Bianca Matković: Sjećam se Škore dok je bio član HDZ-a. Tada nije bio desničar

Nekad su je zvali najmoćnija žena Hrvatske. Bila je šefica ureda premijera Ive Sanadera, saborska zastupnica pa članica Vlade RH u mandatu Jadranke Kosor (ministrica bez portfelja).  danas je vlasnica tvrtke za poslovni i medijski konzalting, savjetuje političare kako komunicirati i postići što bolji izborni rezultat.

Bila je angažirana i u upravo završenoj kampanji, radila je, kako kaže, za jednu listu u trećoj izbornoj jedinici, a pomagala nekim prijateljima iz HDZ-a. U razgovoru za Novi list  kaže da je dalje je članica HDZ-a i stoga ne pokušava za sebe tvrditi da je nezavisna analitičarka.

– Ne mogu reći da sam nezavisna kad sam u HDZ-u.

Ima u Hrvatskoj dosta ljudi koji glume da su nezavisni analitičari iako to uopće nisu

– Točno se zna tko je od onih koji se bave političkim marketingom poput mene, opredijeljen više lijevo ili desno. Članica sam HDZ-a više od 20 godina i od toga ne bježim. Imala sam 16 godina aktivnu političku karijeru.

Koliko vam u sadašnjem poslu znači to što ste upoznati s tim kako politika točno funkcionira?

– Uvijek ističem da nisam sigurna kako političare može savjetovati netko tko ne zna kako je to biti na drugoj strani, tko ne zna kako je to kada mediji stvaraju percepciju o tebi. Mislim da je moja prednost to što dobro znam kako je to kada političari imaju grč u želucu. Stručnjaci za politički marketing koji su samo znanstvenici, ili bez osobnog političkog iskustva, mogu znati svu teoriju, ali nisu nikad osjetili grč u želucu koji ima osoba kojoj trebaju pomoći u kriznom komuniciranju. Ja sam tih grčeva, hvala na pitanju, imala dovoljno i sada s odmakom znam kada sam u takvim situacijama dobro reagirala u javnosti, a kada nisam. Naučila sam na vlastitoj koži, a to je najbolja škola. Također, 16 godina aktivne politike, od čega osam u Vladi, daje mi veliko iskustvo, znanje i razumijevanje politike, lakše predviđam određene procese u politici. Nije isto plivati u dubokoj i nemirnoj vodi ili gledati s obale kako netko pliva.

Iza nas su jedni unikatni parlamentarni izbori.

– Apsolutno, nitko nije očekivao ovu pandemiju. Ali, dobro je da su ti izbori održani sada jer mislim da nas najesen očekuje drugi val koronavirusa s težim simptomima bolesti.

No, najodgovorniji ljudi govore da svejedno novog zatvaranja neće biti, pa su se onda izbori mogli organizirati i u listopadu ili studenom.

– Drugog lockdowna neće biti jer ga naše gospodarstvo ne bi podnijelo. To, međutim, ne znači da će dopuštena biti velika javna okupljanja ili da određene mjere za veću zaštitu neće biti na snazi.

Ni u ovoj kampanji nije bilo većih okupljanja.

– Bilo ih je u izbornoj noći i na nekim biralištima, a i prilikom predaje lista.

Kako bilo, HDZ je imao razloga vjerovati da je pravi trenutak za izbore, da će na njima profitirati zbog načina na koji su upravljali državom u proteklim mjesecima.

– To je bila jako dobra politička procjena.

Ispostavilo se na kraju da jest, ali nakon što su u svibnju ukinute ograničavajuće mjere, građani su, jer je dnevno bilo malo slučajeva zaraze, brzo zaboravili koronu.Vili Beroš i ostali zaduženi za suzbijanje epidemije pali su u drugi plan.

– Ljudi, što je razumljivo, žele biti komotni, a lockdown je bio neprirodna situacija za sve nas. Mislilo se da je opasnost prošla i prebrzo smo se svi opustili.

Tih tjedana se HDZ-ova kampanja nije dobro odvijala, pogotovo kad je još iskrsnula korupcijska afera HDZ-ove državne tajnice Josipe Rimac.

– Ne mislim da je kampanja HDZ-a na početku bila u problemima.

Nikako ne može biti pozitivno kada se nekoj stranci u izbornoj kampanji dogodi takva afera koja je danima bila u fokusu javnosti.

– Neka institucije rade svoj posao. Ovakvo se nešto moglo dogoditi i usred mandata Vlade. Nije to sigurno bilo ugodno za HDZ, ali, kao što se vidi, taj slučaj nije utjecao na izborne rezultate. To znači da je povjerenje birača u premijera Andreja Plenkovića i članove HDZ-a koji su vodili Vladu bilo puno veće od ovog skandala.

Naravno, za Josipu Rimac vrijedi presumpcija nevinosti. Nažalost, naš narod to često zaboravlja. Uvijek se traži nečija krivnja i proglašava ljude krivima i bez pravomoćne presude. To puno govori o društvu.

Činjenica je da je HDZ postigao odličan rezultat, ali pitanje je kako bi to završilo da se dva tjedna prije izbora nije vratila korona, a s njom i Beroš i ostali u prvi plan.

– Bili su oni cijelo vrijeme tu, ali ne baš svaki dan. I mislim da su ljudi pratili rad Nacionalnog stožera čitavo vrijeme.

Nakon što ponovno počinje rasti broj novozaraženih, medijima je Stožer opet zadominirao svaki dan. Posljednjih petnaestak dana kampanje sve se vrtjelo oko korone i to je neizbježno pomoglo HDZ-u na izborima.

– Nacionalni stožer je od prvog dana dobro odrađivao svoj posao. Svi su im to priznali. I kad se korona vratila, nastavili su taj posao.

Zašto bi se onda percipiralo da je povratak korone pomogao HDZ-u? 

– Poklopilo se, ali, ponavljam, sve mjere i upute što ih je donosio Stožer bile su dobre, ljudi su ih se pridržavali. Osobno mislim da se Nacionalni stožer i svi ljudi u zdravstvenom sustavu odlično bore za zdravlje naroda i da su svojim radom zaslužni što je izbjegnut najcrnji scenariji poput Italije ili Španjolske.

Čovjek koji je u strahu sklon je slušati što mu vlasti kažu. HDZ je prošle godine imao slab rezultat na europskim izborima, njihova je predsjednička kandidatkinja izgubila i nije se uopće činilo da će trijumfirati na parlamentarnim izborima. Lako je moguće da bez te korone Andrej Plenković više ne bi bio predsjednik Vlade.

– Nije samo korona, Vlada je i spasila koncern Agrokor i tako brojna radna mjesta, povećane su plaće, stabilizirane državne financije… Ukupan je mandat Vlade bio dobro odrađen. Ako se misli da je doista korona održala HDZ na vlasti, onda to govori da su građani zaključili da su Plenković i HDZ za vođenje države u ovoj krizi puno bolje rješenje nego Davor Bernardić i SDP.

U HDZ-u i Andreju Plenkoviću su prepoznali odgovornost za narod i liderstvo u takvim situacijama.

​Slažem se, građani su, barem oni koji su glasovali, to rekli na ovim izborima. Bernardić je javno širio veliki optimizam. Kakva je bila kampanja Restart koalicije?

– Bili su previše negativistički. Kampanja im je u cijelosti bila negativna, a Bernardićeve izjave vrlo nesmotrene, čak nekulturne, a ljudi to ne vole.

Što je on trebao pozitivno reći?

– Trebao je reći što bi on napravio ako bi došao u poziciju da obnaša vlast. Trebao je reći kakvu Hrvatsku zamišlja, a ne da se na plakatima Restart koalicije spominjalo fašiste bez imenovanja tko su oni. Je li fašist onaj tko izvjesi hrvatsku zastavu na Dan državnosti i stavlja ruku na srce dok svira naša himna? Ne bih se s tim složila i apsolutno sam protiv takvih etiketiranja.

Nemam pojma tko su im bili ti fašisti?

– Nisu to znali ni birači i članovi SDP-a i zato ih je dio na izborima bojkotirao vlastitu stranku. Odašiljali su negativne ili uvredljive poruke i to nije za njih moglo dobro završiti.

Bernardić se pokazao vrlo spretnim u održavanju na čelu SDP-a, u uvjetima kada su ga mnogi htjeli srušiti, ali javno djelovanje bilo mu je puno slabija strana.

– Nije samo Bernardić griješio u kampanji, radili su to i drugi iz SDP-a. Ali, prvi put je on sada bio frontman, to nije bio u kampanjama za europske i predsjedničke izbore. Sada je Bernardić bio isturen i loše je to radio. Sjetimo se samo kako je vrijeđao predsjednika Sabora. To je neprihvatljivo, nekulturno i tako čelnik oporbe ne bi trebao komunicirati u javnom prostoru.

Mislim da je Bernardićev najveći problem bio što nije kod ljudi izazivao nikakve emocije, jednostavno ga se nije doživljavalo?

– Izazivao je emocije prilikom sučeljavanja s Plenkovićem, kad su ga ljudi žalili. Krivo su ga savjetovali da maše s onim papirima, pravi lider ne čita s papira, a na drugom sučeljavanju se Bernardić malo pogubio i Plenković je bio puno bolji i uvjerljiviji.

To sučeljavanje dva dana prije izbora bilo je presudno, ono je donijelo ovakav rezultat. U prvom sučeljavanju Bernardić je napadao, a Plenković mu je pristupao svisoka i to je izgledalo loše za obojicu. Meni je prvo sučeljavanje bilo teško gledljivo.

Može li se za Plenkovića reći da je karizmatičan političar?

– Plenković je odgovoran, sistematičan političar i politički lider. Na primjer Angela Merkel je liderica i uspješna premijerka, ali nema karizmu. Nema danas na svjetskoj sceni puno političara s karizmom.

Kako se manifestira to Plenkovićevo liderstvo?

– Stabilizirao je HDZ, smjestio ga na centar, desni centar gdje i pripada, kroz demokratske izbore riješio se konkurencije u stranci, uspješno je kao premijer vodio nekoliko teških kriza. Ne može mu se osporiti da on to dobro radi. Meni je highlight njegovog prvog mandata bila smjena Mostovih ministara, kad je pokazao da HDZ nikad neće biti predmetom ucjene bilo koje opcije. Ako ste u Vladi, logično je da sudjelujete u njoj aktivno, a ne opstrukcijski. Most to nije shvatio, nego je bio oporba unutar Vlade. I Plenković je povukao sjajan potez na onoj sjednici Vlade.

Premda u tom trenutku nije mogao biti siguran da će sačuvati većinu u Saboru.

– Bio je to rizičan potez, ali rizik se Plenkoviću dosad već više puta isplatio. Znači da pravilno politički procjenjuje.

Ali, nije on nekakav politički hazarder.

– Hazarder nije, ali povremeno se upušta u rizik i dosad je na političkom ruletu uvijek dobio.

Može li se ga uspoređivati s Franjom Tuđmanom i Ivom Sanaderom?

– Nikad nisam voljela uspoređivati ljude, pa ni političare. Svatko ima svoj stil. Kod Sanadera i Plenkovića sviđa mi se što su neutralizirali krajnju desnicu u HDZ-u i stranku smjestili na centar, desni centar, što je u Hrvatskoj i najveći svjetonazorski bazen birača.

Je li na ovim izborima Hrvatska snažno skrenula udesno?

– Ne. HDZ nije desnica nego, kažem, centar, desni centar. Krajnja desnica su ljudi poput Željka Glasnovića, Hrvoja Zekanovića ili Željke Markić, a oni svakako nisu većina u društvu.

Miroslav Škoro?

– On je koketirao s krajnjom desnicom jer je krivo mislio da mu to može donijeti puno glasova. Sjećam se Škore kad je bio član HDZ-a i naš saborski zastupnik, nije tada bio toliko desno orijentiran.

Današnji HDZ na razini vodstva doista nije nikakva desnica. Ali, postoji taj svjetonazorski raskorak između vodstva i birača HDZ-a.

– Birači su drugo, imate ljude koji se i dalje zamaraju s tim što se događalo 1945. Ako stalno gledate unazad, ne vidite budućnost.

Između glavnine birača HDZ-a i Domovinskog pokreta vjerojatno je jako mala razlika u stavovima, ako je uopće ima.

– Da, to je vrlo slično biračko tijelo.

Kakva je politička budućnost Domovinskog pokreta?

– Zanimljivo je u izbornoj noći bilo pratiti prvo oduševljenje u stožeru Domovinskog pokreta, jer se činilo da će moći ucjenjivati HDZ i formirati vlast s HDZ-om, a nakon toga razočaranje kada su shvatili da od toga neće biti ništa. Čak su i te večeri isprva postavljali uvjete HDZ-u za suradnju u sastavljanju Vlade. Ne znam kako bi se to moglo nazvati nego političkom ucjenom. Izgradili su tu opciju s ciljem da budu potrebni HDZ-u, ali onda se dogodio izborni rezultat kakav ama baš nitko nije očekivao. Gadno je to. Sada dajem maksimalno šest mjeseci za opstanak Kluba zastupnika Domovinskog pokreta. Ne vjerujem da će dulje svi ostati na okupu. Ne vidim njihovu zajedničku političku platformu, osim napada na HDZ i veličanja domoljublja, ali nije domoljublje rezervirano samo za krajnju desnicu. Ne mislim da ljevičari ne mogu biti domoljubi. Nema političkog ljepila niti programskog sadržaja koje bi Domovinski pokret u oporbi držalo zajedno.

Plenković je sada postupio kao Sanader poslije izbora 2003., radije je odabrao koaliciju sa zastupnicima nacionalnih manjina nego s desnicom. HDZ-u to prije petnaestak godina nije politički naštetilo.

– Nije, a ni Tuđmanu nije naštetilo to što je u svojim vladama imao i predstavnike manjina. Zbog čega bismo i 25 godina nakon rata imali kompleks manjina? Nema razloga da potpredsjednik Vlade ne bude iz redova nacionalnih manjina. Hrvatsko društvo je apsolutno zrelo da manjine mogu biti uključene. Nismo mi Srbija, gdje se Hrvate izostavlja iz parlamenta. Plenkoviću na ovim izborima nije štetila suradnja sa SDSS-om i Hrvatska stvarno ne treba imati apsolutno nikakav kompleks kad su u pitanju manjine.

Ranije Plenković nije mogao birati, samo je sa SDSS-om mogao imati većinu. Sada je mogao birati, a, što nije nevažno kad se današnju situaciju komparira s onom 2003., Milorad Pupovac prije 17 godina nije bio toliko omrznut kod hrvatske desnice, to je kasnije došlo.

– Ovo što je sada je najbolje što se moglo dogoditi. Vlada koja bi se zasnivala na ucjenama opet bi bila neuspješna. Što se tiče Pupovca, uvjerena sam da ova suradnja sa SDSS-om neće na izborima 2024. štetiti HDZ-u.

Mislite li da su birači HDZ-a glasovali za koaliciju s Pupovcem?

– Ne znam nikoga u HDZ-u kome je žao što se nije koaliralo s Domovinskim pokretom ili Mostom.

Makar je, konstatirali smo to, vrijednosni sustav birača HDZ-a i Domovinskog pokreta vrlo sličan?

– Je, ali HDZ-ovo biračko tijelo motivirala je ucjenjivačka retorika Domovinskog pokreta. Nitko ne voli ucjenjivače. Kada je HDZ ugrožen, kada ga se previše napada, birači osjete da moraju braniti svoju stranku.

Želite li reći da većina birača HDZ-a misli bolje Pupovac nego Škoro?

– Bolje manjine nego oni koji bi opet bili oporba u Vladi. Hrvatska nema vremena za gubljenje i trebamo stabilnu Vladu.

Kako ocjenjujete dosadašnje ponašanje predsjednika Zorana Milanovića?

– Nije navijao za svoje, a predsjednik ni ne smije biti politički navijač. Milanovićevi su politički stavovi poznati, međutim, ničim se nije htio uplitati u izbore i to je apsolutno pohvalno. Očekivano je bilo da Milanović neće biti politički korektor Vlade, ali on iznosi svoje stavove i djeluje u granicama koje mu je Ustav odredio.

I to je prihvatljivo i tako treba biti. Osobno, jer poznajem obojicu jako dobro, očekujem dobru suradnju i odgovornost predsjednika države i premijera, a na dobrobit građana Hrvatske koji su ih i birali.

Koliki je birački potencijal grupacije Možemo!, prve koja nakon Hrvatskih laburista prijeti SDP-u na ljevici?

– Možemo! ima političku platformu pogođenu za izborne jedinice na području Zagreba. Temelj njihova političke agende je borba za Zagreb i svrgavanje Milana Bandića. Malo je realno da će se probiti u ostalim hrvatskim krajevima, naročito u uporištima HDZ-a.

Mislim da Možemo! imaju šansu proći dobro na lokalnim izborima u Zagrebu, ali samo ako se prethodno afirmiraju u Saboru kao jedna odgovorna stranka, ne lupetala kakav je bio Živi zid. Možemo! je intelektualno daleko viša razina nego što je to bio Živi zid. Očekujem da budu pristojna i konstruktivna oporba u Saboru.

R.I. Novi list/Foto:scena.hr