Kategorije Premium sadržaj

Deklaracija koja je potpisala kraj sna o Velikoj Srbiji

Širi dalje

Split, srpanj ’95. – grad s pogledom na more i na rat. Dok je nešto malo, zalutalih turista još pokušavalo uloviti djelić sunca, a građani na Rivi umorno komentirali cijene kave i šapatom spominjali ‘stanje gore kod Knina’, na istom tom Jadranu potpisan je dokument koji je imao više baruta nego tinte.



Franjo Tuđman i Alija Izetbegović sjeli su za isti stol u trenutku kada više nitko nije vjerovao ni u stolove ni u dogovore. “Splitska deklaracija”, potpisana 22. srpnja 1995., bila je, zapravo, ratni pakt dviju vlada. To nije bio samo dokument političkog savezništva, nego realpolitičkog sagledavanja stvari.

Hrvatska je bila pred odlučujućom ofenzivom. Armija BiH je bila iscrpljena, stjerana u kut, na izmaku ljudstva, logistike i optimizma. Međunarodna zajednica je i dalje simulirala neutralnost. Svi su već znali da slijedi veliki udar.

Deklaracija je omogućila ono što su hrvatski generali tražili mjesecima: legalizaciju egzistencijalno nužne hrvatske vojne prisutnosti na teritoriju BiH

. Hrvatsko vijeće obrane i Armija BiH postali su saveznici, a Hrvatska vojska — legitimna potpora. U stvarnosti, to je bio strategijski mostobran prema “Oluji”.

Izetbegović je znao…

Bez Splita — nema Livna, bez Livna — nema Grahova, bez Grahova — nema Knina. Izetbegović je znao da bez HV-a nema ni Sarajeva.

Istodobno, na terenu je dominirala logika vojne geografije, ne diplomacije. Karta se crtala topništvom, a deklaracije su bile fusnote. Izetbegović je shvatio da ako se ne prigrli ruku iz Splita, preostat će samo ona s Pala. A što je bio rezultat? Složena vojna simfonija zračnog udara, topničkog bubnjanja i tenkovskog valcera koji je u nekoliko tjedana donio vojnu operaciju Oluja”. “Splitska deklaracija” je bila politički plin koji je zapalio vojni fitilj.

NATO je promatrao iz zraka, a Beograd — iz prikrajka. Milošević je znao da ovaj dokument označava kraj velikosrpske ideje u Hrvatskoj i BiH. U konačnici, “Splitska deklaracija” bila je signal za početak kraja. Poslije nje više ništa nije bilo isto.

Gledano iz ugla vojno-političke analize, “Splitska deklaracija” značila je sinergiju vojnih potencijala Hrvatske vojske, Hrvatskog vijeća obrane i Armije BiH. Već u kolovozu 1995. godine dolazi do simultanog udara — dok HV pokreće Operaciju  “Oluja”, Armija BiH kreće iz zapadne Bosne i razbija ostatke 2. i 1. krajiškog korpusa Vojske RS. Taktički gledano, srpski položaji na Dinari i u Lici počinju se urušavati s obje strane. Nije više postojala obrambena dubina — iza leđa više nije bilo zaleđa. Geografski — to je bio kraj “koridora života”, a psihološki — početak kraja srpske državnosti zapadno od Drine.

Za srpske generale “Splitska deklaracija” bila je simbol katastrofe, a za hrvatsko-bošnjački savez — ulaznica u pobjednički klub. Bio je to dokument koji je u sebi nosio više eksploziva od bilo koje haubice, jer je prvi put na papiru definirano: više nema prostora za tzv. “RS Krajinu”, a ni za entitet koji seže “gde god žive Srbi”.

Za povjesničare — to je prvorazredni povijesni dokument. Za Srbe — opomena. Za političke realiste — lekcija iz pragmatične alijanse. U Splitu 1995. godine jedan je stari san — velikosrpski — završio u pepelu topovskih cijevi kraj Knina.

M. Marković/Foto: HRT

 


Širi dalje
Komentiraj

Najnovije

Todorićev sin više nije u optužnici Agrokor, država će mu platiti troškove obrane

Odvjetnik Fran Olujić, koji u slučaju Agrokor zastupa Antu Todorića, sina Ivice Todorića, potvrdio je…

4 sata prije

Thompsonova supruga o zdravlju sina Ante: “Sigurna sam da nam je pomogao”

Iako se o njegovu zdravstvenu stanju ne zna puno, u srpnju 2022. godine saznalo se…

5 sati prije

Podignuta nova optužnica u slučaju Agrokor, šteta je povećana za 150 mil. kuna

Osam godina od početka istrage, ŽDO u Zagrebu podignuo je novu optužnica protiv 6 okrivljenika…

5 sati prije