuo na smrtonosno opasan put prema Hrvatskoj, odnosno prema Ljubljani, kako je MUP odredio. U Boeingu, osim pilota i pet članova posade, bio je samo jedan putnik – Anton Kikaš.
Cijela misija, koja je trajala deset dana, odvijala se na tri kontinenta: američkom, europskom i afričkom. Kikaš je poletio iz Toronta. U Beču su ga čekali austrijski trgovci oružjem s kojima je ranije dogovorio nabavku. Drugi dan odvezli su ga u Frankfurt i upoznali s britanskim partnerom, s kojim je istog dana odletio u Johannesburg.
Osam dana trajale su pripreme oko oružja i aviona, uključujući i cjelokupnu isplatu, prije polijetanja za Ljubljanu. Sve je teklo po planu do sudbonosnog 31. kolovoza 1991. Umjesto sigurnog slijetanja u Ljubljani, zbog pogreške pilota, zrakoplov su u hrvatskom zračnom prostoru presrela dva jugoslavenska MiG-a 21 koja su u pet ujutro poletjela iz Pule i prisilila pilota da sleti na zagrebački Pleso, koji je tada još bio pod kontrolom agresorske vojske.
Dok su organizatori slijetanja i šleperi za prijevoz oružja čekali u Ljubljani, nada se pretvorila u dramu, a Kikaš se našao oči u oči s ljudima koji su željeli uništiti sve što je hrvatsko. Čak su pokušali oteti i prisvojiti dio hrvatskog teritorija koji joj pripada od stoljeća sedmog.
Ovaj nevjerojatni i potresni povijesni događaj duboko je dirnuo srca svih Hrvata. Mnogi su se molili za njegovu sudbinu, a braniteljima je dao novu motivaciju da s još većim žarom nastave borbu. Poduhvat je odjeknuo i izvan Hrvatske, jer su ga zabilježile ugledne novine Die Welt, Chicago Tribune, Maclean’s Magazine, japanski mediji i mnogi drugi, koji su Antona opisali kao nacionalnog junaka.
Redatelj Jakov Sedlar snimio je i zapaženi dokumentarni film „Nisam se bojao umrijeti”, dostupan na YouTubeu. Naslov savršeno opisuje Kikaševo srce, spremno staviti život na kocku zbog ideala.
Kada se danas gledaju snimke uhićenja na Plesu, čovjeku se stisne grlo, ali proradi ponos. Iz zrakoplova, okružen neprijateljskim dugim cijevima, Anton Kikaš sišao je uzdignute glave, s prkosom koji nijedno oružje nije moglo slomiti. Njegov pogled poručivao je: „Ubijte me, za moju Domovinu sam spreman umrijeti, jer ona će vječno živjeti!“
Kikaš je odmah nakon uhićenja pretučen i mučen, sa slomljenim rebrima prebačen u ćeliju vojnog zatvora u Beogradu, gdje je počeo njegov tromjesečni hod po mučilištu. Prošao je kroz nezamislive torture i psihička slamanja, ali nije odavao nijednu tajnu. Njegovo srce ostalo je tvrđe od zatvorskih zidina.
Nakon tri mjeseca agonije i neizvjesnosti, na dan svete Katarine, 25. studenoga 1991., ugledao je svjetlost dana. Razmijenjen je za zarobljenog generala JNA Milana Aksentijevića. Ovakvi podvizi trebali bi se s ponosom prepričavati u školama, učeći mlade što znači istinska žrtva i domoljublje.
Na tiskovnoj konferenciji po povratku u Kanadu, na pitanje bi li ponovo to učinio, Kikaš je odgovorio zavjetom: „Ako bi Kanadu napao vanjski agresor, ponovo bih to učinio, kao što sam učinio za svoju domovinu Hrvatsku.“
Biskup Juraj Jezerinac jednom je rekao: „Anton je renesansni čovjek. Pun pozitivnog duha, uzvišenih ideja i uvijek odlučan ispuniti svoje ciljeve. Njegova ljubav prema čovječanstvu je vrhunac njegove iznimne ostavštine.“
Nakon pakla u ćeliji, ovaj skromni hrvatski vitez nastavio je humanitarni rad, pomažući obiteljima koje su izgubile svoje najmilije i svima kojima je pomoć bila najpotrebnija. Prije 13 godina postao je urednikom i producentom hrvatskog tjednog televizijskog programa Croatica TV na kanadskoj televiziji.
Za svoj junački čin primio je visoko hrvatsko državno odličje Red kneza Domagoja s ogrlicom. No on najbolje zna da se ljubav prema Domovini ne može izmjeriti priznanjima ni odličjima. Najveće svjedočanstvo njegova čina zapisano je u vječnu zahvalnost hrvatskih branitelja i u kolektivno sjećanje hrvatskog naroda, koji pamti tko je bio na braniku Domovine kada se rađala suverena i samostalna Republika Hrvatska.
Povijest će ispisati mnoga imena, ali junak ovakvog kova, spreman umrijeti s osmijehom ponosa i prkosa, rađa se samo jednom. Anton Kikaš bio je i ostao jedinstven simbol hrvatske opstojnosti.
Uz neumorne aktivnosti na promicanju istine o Hrvatskoj i hrvatskom narodu, danas, na 35. obljetnicu zatočeništva i pomoći napadnutoj Domovini, ponosan je na realizaciju povijesnog dokumentarnog filma “Od kralja Tomislava do danas”.
Film obuhvaća 1100 godina hrvatske povijesti i prezentira najznačajnije spomenike hrvatske kulturne baštine kroz autentične artefakte i znamenite dokumente. Dokaz je kontinuiteta hrvatske državotvorne ideje, koja je u cijelosti ostvarena 8. listopada 1991. odlukom Hrvatskog sabora o proglašenju Republike Hrvatske samostalnom i suverenom državom.
Premijera filma bit će u Zagrebu 23. rujna 2026. u 19 sati u CineStar Branimir Centar. Ulaz je slobodan.
Mladen Pavković/Foto: YT
Saborski zastupnik Domovinskog pokreta Stipo Mlinarić žestoko je na Facebooku prozvao predsjednika SDSS-a Milorada Pupovca zbog sudbine nestalih hrvatskih branitelja i…
Vlasnik ekskluzivnih televizijskih prava na meč, DAZN, na društvenim mrežama objavio je snimku završnice senzacionalnog…
Dramatične svene vidjeli smo nakon meča Filipa Hrgovića i Mosesa Itaumae. Britanskog boksača nakon nokauta…
Komentiraj