Dan kad je Stjepan Mesić tražio smjenu Jandrokovića zbog Thompsona

Predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković prošli tjedan je primio 162 srednjoškolca iz 54 hrvatske škole, govorio im vrijednostima slobode i pri tome citirao stih iz popularne pjesme.

“Jer kako kaže pjesma, ‘ti si rođen sine u vrijeme slobode’. Treba znati da se za tu slobodu, za mir, demokraciju treba izboriti, čuvati, da nije dana sama po sebi,” izjavio je Jandroković citirajući stihove Thompsona pjesme “Ako ne znaš šta je bilo“

Predsjednik Sabora nerijetko citira stihove popularnih glazbenika, ali citirati Thompsona prije 15-ak godina u Hrvatskoj je bilo nezamislivo. Jedan načelni stav Gordana Jandrokovića 2009. skoro je koštao karijere.

Nitko od okupljenih srednjoškolaca vjerojatno ne zna da je Jandroković 2009. godine proživio veliki politički linč jer se usudio braniti prava hrvatskog građanina u inozemstvu.

Kao ministar vanjskih poslova Jandroković je 2009. uputio prosvjednu notu Švicarskoj nakon što je ta zemlja zabranila Marku Perkoviću Thompsonu trogodišnji ulazak u zemlju, onemogućivši mu tako nastupe u svim zemljama Schengena

Thompson je 3. listopada 2009. trebao nastupiti u klubu Froschkönig u Luzernu, no odlukom švicarskog saveznog ureda za policiju koncert je otkazan, a Thompsonu na tri godine zabranjen ulazak u Švicarsku.

U diplomatskoj noti Ministarstvo je osporilo švicarsku ocjenu da su Perkovićevi nastupi povezani s “konkretnom ugrozom terorizma, nasilnog ekstremizma i organiziranog kriminala” i upozorilo da je takva “teška mjera donesena unatoč činjenici da gospodin Marko Perković do tada ni u jednoj državi nije kažnjavan” te da je odluka “donesena bez konkretnih dokaza i činjenica”.

Ministru Jandroković posebno je zasmetalo što se u odluci švicarskih vlasti spominje građanki rat u Hrvatskoj, a ne agresija na Hrvatsku.

U rješenju švicarskih vlasti piše da je “Marko Perković postao poznat 1991. godine s pjesmom Bojna Čavoglave. Ta pjesma ima za temu borbu protiv srpske paravojske za vrijeme građanskog rata u Hrvatskoj“.

Reakcija hrvatske političke scene na Jandrokovićevu prosvjednu notu Švicarskoj bila je zaprepašćujuća. Predsjednik Stjepan Mesić javno je napao ministra vanjskih poslova, pitajući se odakle mu pravo “braniti Thompsona u ime Hrvatske”.

Novinarski kolumnisti ljevice, kao Mesićeva produžena ruka, propeli su se na zadnje noge pripremajući teren za Jandrokovićevu smjenu. Pisalo se o “katastrofi” u kojoj “ministar brani Thompsona”, tvrdeći da “braneći Thompsona Jandroković šteti Hrvatskoj”. Švicarska ocjena o građanskom ratu u Hrvatskoj nije im smetala.

Bliski suradnici tadašnje premijerke Jadranke Kosor govorili su medijima kako je “premijerku posebno naljutio postupak Gordana Jandrokovića” i da se “u njenom uredu počelo razmatrati tko bi mogao biti idući ministar vanjskih poslova”.

U političkim i medijskim krugovima već se naveliko špekuliralo da “Jandroković vrlo vjerojatno neće još dugo biti ministar vanjskih poslova” i da će “biti smijenjen pri prvoj rekonstrukciji vlade”. No mandat je odradio do kraja i u prosincu 2011. dužnost predao nasljednici Vesni Pusić.

Što je bio Jandrokovićev “grijeh”?

Činjenica da je kao ministar vanjskih poslova branio prava hrvatskog državljanina kojem su bez konkretnih dokaza uskraćena prava na nastupanje u inozemstvu. Nije spominjao Thompsonove političke stavove, nego njegova temeljna građanska prava, što bi trebala biti dužnost svakog ministra vanjskih poslova bez obzira na osobne simpatije.

Branio je Thompsonovo temeljno ljudsko pravo – pravo na rad i na slobodu. Braneći Thompsona branio je Hrvatsku. Pitanja koja su se tada rijetki usudili postaviti danas se čine potpuno banalna i retorička. Je li svaki hrvatski građanin jednako vrijedan zaštite ili postoje “podobni” i “nepodobni”?

Bilo je sličnih primjedbi, ovaj put s desnice, kad su premijer Andrej Plenković i hrvatska diplomacija uložili silan trud da se pomogne Hrvatima zatočenim u Zambiji u slučaja posvajanja djece iz Konga.

Je li legitimno da ministar vanjskih poslova stane u obranu hrvatskog državljanina u inozemstvu samo ako se slaže s njegovim političkim stavovima? Ili da ne reagira na stav da je u Hrvatskoj vođen građanski rat.

Jandroković je u pismu predsjedniku Mesiću istaknuo da bi “neodgovaranje na takvu interpretaciju Domovinskog rata značilo da se Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija slaže s takvim stavom”.

Jandroković, koji je tada praktički politički otpisan, danas je predsjednik Sabora koji slobodno citira istog onog Thompsona zbog kojeg su mu predviđali politički kraj. Ista ona Hrvatska koja ga je tada razapinjala zbog zaštite prava hrvatskog građanina, danas će pozdraviti njegovo citiranje Thompsonovih stihova.

Ova transformacija nije dokaz Jandrokovićevog političkog preokreta, jer on je ostao dosljedan svojim načelima. Jandrokovićevo političko trajanje svjedoči o vrijednosti političke dosljednosti. I to je možda najvažnija lekcija mladim ljudima koji su ga slušali.

“O istome uvijek isto”, rekao bi Vlado Gotovac.

Principijelnost i dosljednost mogu imati visoku cijenu, ali dugoročno osiguravaju kredibilitet koji nadilazi dnevno-političke pritiske i podmetanja.

Marko Marković/Foto:Cropix