Dan hrvatskoga naroda u Crnoj Gori: O vezama papa i Hrvata u kotorskoj katedrali

Dana 13. siječnja 2026. peti je put proslavljen Dan hrvatskoga naroda u Crnoj Gori. Program je proslave otpočeo dva dana prije, 11. siječnja, misom za Domovinu i hrvatski narod u kotorskoj katedrali svetoga Tripuna, najstarijoj katedrali na hrvatskome etničkom prostoru podignutoj nakon hrvatskoga doseljenja.

Misno je slavlje predvodio kotorski biskup Mladen Vukšić istaknuvši nekoliko ključnih momenata iz povijesti Hrvata i povijesti Crkve, a povijest se Hrvata i Crkve neprestano isprepleću. Iz tih je dokumenata razvidno da su pape izravno priznavali povijesnu prisutnost Hrvata na današnjemu narodnom prostoru od stoljeća sedmoga do danas.

Pismo pape Agatona s konca VII. stoljeća, pismo pape Ivana VIII. knezu Branimiru iz 879. te pisma pape Ivana X. iz 925. upućena splitskomu nadbiskupu Ivanu i dalmatinskomu svećenstvu te kralju Tomislavu i humskomu knezu Mihajlu povijesni su dokazi hrvatske i katoličke prisutnosti, a nisu mitovi, dometnuo je.

U popodnevnim je satima hrvatski glumac i sveučilišni profesor Joško Ševo u crkvi svetoga Duha u Kotoru izveo monodramu Govorite li hrvatski?, koju je prvi put odigrao 1994., a 812. izvedba te predstave bila je prva u Boki kotorskoj.

Dometnuti treba kako je crkva svetoga Duha jedna od desetak katoličkih crkava u Kotoru koje su desakralizirane nakon Drugoga svjetskog rata te služe kao kinodvorane, glazbene škole i druge institucije dok nijedna pravoslavna crkva, kako često ističe Zvonimir Deković, predsjednik Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore (HNV), ne samo u Kotoru, nego u cijeloj Crnoj Gori, nije desakralizirana, što dostatno govori o odnosu ponajprije komunističkih vlasti prema Katoličkoj Crkvi.

Imamo li na umu da su dvije katoličke crkve postale pravoslavnima (crkva svetoga Luke i dominikanski samostan s crkvom svetoga Nikole) te da je jedan dio crkava desakraliziran tijekom francuske i austrijske uprave, dobivamo predodžbu o pravim razmjerima sad već dvostoljetnoga rastakanja katoličanstva (jednom riječju raskatoličivanja) Kotora, tisućljetnoga kulturnoga i crkvenoga središta bokeljskih Hrvata.

Svečana akademija uz stihove hrvatskoga mučenika Vjenceslava Čižeka i koncert Hrvatskih ruža u bivšemu Domu vojske u Tivtu

Sutradan, 12. siječnja, održane su svečana akademija i koncert u dvorani Auditorium u Tivtu. Program je otvoren intoniranjem hrvatske i crnogorske himne nakon čega je Joško Ševo nadahnuto krasnoslovio poemu Boka hrvatskoga književnika i mučenika, bokeljskoga Hrvata iz Đenovića Vjenceslava Čižeka.

Sudbina toga hrvatskoga pjesnika itekako je simbolična jer ga je na „preodgoj“ u Srijemsku Mitrovicu otpremio Jevrem Brković, kojemu je, pazite te sudbine, Hrvatska bila utočištem 1991. – 1999. Uslijedili su prigodni govori. Zvonimir Deković, predsjednik HNV-a Crne Gore, podsjetio je, među ostalim, kako je 1100. obljetnica Hrvatskoga Kraljevstva proslavljena različitim događanjima priređenima od Kotora i Tivta do Bara, a postavljanjem spomen-obilježja kralju Tomislavu u Donjoj Lastvi ispunjen je zavjet predaka dan prije točno stotinu godina.

Budući da Danu hrvatskoga naroda u Crnoj Gori tradicionalno nazoče i predstavnici Zrinske garde Čakovec, ove godine na čelu s predsjednikom udruge Đurom Belom, podsjetio je i na važnu povijesnu obljetnicu – 372. godišnjicu Peraške bitke, koja će se obilježiti 15. svibnja, istaknuvši duboke povijesne veze bokeljskih Hrvata i hrvatskoga plemstva simbolično potvrđene darovanjem mača bana Petra Zrinskog Peraštanima. Na kraju je domaćim Hrvatima poručio da ne budu neutralni, nego svjesni svoje pripadnosti i odgovornosti.

Predsjednik Hrvatske građanske inicijative (HGI) Adrijan Vuksanović naglasio je da je hrvatsko kulturno nasljeđe vidljivo „u svakom kotorskom kamenu, u zvucima katedralnih zvona, u dobrotskoj čipki, u Fašinadi“ te da nadilazi vrijeme i generacije. Poručio je i kako Hrvati u Crnoj Gori neće dopustiti da se njihovim nasljeđem popunjavaju tuđe kulturološke i demografske praznine. „Najviše ćemo pomoći Crnoj Gori ako ostanemo to što jesmo – Hrvati, svoji na svome“, zaključio je.

Uz predstavnike Hrvata u Crnoj Gori prigodne su govore održali hrvatska eurozastupnica Sunčana Glavak (koja je govorila o važnosti europskoga puta Crne Gore uz prihvaćanje europskih vrijednosti, što uključuje i poštivanje manjinskih prava, poglavito jezičnih), dubrovačko-neretvanski župan Blaž Pezo (koji je nazočne okrijepio uzvikom Živjeli sveti Tripun i sveti Vlaho), predsjednik Matice hrvatske Damir Zorić (napomenuvši kako se o Hrvatima iz Boke premalo zna s obzirom na njihov doprinos hrvatskoj kulturi koji višestruko nadilazi njihovu broj) i državni tajnik Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas (koji je osobito istaknuo 200. broj Hrvatskoga glasnika, rad Radija Dux i dodjelu stipendija hrvatskim studentima iz Crne Gore; Hrvatima iz okolice Bara osobito je bilo drago čuti to što je u svojemu govoru uz Boku kotorsku spomenuo i Svebarje). Također su dodijeljene i jubilarne povelje HNV-a zaslužnicima.

Službeni je dio programa vodila direktorica Radija Dux Tanja Grabić. Nakon prigodnih govora uslijedio je nastup operne pjevačice Marine Cuce Franović i sastava Hrvatske ruže, koji je, uz repertoar koji se ni najmanje nije razlikovao od repertoara na koncertima u Hrvatskoj i domjencima Hrvatskoga tjednika, doslovce podigao publiku na noge, uključujući i one najstarije. Uz zabavni su program svi nazočni dobili brošuru Vodič kroz pisanu baštinu Boke, koju je za HNV izradio Domagoj Vidović.

Svečana akademija Bokeljske mornarice i ostala događanja u Kotoru

Na sam Dan hrvatskoga naroda u Crnoj Gori, koji je odabran zbog toga što su 13. siječnja 809. u Kotor prenesene moći svetoga Tripuna iz Carigrada, ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman posjetio je prostore HNV-a u Donjoj Lastvi. Ondje je u pratnji posebne savjetnice Vande Babić Galić razgovarao o planovima obnove Hrvatskoga doma „Josip Marković“. I

stoga je dana održao bilateralni sastanak s potpredsjednikom Vlade Crne Gore za regionalni razvoj i ministrom kapitalnih investicija Ervinom Ibrahimovićem u Pomorskome muzeju u Kotoru. Ministri su se složili kako su dobrosusjedski odnosi i europski put cilj obiju država, a hrvatski je ministar posebno istaknuo problem povrata imovine bokeljskih Hrvata, poglavito onih iz Dobrote i Tivta. Obojica su ministara nazočili Svečanoj akademiji Bokeljske mornarice održanoj u crkvi svetoga Duha na kojoj je kotorski gradonačelnik Vladimir Jokić istaknuo da su Hrvati jedan od stupova kotorskoga identiteta, a Bokeljska mornarica most između prošlosti i budućnosti, tradicije i suvremenosti te vjere i zajedničkoga života.

Predsjednik Bokeljske mornarice Kotor Denis Vukašinović naglasio je kako je tradicija Bokeljske mornarice upisana na UNESCO-vu listu nematerijalne kulturne baštine u Crnoj Gori i Republici Hrvatskoj, što je važna spona u povezivanju tih dviju država. Izrazio je nadu da će Kotor uskoro ugostiti sve bratovštine Bokeljske mornarice iz Hrvatske te sinjske alkare.

Prethodno je toga dana kotorski gradonačelnik Vladimir Jokić u povodu Dana hrvatskoga naroda u Crnoj Gori priredio prijam za predstavnike hrvatskih udruga iz Kotora. Jokić je, kako prenosi Radio Kotor, među ostalim, naglasio da hrvatski narod u Kotoru ne promatra kao manjinski, nego kao iskonski temelj grada prisnaživši da će to tako biti sve dok je Kotora. Mišljenja je i kako će se pronaći primjeren prostor za djelovanje Ogranka Matice hrvatske u Kotoru, ali i za druge udruge s hrvatskim predznakom.

U večernjim je satima u Kotoru održana sveta misa, koju je predvodio kotorski biskup Mladen Vukšić. Tijekom Dana hrvatskoga naroda u Crnoj Gori na zgradi su se kotorske i tivatske općine već petu godinu zaredom vihorile hrvatska i crnogorska zastava.

Podvizi neznanih junaka ili kako je Zenica postala dijelom Boke

Nažalost, na Dan hrvatskog naroda u Crnoj Gori, u kasnovečernjim je satima na mostu u Tivtu, nedaleko od zgrade tivatske općine, osvanuo ćirilični natpis: „Ako ne znaš šta je bilo, nek ti kaže Boka. To je srpstvu zenica iz oka.“ Nije dugo trebalo čekati hrvatsku reakciju. Posebna savjetnica hrvatskoga ministra vanjskih i europskih poslova Vanda Babić Galić izjavila je tim povodom za

Jutarnji list:

„Ovakvi transparenti ne pridonose ozračju dijaloga i međusobnog uvažavanja te predstavljaju neprimjerenu provokaciju.“ Predsjednik HGI-ja Adrijan Vuksanović osudio je napad, pohvalio policijske snage koje su brzo uklonile natpis te uputio poruku neznanim junacima, koji očito dobro poznaju Thompsonov repertoar i repertoar Hrvatskih ruža: „A ovima koji se konstantno bave nama, kojima smo očigledno zaposjeli um i svijest, možemo samo reći da im zapravo ne možemo pomoći“.

Natpis je izazvao reakciju svih udruga s hrvatskim predznakom, ali i crnogorskoga književnika i osvjedočenoga hrvatskog prijatelja Božidara Proročića, koji je pretkraj svojevrsne poslanice upućene hrvatskomu narodu poručio da Boka bez Hrvata nije cijela. Treba naglasiti kako je ovo tek jedan u nizu incidenata koji su se u posljednje vrijeme dogodili u Boki kotorskoj. P

rije nešto više od godinu dana domaći su Hrvati u Škaljarima fizički spriječili pokušaj oskvrnuća grobnice jedne hrvatske obitelji, a ovih je dana Sud za prekršaje u Budvi izrekao kaznu zbog govora mržnje na društvenim mrežama autor prijetećih poruka bokeljskim Hrvatima na Facebooku.

Bijah samo jedno zrno/U Božjoj žitnici,/Tek jedan kamičak/U Katedrali hrvatske slobode.

Ipak, počinjeni incident tek je mali kamenčić spoticanja u veličanstvenome trodnevnom slavlju Hrvata u Crnoj Gori koji su svečano i dostojanstveno, u crkvi i u koncertnoj dvorani, proslavili svoj dan predvođeni predsjednikom HNV-a Zvonimirom Dekovićem, koji je skrbio o svakome detalju proslave i o svakome uzvaniku i sudioniku.

Da snaga uistinu nije u brojkama, kako često ističe Adrijan Vuksanović, pokazuje činjenica da Hrvati u Kotoru i Tivtu svoje nacionalne simbole iz različitih razloga nisu mogli isticati u razdobljima kad su činili izrazitu većinu stanovništva, a danas se, kad u tivatskoj općini čine tek nešto više od 12, a u kotorskoj nešto manje od 6 posto pučanstva, hrvatska zastava svakodnevno vihori na Hrvatskome domu „Josip Marković“ u Donjoj Lastvi, koji je napokon vraćen svojim graditeljima, Hrvatima, te na Dan hrvatskoga naroda u Crnoj Gori na zgradi kotorske i tivatske općine.

Koliko su se vremena promijenila, svjedoči činjenica da se koncert Hrvatskih ruža održao u bivšemu Domu vojske (odrednica se vojska, dakako, odnosi na JNA). Vjerujem da bi u to teško povjerovao itko tko je 1991. znao što se događa.

Domagoj Vidović/ Hrvatski tjednik, 22. siječnja 2026./Foto: Radio Dux