Film “Demo”: Ljubavna i ratna priča ratnog heroja Miodraga Deme

Nakon prošlotjednog predstavljanja u Novinarskom domu u Zagrebu, dokumentarni film ‘Demo’, redatelja Branka Schmidta i u produkciji HRT-a, svečanu će premijeru imati u nedjelju, u 20 sati u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu

Miodrag Demo u Domovinskom ratu bio je jedan od elitnih komandosa Hrvatske vojske. Danas je veliki je prijatelj sa Sisačkim biskupom Vladom Košićem koji ga je vjenčao i krstio mu oba sina – Roka i Lovru.

– Film je temeljen na mom životnom iskustvu nakon što sam uslijed ranjavanja postao 100% hrvatski ratni vojni invalid Domovinskog rata. Tema filma je ljubavna ratna priča o životu moje obitelji nakon ranjavanja, a poruka je kako se ljubavlju i borbom mogu pobijediti sve životne poteškoće, istaknuo je Miodrag Demo najavljujući premijeru.

Ratna ljubav, vjenčanje, sretna obitelj i onda pri kraju rata ranjavanje i borba za život – priča je to o Mariji i Miodragu Demi i ljubavi koju ništa nije moglo pokolebati. Dokumentarni film ‘Demo’ pokazuje snagu emocija u vremenima kada je to bilo najpotrebnije.

– Što je to proživljavala njegova žena dok je on bio 1600 dana na fronti. Što se događalo u obitelji, kako je to izgledalo s druge strane i zbog toga smo napravili i jedan song, ljubavni song u dokumentarnom filmu, naglasio je redatelj Branko Schmidt.

Naslovna je tema ‘Nagovori me’ Nine Kraljić.

 

Film “Demo” je pripreman dvije godine, ali snimljen je u rekordno kratkom roku.

– U deset dana smo napravili taj film, koji će zbilja, ja mislim pomaknuti standarde dokumentarnog filma u Hrvatskoj, pogotovo što se tiče Domovinskog rata, naglasio je redatelj.

– Dobro se desilo i najbolje se desilo to što je Branko prepoznao jednu obitelj koja dan danas ne oskudijeva u ničemu koja dan danas živi normalan svoj život, rekao je Demo.

Nakon premijere u zagrebačkom HNK-u dokumentarac ‘Demo’ na male ekrane stiže u ponedjeljak, 30. studenoga, u 20.05 sati na HTV1.

Tko je Miodrag Demo

Demo je rođen 1967. u Grguricama kraj Zadra (otac Marko, majka Šimica). Osnovnu školu je završio u Posedarju, a srednju elektrotehničku školu u Zadru. Po svršetku srednje škole zaposlio se u Italiji, u tvornici Olivetti Simens u Riminiju. Osim engleskog, kao i većina Dalmatinaca, usavršio je i talijanski jezik.

Ta činjenica – znanje talijanskoga jezika – pokazala se presudnom u akciji na Plitvicama kad je spasio autobus s talijanskim turistima: “Prsti su nam bili na obaračima, mislili smo da idu oklopnjaci, čekali smo zapovijed za paljbu, a onda je iz magle izronio autobus s umirovljenicima iz Italije. Sreća pa je Demo znao talijanski i riješio napetu situaciju”, ispričao nam njegov ratni suborac.

Početkom agresije na Hrvatsku zov Domovine bio je jači od pristojnog posla i ugodnog života. Vratio se u Hrvatsku i u studenom 1990. priključio se specijalnim postrojbama MUP-a u Rakitju.

S tom postrojbom aktivno je sudjelovao o oslobađanju Policijske postaje u Pakracu  početkom ožujka 1991.  te u akciji Krvavi Uskrs na Plitvicama mjesec dana kasnije.

U Zboru narodne garde je od  15. svibnja 1991. i raspoređen je u Drugu  gardijsku brigadu ZNG-a s kojom je sudjelovao u akcijama kod Korenice, u obrani Komareva, Petrinje te naselja Viduševac i Gređani na desnoj obali Kupe.

Na dužnosti zapovjednika satnije, od studenog 1991. do veljače 1992. godine, vodio je oslobađanje Farkašića te naselja Vratečko, Slana, Sveta Katarina i Glinska Poljana.

U svibnju 1992. na dužnosti je dozapovjednika taktičke postrojbe 2. gardijske brigade na Dubrovačkom bojištu, a tijekom 1993. bio je na dužnosti zapovjednika bojne u akcijama HV-a na području Novigrada kraj Zadra.

U 1. hrvatski gardijski zdrug, elitnu postrojbu Hrvatskih oružanih snaga, došao je s prvim danom rujna 1994. i preuzeo dužnost zapovjednika Prve gardijske oklopno mehanizirane bojne. S tom postrojbom sudjelovao je u operacijama Cincar, Skok 1,  Skok 2,  Bljesak, Ljeto i Oluja, Maestral i Južni potez.

Završio je Zapovjednu stožernu školu Blago Zadro i obuku u MPRI – koju su američki stručnjaci vodili na Hrvatskom vojnom učilištu.

Kao zapovjednik oklopno mehanizirane bojne Hrvatskog gardijskoga zdruga, elitnih komandosa HV-a, obavljao je najteže zadaće u oslobađanju Kupresa, Glamoča, Bosanskog Grahova, Knina, a njegovi pripadnici prvi su stigli pred Banju Luku. Ondje je, 12 kilometara od Banje Luke, u jesen 1995. (9. listopada) Demo teško ranjen, a poginula su četvorica njegovih suboraca. Danas je, bez desne noge, vezan za invalidska kolica.

Rat je završio u činu brigadira i nosilac je najviših odlikovanja, a sa statusom 100% hrvatskog ratnog vojnog  invalida (HRVI), u činu brigadira, umirovljen je 2000. godine. Nakon višegodišnjeg liječenja aktivno se uključio u politički život. Prvo u Petrinji, a onda u Zagrebu

Megy M. /Foto: hrt