Biljana Plavišić: Vojislav Šešelj je Hrvat kojeg je Zagreb podvalio Srbima

U vrijeme novih Šešeljevih ispada o Hrvatskoj, zgodno je podsjetiti što je o njemu govorila Biljana Plavšić koja ga je dobro poznavala.

Biljana Plavšić, prva poslijeratna predsjednica Republike Srpske i haška osuđenica (11 godina), u razgovoru za srbijanski Newsweek otkrila je niz nepoznatih detalja o sukobima u BiH te o ključnim akterima tog vremena – Radovanu Karadžiću, Ratku Mladiću, Slobodanu Miloševiću i Željku Ražnjatoviću Arkanu. Posebno su zanimljivi njezini komentari o Vojislavu Šešelju.

Navela je i da joj je jedan bivši član Srpske radikalne  stranke rekao kako Šešelj radi za hrvatsku državnu sigurnost, te da bi takav posao Hrvati mogli povjeriti „samo tako inteligentnom i tako zlom čovjeku“.

Prema njezinim riječima, Šešelj je bio suradnik tajnih službi još u vrijeme komunizma, što se navodno vidi iz dosjea Udbe u BiH. Posebno naglašava da je „jedini koji je suradnikom postao dobrovoljno“.

Plavšić tvrdi da je Šešelj davao izjave kakve „nikada ne bi dao nijedan Srbin, čak i da su mu ustaše poklale obitelj“, te se pita: „Koji bi Srbin rekao: ‘Klaćemo ih zarđalim kašikama’?“.

Plavšićka kaže da se nije družila sa Šešeljem, ni tijekom rata ni kasnije. Po njezinim riječima, od Vladimira Šoljića – tadašnjeg predsjednika Federacije BiH, čula je da  Šešelj radi za Udbu. Šoljić je kazao Plavšićki:  “Vojislav Šešelj je iz istog mjesta odakle sam i ja, ja sam Hrvat, nemam razloga nikome lagati, Šešelj je kao Hrvat, podmetnut Srbima.”

 

 

Plavšić tvrdi da je „Kolinda Grabar‑Kitarović dobila izbore zahvaljujući njemu“, jer je, kako kaže, Šešelj „doprinosio njezinoj pobjedi“ izjavama o ocu Ive Josipovića. Podsjetila je i da je Šešelj pušten iz Haaga 15 dana prije izbora u Hrvatskoj, te da je po izlasku tvrdio kako je bio na „službenom putovanju“, a ne u pritvoru.

Govoreći o vlastitom iskustvu u Haagu, opisala je sukobe s Carlom del Ponte, tvrdeći da ju je tužiteljica pokušavala prisiliti da svjedoči protiv Miloševića, pa čak i fizički napala. Navodi i da su joj u švedskom zatvoru „ispuštani neki plinovi“, zbog čega joj je „krvario nos i crvenile se uši“.

Prisjetila se i odnosa sa Slobodanom Miloševićem, tvrdeći da je odbila rukovanje s njim na Palama zbog sankcija prema RS. Kaže da je Milošević „ludo volio Miru Marković“, dok je ona nju prezirala još iz vremena kada je Plavšić bila profesorica u Sarajevu.

U Haagu je, kaže, s Miloševićem komunicirala samo kratko tijekom šetnji. „Govoreći mu da se u zatvoru ništa ne može izdržati bez vjere, vidjela sam da on to uporište nema. Zamislite, šutirao je po ćeliji Sveto pismo koje mu je Amfilohije donio.“

Plavšić tvrdi i da joj je Milošević rekao kako je Šešelj bio na njegovom platnom spisku te da ga je plaćao da ga javno kritizira. Navela je i epizodu nakon atentata na Zorana Đinđića, kada je, prema njezinim riječima, čula Šešelja kako govori: „Kako je ovo dobra vest… naručuj prasiće da proslavimo!“. Dodala je da je čak i Miloševiću bilo žao Đinđića i čudio se kako netko može slaviti tuđu smrt.

Govoreći o Karadžiću, opisala ga je kao „strašnu kukavicu“ i čovjeka kojeg narod nije zanimao. Tvrdi da je znao prokockati i po 50 tisuća njemačkih maraka u Beogradu te da je sudjelovao u švercu preko granica. Navodi i da je pokušao organizirati njezino uhićenje i slanje u ludnicu.

Za Ratka Mladića kaže da je bio „pravi vojnik i veliki patriot“, te tvrdi da je Srebrenica bila „žrtvovana“ kako bi SAD dobio povod za intervenciju.

Na pitanje bi li Arkan završio u Haagu da nije ubijen, odgovorila je: „Sigurno, sigurno.“

M. Marković/Foto: YouTube